Dva imena američkog jazza

Ovo je tekst koji će zasigurno zanimati ljubitelje američkoga suvremenog jazz-saksofona. Riječ je o dvojici danas aktualnih američkih saksofonista dosta različitih stilskih pristupa, o kojima se svjetska jazz-periodika raspisala, smatrajući ih obojicu majstorima svoga instrumenta. Riječ je o alt-saksofonistu Kennyju Garrettu i tenor-saksofonistu Jamesu Brandonu Lewisu.

Kenny Garrett / Izvor Wikimedia

Kenny Garrett nastavlja niz predstavnika u američkom jazzu toliko popularna alt-saksofona, kao što su bili primjerice Johnny Hodges, Herb Gelller ili moderniji Lee Konitz. Garrett nije bez razloga prošle godine na tablicama najboljih alt-saksofonista revije Down Beat po izboru čitatelja. Jedan je od mnogobrojnih razloga za to i uspjeh Garrettova zadnjeg albuma Sounds From The Ancestors. Garrett je rođen 1960. i dijete je Detroita, grada koji je jazzu podario niz velikih imena. Studirao je klarinet i flautu u rodnom gradu kod Billa Wigginsa da bi prvi profesionalni angažman dobio u sastavu Marcusa Belgravea. U dosadašnjoj karijeri ne više mlada, a našem jazz-slušateljstvu još nedovoljno poznata džezista valja spomenuti i nastupe s velikim imenima poput Dukea Ellingtona, Arta Blakeyja, Georgea Colemana, Freedieja Hubbarda, Woodyja Shawa pa i Milesa Davisa. Nakon Davisove smrti započinje Garrettova međunarodna karijera. Cjelokupno djelovanje samo potvrđuje njegovo prvo mjesto u prošlogodišnjim tablicama spomenutoga jazz-časopisa.

Još jedan Afroamerikanac, tenor-saksofonist James Brandon Lewis, nešto je drukčijeg stilskog pristupa interpretaciji jazz-glazbe. Njegovo ćemo nama dosad potpuno nepoznato ime u stručnoj jazz-literaturi teže naći, premda ga nerijetko spominje i o njegovu djelovanju nerijetko piše europski jazz-tisak. Iako njegovu talentu među tenor-saksofonistima nema premca, ipak se u tekstovima spominje i njegov politički angažman kao i aktivnost na polju takozvane „zelene akcije“. U jazzu Jamesa Brandona Lewisa neki mlađi stručnjaci nalaze elemente soula i funka pa i bluesa Jamesa Blooda Ulmera. Kao suradnike u javnim i diskografskim nastupima (CD-i Gemini i Eye Of I), James Brandon Lewis najčešće angažira ritam-sekciju u sastavu: Jama Ladeen Tacuma, električni bas, i Rudi Royston, bubnjevi.

James Brandon Lewis rođen je u Buffalu 1983. Na glazbenoj akademiji u tom gradu studirao je kompoziciju i saksofon, upoznavši se tako i s djelovanjem američkih stručnjaka na polju prirodnih znanosti, primjerice s radovima biologa Georgea Washingtona Carvera i stručnjaka iz još nekih izvanglazbenih područja. Postaje pobornik i aktivist „zelenih“ i borac pokreta za prava američkih Crnaca Black Pride. Skladatelj i saksofonist, James Brandon Lewis našao se na stranicama Down Beata, visoko rangiran po mišljenju stručnjaka za jazz, i kao autor niza skladbi. Od glazbenih dokumenata tenor-saksofonista Jamesa Brandona Lewisa valja ovdje spomenuti njegov CD nazvan Jesup Wagon, ostvaren samo s izvedbama vlastitih skladbi.

Kako sam pišući prije više godina nagovijestio buduće uspjehe pjevačice Cecile McLorin Salvant, koja danas zauzima vršna mjesta svjetskog jazza, nadam se da će i netko od u ovom tekstu spomenutih saksofonista i u našem jazzu postići popularnost.