Čitanje kao opis posla

Kakvu preporuku očekujete od knjižničarke? I kako to ide? Nešto kao „prepisati recept“, a knjiga shvaćena kao medicina? Naši korisnici odnosno čitatelji očekuju da ih „potrefiš“ od prve. Ali kako stvoriti magiju između čitatelja i štiva, da pronađu svoj žanr, svoje autore, svoje teme? Još od narodnih čitaonica do danas naš je posao gotovo isti, nagovoriti na čitanje. Nagovor na čitanje društveni je aktivizam, što je, morate priznati, težak i zahtjevan posao. Preporuke za čitanje daju se čitateljima, nagovor pak na čitanje ulazi u opis posla svakoga knjižničara, poticanje čitanja. Što tražite od čitanja, od knjige? Zabavu, bijeg ili zaborav?

Izd. Disput, Zagreb, 2014.

Na straničniku naše knjižnice izreka je američkog esejista i pjesnika R. W. Emersona, „Dobru knjigu čini dobar čitatelj“, koja je poslije postala i geslo našega čitateljskog kluba. Knjiga bez čitatelja nije nužno loša knjiga, ali tek joj prepoznatljivost kod čitatelja daje drugu dimenziju.

Svako čitanje počinje s pitanjem kakvo pripovijedanje treba biti da vam knjiga bude čitljiva, koja vam je tema zanimljiva. Vaše osobne asocijacije možda će se preklopiti s pričom, autorovu imaginaciju možda prepoznate kao svoju. Dosta se toga mora poklopiti.

Ljeta s Marijom i
Ne plači, dušo

Ljeta s Marijom Olje Savičević Ivančević prvi je naslov koji preporučujem. Roman je prošle godine izašao u izdanju Frakture, a donosi međusobno povezane priče žena, djevojaka imenom Marija, koje vremenski obuhvaćajući ljeta od 1921. do 2021. godine. To su intimne priče žena koje korespondiraju s povijesnim događajima.

Drugo štivo koje preporučujem čitateljima i čitateljicama zbirka je priča Borivoja Radakovića Ne plači, dušo u izdanju VBZ-a. To su priče koje sadrže živote stanovnika Zagreba, nesvakidašnje po svemu, a opet tako uobičajene, jer to je vrijeme u kojem živimo. Kroz priče možete osjetiti, i to je ono što se meni sviđa u ovim pričama, noir velikog grada, i kao čitateljica osjećala sam se kao voajer.

Izd. VBZ, Zagreb, 2021.

Strast za knjigama
o Bosni

Imam pasioniranu strast čitati sve o Bosni i pokušati je razumjeti, i ovom prilikom preporučujem dva naslova. Prvi je Na Vrbasu tekija Josipa Mlakića, a drugi Doboši noći Miljenka Jergovića. O sadržaju knjiga već je rečeno. Volim tu bosansku naraciju, gdje se pitate što je stvarnost, a što fikcija. Kao i danas pitate se što je bosanska stvarnost, što prošlost, a što fikcija... Josip Gubernik je pravi književnik lik.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2021.

I na kraju Idoli i barabe: slavne osobe u književnim djelima Irene Lukšić, uz tu knjigu možete se dobro zabavljati kad je čitate. Uz nju putujete, slušate glazbu, gledate filmove, čitate iznova neke romane i pjesme. S druge strane ona sadrži toliko trivijalnih činjenica, koje možete zapamtiti (ali i ne morate), a uvijek dobro dođu kao anegdote kojima možete zabavljati društvo.