Vijenac 754

Strip, Zadnja stranica

UZ NOVO IZDANJE KULTNOG STRIPA GRIČKA VJEŠTICA ANDRIJE MAUROVIĆA I NORBERTA NEUGEBAUERA

Šteta što ovakvih pothvata nema i više!

Piše PETRA MIOČIĆ MANDIĆ

Sarajevska izdavačka kuća Više od stripa lani je, kako bi obilježila šezdesetu godišnjicu od izlaska stripa Grička vještica, objavila njegovo sakupljačko, na 500 primjeraka ograničeno, integralno izdanje. Velik je to događaj i postignuće jer radi se o najopsežnijem stripovskom projektu u povijesti hrvatskoga stripa na čijoj su realizaciji radila dvojica najboljih autora, Andrija Maurović i Norbert Neugebauer

„Literatura za kravarice“ i „šund-literatura čiji je cilj pokvariti mladež“. Tim su ocjenama na hrvatskoj književnoj, kao i široj umjetničkoj sceni, dočekani romani Marije Jurić Zagorke kao i prvi uspjeli pokušaji domaćeg stripa. Za prvu se vjerovalo da jednostavnošću narušava ozbiljan status književnosti i ugled hrvatskoga književnika, dok je posljednje smatrano tek trivijalnim načinom za brzu konzumaciju nečeg složenog poput književnog ili umjetničkog djela. Posebnu su pozornost, time i pojačan udar kritike, doživjele adaptacije književnih djela. Naime, kritičari su smatrali da posredovanjem stripa nije moguće pozorno ni pažljivo pratiti poetiku i poruku književnog djela, a novom su umjetničkom obliku posebno zamjerali nesavršenost, trivijalnost, površnost, naivne slikovne prikaze, senzacionalizam, uštedu čitateljeva vremena te upletanje u sadržaj književnog djela i nemogućnost upoznavanja autorovih misli i osjećaja.


Izd. Više od stripa, Sarajevo, 2022.

Poznanstvo sa Zagorkom

Premda vjerojatno puka slučajnost, povijesni je kuriozitet što se početak izlaženja Gričke vještice, stripa u nastavcima što ga je, prema romanu Marije Jurić Zagorke i scenariju Norberta Neugebauera, za Večernji list crtao jedan od najpoznatijih, i nepravedno zapostavljenih, domaćih crtača Andrija Maurović, podudara sa začecima ozbiljnijeg institucionalnog i akademskog pristupa stripu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nije to bilo prvo pretakanje književnosti u strip tog umjetničkog genija: već je prije, prema Neugebauerovim scenarijima, crtao djela američkih pisaca, među kojima se posebno ističe Jack London, s Božidarom Rašićem adaptirao je Zlatarovo zlato, što će se pokazati njegovim najmanje uspješnim pothvatom, a Neugebaueru se „vraća“ kako bi zajedno oblikovali stripovske inačice romana Čuvaj se senjske ruke i Grička vještica, s čijom je autoricom, Zagorkom, Maurović navodno održavao osobni kontakt, a izradio je i ilustracije za naslovnice njezinih romana Kontesa Nera i Gordana.

Nenadmašne
632 table

Strip je, kao svojevrstan novogodišnji dar čitateljima, dotad naviklim na akcijske stripove anglofone produkcije, s izlaženjem započeo posljednjega dana 1960. godine, a povoljne su čitateljske reakcije (i, nezanemarivo, povećanje naklade) uvjetovali da njegovo sljedeće pojavljivanje bude već u prvom broju 1961. Kako je Večernjakovim reklamama najavljivano, strip doista jest vraćao čitatelja u Zagreb kakav je nekoć bio, zorno mu i živopisno slikom dočaravao život na njegovim ulicama u osamnaestom stoljeću. Vjernim iscrtavanjem gradskog krvotoka uspjeli su Maurović i Neugebauer u paru dostojno u novi medij prenijeti i sažeti, a ne oduzeti ništa od tada najpopularnijeg romana u Hrvatskoj. Valja napomenuti da, ipak, nije riječ o adaptaciji cjelokupnog sedmoknjižja; u strip je pretočen „tek“ najpoznatiji i s ukupnošću Gričke vještice često zamijenjen odsječak sage, Kontesa Nera. I to se pokazalo vrlo ambicioznim pothvatom pa je strip, sa 632 pasice objavljene na otprilike 158 tabli, najopsežniji projekt tih velikana hrvatskog stripa, a do današnjeg je dana ostao i najveći projekt hrvatskoga strip-izdavaštva.

Izvanredna komunikacija
s čitateljem

Maurović dobro prati duh vremena i vjerno dočarava kostimografiju ne oduzimajući pritom od sadržaja. Uspijeva, s Neugebauerom, zadržati romantičarski duh kakav vlada i u Zagorkinu romanu podcrtavajući raskošnim crno-bijelim crtežom njegovu avanturističku razinu, s posebnim naglaskom na dramatiku ljubavnog odnosa između naslovne junakinje, plemenitašice Nere Oršić, i Trenkova kapetana Siniše. Njihova je karakterizacija, naravno, ponešto sugestivnija od one u romanu, čiji je osnovni vodič ipak tekstualan, dok se ovdje, zbog sažetosti tekstualnog izraza, naglasak stavlja na vizualno. A to je vizualno, u djelu Andrije Maurovića, gotovo filmsko; promišljena izmjena planova, detaljistički prikazi mimike i gestikulacije protagonista, njihova ekspresivna komunikacija s čitateljem… Nije neobično zna li se da je Maurović, više od drugih crtača ili profesora na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt (koju napušta nakon prve godine), o crtežu naučio iz filma.

Unatoč visokoj kvaliteti izrade i golemoj popularnosti, Večernji list, iz nepoznatih razloga (a Maurović će u jednom intervjuu okriviti politiku), otkazuje Gričku vješticu 1962, ostavljajući je nedovršenom, kakva bi i ostala da nije bilo izdavača Epoha i izdanja Strip-strip u kojem su objavljene preostale pasice. Bez njihova bi angažmana, posve sigurno, ionako zanemarivan, a važan strip ostao potpuno zaboravljen. U njegovu obranu ustao je i Alija Balta, diplomirani grafičar i stripovski entuzijast u čijem su životu Maurovićevi stripovi, posebno Grička vještica, odigrali presudnu ulogu. On je lani, u izdavačkoj kući Više od stripa, kako bi obilježio šezdesetu godišnjicu izlaska stripa, objavio sakupljačko, na petsto primjeraka ograničeno, integralno i digitalizirano izdanje stripa, uz vrijedan kompendij literature o stripu i njegovim tvorcima. „Da ostane, kad nas ne bude“, zaključio je Balta. Šteta je samo što ovakvih pothvata nema više.

Vijenac 754

754 - 26. siječnja 2023. | Arhiva

Klikni za povratak