Predstava koja počiva na atmosferi

Četvorica muškaraca u nekom prostoru koji bi mogao biti dom, a mogla bi biti i gostionica, svakako je prostor koji je za njih istovremeno i intiman i barem (polu)javan, slušaju glazbu i igraju društvene igre, kartaju se ili zabavljaju dominom. Tko su oni zapravo, kakvi su njihovi odnosi, što ih je okupilo (osim igre, ali ona sigurno nije jedini ni presudni razlog) – publika to ne zna i ne saznaje do kraja. Ali to zapravo nije važno. Važni su njihovi svjetovi, njihovi intimni lomovi, i nesigurnosti koje proviruju kroz njih. Pravila su jednostavna, tako glasi naslov predstave koju je Umjetnička organizacija Četveroruka premijerno izvela 17. i 18. prosinca prošle godine u Studiju Cekhov u Zagrebu. Predstavu je režirala Marina Petković Liker, a dramaturške su suradnice Maja Sviben i Vlatka Valentić, na čijoj se neobjavljenoj zbirci pjesama djelomično temelje „unutarnji svjetovi likova“.

Četvorica glumaca u prostoru izvedbe okruženi su s dviju strana gledalištem. Oni ne ukidaju iluziju, no ona dokida sama sebe / Snimila Nina Đurđević / Umjetnička organizacija Četvreroruka

Riječi su rijetke, a kada se i pojavljuju, njihova su značenja oskudna, pogubljena, iskrzana. Gubitak nije očit, nikomu od likova tijekom predstave ne događa se ništa dramatično (osim gubitka ili dobitka u društvenoj igri). I zaista, igra je jedino što se u Pravila su jednostavna artikulira kao konkretno, kao dovršeno, kao izrečeno. U igri, pravila su zaista jednostavna, za razliku od onoga što se u likovima oblikuje i tek ponekad proviruje. U životima koji nisu kondenzirani na slaganje domina, koji bi možda željeli biti jednostavni i jasni kao pravila te igre, ali to ne mogu biti. Ne zato što ih je nešto onemogućilo, već zato što emocija ne može biti upravljana pravilima poput igre.

Dakle, Pravila su jednostavna predstava je koja počiva na atmosferi, na stvaranju svijeta u koji je moguće uroniti i u njemu ostati, svijeta u kojem se ništa neće dogoditi, ništa promijeniti, ali će publika na kraju izaći promijenjena. Ne katarzom, ne poukom. Promjena koju Pravila su jednostavna izaziva nije u formuliranju značenja i izvođenju zaključaka, već u uranjanju u emociju. Onu koja se otkriva u likovima, ali ih i nadilazi, postajući istovremeno potpuno univerzalna, ali i potpuno pojedinačna. Identifikacijska. Na viđenoj je izvedbi (18. prosinca) u prostor dopirao zvuk nedaleka slavlja dočeka nogometne reprezentacije, koja se upravo, stigavši na Trg bana Jelačića, kulminacijski vratila sa svjetskog prvenstva. Povremeno su se kroz prozore probijali i odbljesci vatrometa. Sve je to pojačavalo kontraste i činilo da izvedba gotovo nehotice postane uronjena u život oko nje.

Glazba tijekom cijele izvedbe svira u pozadini, u nekom trenutku netko natoči piće, pojave se i stare obiteljske fotografije, partija jedne igre završava, na nju se nastavlja druga. Sve je učinjeno kako bi svima bilo ugodno, kako bi se svi osjećali dobro. I zaista, sve je naoko dobro, no tjeskoba je uvijek tu. Vreba, pojavljuje se iz prikrajka, izbije u replici. Likovi tako uspijevaju biti ogoljeni, makar se gotovo ništa ne saznaje o njihovim životnim pričama. Oni su nositelji emocija, ne značenja. Uvjerljivost im nije u realističnom uvjeravanju u dorađenost karaktera, nego u rezoniranju sa svim onim strahovima, nesigurnostima i emotivnim ranama koje se u toj stvarnosti osjećaju, ali ne smiju pokazati. Pravila su jednostavna zaista su od one vrste kazališta koje prelazi granice konvencionalnog i istražuje nepoznato, upisujući se neizbrisivo u gledateljsko iskustvo.

Maro Martinović, Sven Medvešek, Mateo Videk i Fabijan Komljenović četvorica su glumaca koji se u predstavi daju do kraja, bez traženja prečaca. U prostoru izvedbe okruženi s dviju strana gledalištem, oni ne ukidaju iluziju, niti to žele, niti im je to moguće, no iluzija brzo dokida sama sebe. Glumački zadaci nisu im, zasigurno, jednostavni, ali savladavaju ih s nepodijeljenom predanošću.

Kazalište Marine Petković Liker i ovaj je put ostalo vjerno kreiranju intimnih svjetova iz kojih se teško izvući, kada su toliko točni.