Tradicijsko crkveno pučko pjevanje minulih stoljeća oteto zaboravu

U nakladi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Zbornika Kačić objavljen je treći svezak izdanja Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Glavni je urednik sveska, kao i prva dva, fra Stipica Grgat. On je načinio transkripcije i notografiju, jedan je od terenskih zapisivača i snimatelja vrijedne građe sačuvane u izvornom obliku te je cjelokupnu građu sakupio i priredio za tisak. Počam od 2008, kada je nastala inicijativa za taj projekt, objavljena su tri iznimna, čak monumentalna sveska. Prvi svezak edicije predstavljen je 2011, drugi 2015, a treći 2021. godine. Sama ideja prikupljanja i obradbe dragocjene glazbene baštine nastala je u Sinju na poticaj uprave Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i franjevaca glazbenika: fra Mile Čirka, fra Stipice Grgata, fra Domagoja Volarevića i fra Jure Župića s glavnim koordinatorom fra Antom Akrapom. Velik doprinos edicijama dali su muzikologinja Hana Breko Kustura te etnomuzikolog Joško Ćaleta, dok su recenzenti posljednjega sveska Vito Balić i Domagoj Volarević. Uz navedene (etno)muzikološke znalce, stručnim je savjetima ideju podupirao Miljenko Grgić, a završnu artikulaciju građe i njezinu pripremu za tisak usmjeravala Gorana Doliner prema već uzornom modelu koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavio akademik Jerko Bezić.

Već su i prethodna dva izdanja privukla veliku pažnju javnosti. Zaključno s trećim sveskom broj snimljenih, melografiranih, a zatim i transkribiranih napjeva iznosi 482 primjera crkvene pučke pjevane baštine, na nešto manje od 1700 stranica. Posljednji je svezak najopširniji te sadrži 220 napjeva na 648 stranica. Čitava edicija prvi je cjeloviti prikaz tradicijskoga crkvenog pučkog pjevanja koje je bilo ili pak dijelom i danas jest sastavni dio liturgijskog odnosno crkvenog pjevanja na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Prikupljena glazbena tradicija te franjevačke provincije obrađena je prema uzusima suvremenih muzikoloških metoda obradbe glazbenog materijala. Sama metodologija rezultirala je višestruko temeljitim prikazom, odnosno građa je, uz iscrpne komentare i analize, predstavljena i u notnom, ali i u audio, odnosno digitalnom izdanju. Zborniku je priloženo 146 snimaka transkribirane građe.

Stručnjaci i znanstvenici većinu su raritetnih napjeva zabilježili i snimili na terenu i prvi transkribirali u dugom razdoblju od 1974. do 2021. godine. Velik dio građe prethodno nije bio objavljen, neki su napjevi bili dostupni samo u audiozapisima bez dodatne stručne muzikološke obrade ili pak u latinskim franjevačkim kantualima pa su u ovim izdanjima predstavljeni suvremenim notnim pismom. Najveći dio obrađene građe u trećem svesku čini 188 tradicijskih crkvenih pučkih pjevanja koja je Stjepan Stepanov snimio od 1974. do 1976. uz asistenciju fra Karla Jurišića, zapisivača tekstova. Građa je pohranjena u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Tomu su pridodana još 32 primjera koje su prikupili Ivana Babić, Mario Cikojević, fra Stipica Grgat, fra Ivan Čupić i Nikolina Luketić Delija, dok u popisu zapisivača i istraživača uz fra Stipicu Grgata stoji i Aleksa Srzić.

Izd. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Zbornik Kačić, Split, 2021.

Tradicije različitih lokaliteta

Treći svezak edicije podijeljen je na dvanaest poglavlja nazivima srodnim prethodnim svescima. U njima su obrađeni sami napjevi, tekstovi, analitički prikaz i opaske o napjevima te informacije o snimanjima, interpretima i zapisivačima, a slijede ovim redom: Uvodnik, Redoslijed napjeva (Redoslijed napjeva u osnovnim skupinama prema sadržaju i funkciji njihovih tekstova), Napjevi, Analize i napomene, Tonski nizovi, Komentari, Tekstovi napjeva, Redoslijed oblika (Oblici napjeva prema vrstama teksta i njihova zastupljenost), Popisi (Popis građe prema pojedinim lokalitetima, Popis zapisivača i istraživača, Popis tonskih zapisivača, Popis autora komentara, Popis pjevača, Popis napjeva prema sadržaju i funkciji njihovih tekstova za sva tri sveska), Oznake i kratice (Oznake osnovnih skupina napjeva prema mjestima njihove upotrebe, Objašnjenja posebnih znakova i kratica te Kratice). Na kraju se nalaze Tonski zapisi s dodatnim podacima o vremenu, mjestu i posebnostima snimanja te Prilozi i dodatci koji donose opsežne popise izvora i literature, sažetke na četirima jezicima (latinskom, engleskom, njemačkom i talijanskom), kazalo osobnih imena te izvatke iz recenzija Vite Balića i fra Domagoja Volarevića.

U fokusu izdanja jest glazbeni dio. On se sastoji od notnog materijala, ali i zasebnog poglavlja koji donosi cjelovite tekstove popisanih napjeva. U nastavku slijedi podrobna i temeljita analiza glazbenih postupaka. Za svaki je tekst učinjena i analiza tekstovnih specifičnosti, dok je za svaki pojedini napjev naveden tonski opseg (ukupni, ali i za svaki pojedini glas), opis melodijskih karakteristika te glazbeni oblik.

U ovom svesku obuhvaćeni su misni napjevi (nepromjenjivi i promjenjivi dijelovi mise) kao i neki drugi liturgijski napjevi ili pak primjeri crkvenog pjevanja koji predstavljaju tradicije različitih lokaliteta. Tako se nižu napjevi iz čak 25 različitih lokaliteta, i to iz Basta, Baške Vode, Brista, Drašnica, Drvenika, Dubrave, Gradca, Igrana, Imotskog, Kozice, Lovreća, Makarske (Franjevački samostan), Metkovića, Pline – Stabline, Podace, Podbablja, Prološca, Runovića, Studenaca, Tučepa, Velikog Brda, Vinjana, Vrgorca, Zaostroga i Živogošća.

Napjevi za cijelu
liturgijsku godinu

Napjevi su transkribirani u suvremeno notno pismo te u ovom izdanju prate liturgijsku godinu. Podijeljeni su prema sadržaju i funkciji tekstova na Pjevane mise u nedjelje i blagdane, među kojima je i jedna Misa za mrtve, slijede Napjevi za službu riječi, Euharistijski napjevi, Božićni napjevi, Korizmeni napjevi, Napjevi za obred Velikoga tjedna (uključujući i paraliturgijske napjeve), Napjevi za slavlje svetaca (koji poput prethodnih svezaka sadrže Marijanske napjeve te napjeve u čast franjevačkih svetaca), Napjevi za sprovod, Hvalospjevi na kraju mise i otpust vjernika te na koncu Ostali različiti napjevi (od kojih primjerice kolende i naricaljke čak ne pripadaju ni liturgijskoj niti crkvenoj tradiciji, ali su ipak vrlo blisko povezani uz liturgijske čine i uz velike blagdane i liturgijska vremena).

Valja spomenuti da dio pučke baštine čine, te su u ovo izdanje dakako i uključeni, glazbena i pjesnička djelatnost franjevaca prethodnih razdoblja fra Petra Kneževića, fra Paškala Jukića, fra Ivana Radonića i drugih. Iako je dio cjelokupne obrađene opsežne glazbene liturgijske građe zastupljen u sklopu drugih zasebnih studija pojedinih lokaliteta Provincije, u crkvenim pjesmaricama ili starijim tiskanim zbornicima te stručnim i znanstvenim radovima, ova trosvešćana edicija donosi integralno izdanje građe, odnosno napjeva i njihovih tekstova.

Glazbeni inventar
liturgijskih napjeva

S prethodnim dvama te ovim trećim sveskom završen je istraživački rad, a time i čitav projekt te niz planiranih tiskanih izdanja o crkvenom pučkom pjevanju i liturgijskoj baštini pojedinih lokaliteta Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Zamašnim radom sačuvan je i javnosti predstavljen golem gotovo zaboravljen glazbeni repertoar minulih stoljeća koji je do danas u pravilu usmeno transmitiran te je sada u cjelovitom izdanju dostupan i pristupačan kako znanstvenicima, tako i izvođačima zainteresiranima za ovu vrstu dragocjene građe. Poglavlje koje donosi integralno sve tekstove služi kao početna točka za buduće filološko-historiografske analize tekstovnih predložaka napjeva i raznih jezičnih specifičnosti, a sličan je postupak moguć i s glazbenim materijalom. S jedne strane notni zapisi, od kojih su pojedini i obrađeni za suvremeno izvođenje, mogu poslužiti za buduće izvedbene svrhe i interpretacije liturgijsko-glazbene baštine franjevačke provenijencije, a s druge strane tako obrađena glazbena građa komparativni je temelj budućim glazbeno-povijesnim istraživanjima uzajamnih veza glagoljaške tradicije, gregorijanskih napjeva i pučkoga crkvenog pjevanja. Tradicija glagoljaškog pjevanja u povijesti istraživanja često je promatrana s dvaju odvojenih gledišta – muzikološkog i etnomuzikološkog. U ovom je izdanju pri analizi vidljiv poredbeni pristup napjevima s glagoljaškom, ali i s folklornom te s gregorijanskom tradicijom glazbenih napjeva, što čini temelj za detaljnije istraživanje vrijedne i opsežne tradicije. Sabrana i obrađena građa predstavlja i osnovu za komparativne muzikološke analize te utvrđivanje lokalnih posebnosti i varijanti.

Notni primjeri doneseni u okviru ovih edicija svojevrsni su glazbeni inventar (napose cjelovit popis napjeva iz sva tri sveska sadržan upravo u posljednjem) onih liturgijskih napjeva franjevačke tradicije koji su u misnom bogoslužju postojali od najstarijih zapisanih u 15. stoljeću do onih koji su prikupljeni ili otkriveni u okviru ovoga projekta. Napjevi snimljeni izvan misnog bogoslužja repertoar su gotovo potpuno iščeznuo iz liturgijske prakse, a održao se samo putem usmene predaje kod pokojega starijeg pučkog kazivača ili pjevača franjevaca. Hvalevrijednim projektom i njegovim rezultatom – tiskani medij knjige te tonski zapis – dragocjena je građa trajno očuvana. Stoga je ovo izdanje, čija je stručna obrada bila vrlo delikatna i zahtjevna, uzoran i pedantan primjer očuvanja baštine pučkoga crkvenog pjevanja, koje je postalo dostupno i široj zainteresiranoj javnosti.