Samobor – gurmanska meka

Samobor je generacijama bio i ostao voljeno izletište Zagrepčana. Od vlaka Samoborčeka, koji je postao nacionalna legenda nakon filma Tko pjeva zlo ne misli, pa do mnogobrojnih planinarskih druženja u Samoborskom gorju, Samobor je također ostao u sjećanju po odlasku na Samoborski fašnik te uživanju u gastronomiji gradića na potoku Gradni s očuvanom arhitekturom koja odražava srednjoeuropski duh vremena spojen s bogatim otvorenim prostorom.

Samobor je potvrdio status gastronomske destinacije iznimne raznolikosti, što će ojačati turističku ponudu / Snimio Ivo Biočina / HTZ

Samoborske kremšnite generacijama se peku preko puta dvorca Livadić, a u neposrednoj blizini njeguje se tradicija samoborske muštarde, slatko-ljutog senfa, i bermeta, jedinstvenoga pića gdje se vinu dodaje rogač, suhe smokve, kandirani šećer, muškatni oraščić i drugi začini, ponekad brižljivo čuvani u rukom pisanim kuharicama samoborskih obitelji. Nevjerojatno bogata baština samoborskih kuhinja i podruma čuva se i u restoranima i svratištima koji nerijetko broje više desetljeća neprestana rada, kao što su K Gabreku 1929, Pri staroj vuri, Samoborska klet, Anindol i Kod spilje. Samoborska salama poznata je barem koliko i samoborske vinske ceste, posebno posjećene u jesen kada se priprema mladi portugizac, koji se osobito cijeni u planinarskim domovima na Japetiću, Oštrcu, Okiću i u mjestašcima dviju dolina između strmih vrhova.

Među delicijama samoborskog stola više od stotinu godina pojavljuje se samoborska češnjovka/češnofka. Ona je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Jedna od njezinih posebnosti, koja ovisi o vještini majstora, jest špajlanje, odnosno ručno povezivanje kobasica u par drvenim štapićem. Proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih naselja smještenih na istočnim obroncima Samoborskog gorja.

Upravo je ta dimljena kobasica upisana u Europski registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Udruga Samoborska češnofka realizirala je ideju koja na poseban način štiti namirnicu spominjanu u samoborskim zapisima još 1915. Postupak je započeo u svibnju 2020, kada je udruga podnijela zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla Ministarstvu poljoprivrede. Zaštitu je dobila spomenuta udruga, što znači da članovi udruge ili oni koji zadovolje propisanu specifikaciju mogu proizvoditi samoborsku češnofku prema originalnim receptima i parametrima određenim u specifikaciji. Time je Samobor doista potvrdio status gastronomske destinacije iznimne raznolikosti, što će dodatno ojačati turističku ponudu grada. Planiraju se i manifestacije posvećene tom proizvodu.

Samoborski kraj već je zaštitio rudarsku greblicu, slani kolač s kravljim sirom koji se nekad vezao uz siromašne rudare u mjestu Rude kao njihov uobičajeni obrok, a nazvan je po tradicijskom drvenom alatu greblici. I taj proizvod ima svoje Dane rudarske greblice, kada se domaćini natječu u najboljim primjercima ove slastice. Namjerava se zaštititi i samoborski kukuruzni kruh, što će dodatno ojačati samoborski imidž sjajne gastronomske destinacije, što se lako može iščitati iz Male samoborske kuharice, knjige više kustosice Samoborskog muzeja Lele Roćenović, koja je izdvojila u njoj i jedanaest recepata od kraja 19. do sredine 20. stoljeća, a podjednako zanimljiva jela s početka 20. stoljeća mogu se pronaći u knjizi Milana Žegarca Peharnika Kuharica bake Ivke. I baš kako stara samoborska pjesma kaže: Samobor je lepa varoš, jedan, dva, Samobor je lepi grad, tako možemo reći da je Samobor ujedno i ukusna varoš.