Veliko ime na velikoj zgradi

Na velikoj modernoj zgradi u njemačkom Hannoveru stoji ime Gottfrieda Wilhelma Leibniza, učenjaka iz razdoblja racionalizma i ranog prosvjetiteljstva. Zahvaljujući policama s knjigama i radnim stolovima koji se vide kroz prozore zgrade, prolaznik će brzo shvatiti da je riječ o knjižnici. No na prvi pogled nije vidljivo da knjižnica nije dobila ime tek nominalno, kao znak sjećanja na čovjeka koji je svojim izumima iz glavnog grada današnje njemačke pokrajine Donje Saske zadužio cijeli svijet, nego da u sklopu knjižnice u Hannoveru djeluju Leibnizov arhiv i istoimeni institut s odlično uigranim i učinkovitim timom, sastavljenim od matematičara, fizičara, jezikoslovaca, povjesničara i drugih stručnjaka. Što 2023. radi institut koji se bavi čovjekom pokojnim više od tri stoljeća, ispričao nam je Michael Kempke, voditelj instituta koji djeluje kao dio Akademije znanosti u Göttingenu.

Leibniz nije rođen u gradu u kojem je danas okupljalište njegovih poklonika i istraživača. Nakon nekoliko plodnih godina u raznim njemačkim gradovima i u Parizu, tridesetogodišnji matematičar i filozof stigao je u prosincu 1676. na dvor izbornoga kneza u Hannover, svjesno odbivši sveučilišnu karijeru koja mu nije nudila dovoljno mogućnosti za provedbu vlastitih ideja.

Knjižnica Gottfrieda Wilhelma Leibniza u Hannoveru / Privatna arhiva

Četrdeset plodnih godina Leibniz je proveo u Hannoveru, gdje je i umro, uz brojna putovanja na kojima je upoznao velik dio Europe. Put je Leibniza odveo između ostalog i u brdsko područje Harz, visoko otprilike kao naša Medvednica, gdje je imao priliku provesti u djelo horizontalnu vjetrenjaču, jedan od svojih prvih izuma. Osmišljena kako bi se poboljšale metode vađenja rude, horizontalna je vjetrenjača radila na energiju vjetra, ali je u odnosu na standardne okomite vjetrenjače mnogo bolje reagirala na slabiji vjetar i imala sustav svojevrsna skladištenja energije za vrijeme bez vjetra. Detaljno izrađen model Leibnizove vjetrenjače nalazi se u istoimenoj knjižnici u Hannoveru kao jedini trodimenzionalni primjerak nečega što je davno unaprijedilo vađenje rude: izvorni su primjerci Leibnizove vjetrenjače, izrađeni od drva, davno propali. Među izlošcima nalazi se i posljednji original Leibnizova uređaja za računanje, ali u binarnom brojevnom sustavu, samo s dvije znamenke. U rijetko sačuvanim predmetima iz njegove ostavštine naći ćemo i kočiju s posebno dizajniranim interijerom, prilagođenu potrebama hiperaktivnog učenjaka. Vrijeme koje je proveo na putu nije smjelo biti izgubljeno, pa je u tu svrhu konstruirao kočiju prilagođenu neprestanom pisanju i čitanju, svojim omiljenim aktivnostima.

Opisana ideja o poboljšavanju vađenja rude evoluirala je u ideju o poboljšavanju svijeta oko sebe kao temeljnoj ljudskoj zadaći. A posljedica stalnoga poboljšavanja svijeta može biti samo najbolji od svih mogućih svjetova – onaj u kojem živimo tu i sada. Kritičara Leibnizova koncepta nije nedostajalo, a kao jedan od najsočnijih upamćen je francuski filozof Voltaire. Ipak, danas u Leibnizovoj knjižnici cijene i Voltairea, pa ćemo na policama naći i nekoliko primjeraka Candidea, kritike Leibnizova optimizma sa stilom, kaže kroz smijeh Michael Kempke.

Misaono i praktično Leibnizovo nasljeđe osiguralo je dovoljno posla za cijele timove istraživača, a imajući u vidu količinu arhivske građe koja se čuva u spremištima knjižnice, jasno je da će i pred nasljednicima aktualnoga sastava instituta stajati brojni zadaci. Spremišta arhiva čuvaju čak 20.000 pisama na latinskom, francuskom i njemačkom jeziku koje je učenjak poslao ili zaprimio od oko 1300 osoba. Među brojnim pismima koje je Leibniz dobio sa svih strana tadašnjeg svijeta ističu se ona s potpisom Isaaca Newtona – s kojim se Leibniz sporio oko autorstva diferencijalnog računa – ili ruskog cara Petra Velikog, koji je prikupljajući znanja sa zapada došao i do junaka ove priče. Ne treba nas iznenaditi da je osoba koja je ostavila tako kompleksnu korespondenciju autor i druge opsežne rukopisne građe, koja obuhvaća oko 100.000 rukom pisanih listova. Stoga projekt izdanja sabranih djela Gottfrieda Wilhelma Leibniza, započet 1922, ni približno nije dovršen. Dapače, dovršetak Leibnizovih sabranih djela očekuje se 2055. godine.

Institut organizira i različite manifestacije, od znanstvenopopularnih do vrlo studioznih sa znanstvenicima iz cijeloga svijeta. U suradnji instituta s Društvom Gottfrieda Wilhelma Leibniza poklonici Leibnizovih ideja stižu u Hannover svakih pet godina na kongres posvećen njegovu liku i djelu. Sljedeći Leibnizov kongres, jedanaesti po redu, održava se od 31. srpnja do 4. kolovoza 2023. Imajući u vidu da se sve veći dio njegove rukopisne građe digitalizira, čime postaje dostupna istraživačima koji ne bi mogli priuštiti dulje istraživačke boravke u Njemačkoj, pretpostavljamo da će Hannover privlačiti sve više stručnjaka pa će i rasprave biti sve zanimljivije.