U suradnji s bajkom

Gracija od čempresa, nova knjiga priča Zadranina Želimira Periša, sastoji se od šest tekstova, od kojih su dva dulja; proza Ida kraljica tratinčica – prvi dio može se čitati kao dulja pripovijetka ili kraći roman (pri čemu nije sasvim jasno kako treba shvatiti dodatak naslovu prvi dio: najavljuje li se time nastavak?). Autor je u knjigu uvrstio neke priče koje su nastale prije Mladenke kostonoge i koje su, kaže, usmjerile taj roman, te neke nove, za koje je mislio da će biti sastavni dio Mladenke, ali je zaključio da se tamo ne mogu dobro uklopiti.

S obzirom na te okolnosti sastavio je knjigu priča koja je po bitnim elementima „više oproštaj od Mladenke kostonoge nego nagovještaj novih tema“. Riječ je tu, među ostalim, o sličnom izboru likova (od neukih, praznovjernih seljaka, preko buntovnih i prkosnih žena do moralno problematičnih svećenika i plemića), o malim zatvorenim zajednicama u koje smješta radnju, o tretmanu žensko-muških odnosa i autorovu jasnom feminističkom i socijalnom angažmanu, o vremenu zbivanja („neodređena prošlost“) i o neskrivenoj kolaboraciji s bajkom, što je osobito važno imati na umu pri interpretiranju tekstova iz nove knjige. Sudeći prema nekim Periševim istupima u medijima, čini se da je i sam ostao zatečen tim poklapanjima, „ponavljanjem gradiva“ (što, načelno, ne znači da je to loš postupak ako je izvedba na visini); osjeća se u njegovim riječima možda i stanovit žal što nije nov, drukčiji u odnosu na prethodnu uspješnicu, pogotovo stoga što sada za novi roman već uvelike istražuje neke dijametralno suprotne teme od onih kojima se bavio u Mladenki.

Izd. OceanMore, Zagreb, 2022.

Razloge zbog kojih zbivanja o kojima pripovijeda u svojim pričama uglavnom smješta u male zatvorene i zaostale zajednice Periš ponekad otkriva eksplicitno: „Malena mjesta imaju neke svoje malene simptome malodušnosti, malograđanstva i maloumlja. A što je mjesto manje, to su mu i simptomi malenosti izraženiji, pa zamislite kako je kod nas gdje krovove na prste pobrojiš. Malo gdje ima većeg maloumlja. Zato sam i umrla što smo tako maleni. Ivan-Marin dohvatio se moje kose i umrla sam“ (Kad se Ivan-Marin dohvatio moje kose; naslov kod čitatelja izaziva snažan efekt prevarenog očekivanja, zasnovan na homonimiji). Pripovjedačica ove kratke priče o jednom seksualnom tabuu pripovijeda iz svoje posmrtne perspektive kako je usmrćena u trenutku kad je susjedi, koja već neko vrijeme nije od muža dobivala ono što joj je pripadalo, pokušavala objasniti tajne vibratora.

Radnja priče Kako se na gumnu vrši žito, koja stoji na prvom, udarnome mjestu knjige – zasluženo jer je njezin najvredniji dragulj – također se zbiva u nekom dalekom selu u kojem glavnu riječ ima autoritarni i licemjerni svećenik („Nas pop i tuži i sudi“) koji riječ Božju koristi da bi pokrio i opravdao nepravde koje čini svojim župljanima. Pričom dominira crnohumoran i satiričan ton, koji i inače karakterizira Periševo pismo: „Pop je za sprovod lijep govor smislio. (…) govorio je o vječnoj milosti Gospodinovoj, ali i ognjenom paklu koji čeka sve one koji zgriješe, a ne pokaju se. (…) A tko se ne pokaje, tko zle misli ima i podle planove kuje, ko je pokvaren u srži, njih Bog gromom pogodi! Kao našu dragu i voljenu ženu i majku, susjedu i prijateljicu, Milku – tu pop pokaže na ožalošćenu obitelj i prijatelje.“ Tekst ima i vrlo zanimljiv, dinamičan kompozicijski ustroj, a poentiran je pričom u priči kojom cjelinu pretvara u jednu veliku grotesku. Gracija od čempresa, priča koja je posudila naslov cijeloj knjizi, govori o svojeglavoj mladoj djevojci, buntovnici koja ima neke pomalo zbrkane ideje o slobodama i prednostima života u gradu i koja time uznemiruje začahureno selo, ali i popa koji na nju potegne nož jer se pobojao da će ugroziti njegove pljačkaške pohode na seljake.

Dvije dulje pripovijetke – Bajka o Gašparu, Melkioru i strahovitim zvjerovima što u krotke siju sjeme zla i Ida kraljica tratinčica – prvi dio – donose razvijenije fabule i razrađenije situacije i likove. U prvoj od njih govori se o trajnoj borbi dobra i zla, u nekim okvirima kršćanske tradicije, s tragičnim završetkom priče („ljudi su i dalje živjeli u strahu od nepoznatoga, a nepoznati su bili samo jedni drugima“) te približavanjem ove proze rekvizitima bajke; i sam pisac ističe da se knjiga Gracija od čempresa može čitati kao zbirka bajki. Uokvirena pripovijetka Ida kraljica tratinčica velika je priča o djevojci koja je znala privući i organizirati život tisuća slobodnih žena u vrijeme kad je to bilo nemoguće i nezamislivo i o brutalnoj odmazdi muških gospodara svijeta. U duhovito-tmurnoj priči O zanimanjima u doba Velikog sranja, koja bi se žanrovski mogla odrediti kao postapokaliptična antiutopija i koja jedina nije smještena u neko bliže ili dalje prošlo vrijeme, autor-lik ironično poručuje stand-up komičarki – „na kraju balade ja sam taj koji će pobijediti, jer su komičari samo usputna zabava, a pisci žive vječno. A ja, Suzo, zovem se Želimir i pisac sam.“

Činjenica da knjiga priča Gracija od čempresa dolazi nakon Periševa iznimno zanimljiva, inovativna i vrlo uspjela romana Mladenka kostonoga, koji je u našu suvremenu prozu donio veliko, ozonsko osvježenje, zacijelo stavlja ovu zbirku u delikatniji, u neku ruku nezahvalniji položaj. Isto je tako činjenica da je ukupan estetski dojam – imajući pritom na umu i to da uspoređujemo dvije različite književne vrste – neosporivo na strani Mladenke.