„Nenadkriljeni“ zagrebački svjetlopisac

Do 19. ožujka u Muzeju grada Zagreba može se razgledati izložba posvećena Ivanu Standlu, jednom od pionira zagrebačke i hrvatske fotografije, koju je u povodu 190. godišnjice Standlova rođenja i 125. godišnjice smrti MGZ organizirao s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, čiji je Standl bio službeni fotograf, i Muzejom za umjetnost i obrt. Autorice su izložbe Dubravka Stančec, Ivana Gržina i Dunja Nekić, a pokrovitelj je češki veleposlanik Milan Hovorka, koji je 15. prosinca i otvorio prvu monografsku izložbu posvećenu jednom od istaknutih zagrebačkih Čeha. Osim Standlovih fotografija izloženi su i njihovi negativi, kao i dokumenti koji nam približavaju život tog majstora fotografije. Osim organizatora izložbe, građu su posudili i Hrvatski državni arhiv, Državni arhiv u Zagrebu, Ministarstvo kulture i medija, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski prirodoslovni muzej i Metropolitanska knjižnica Zagrebačke nadbiskupije. Ivana Standla povjesničar Gjuro Szabo prozvao je „nenadkriljenim zagrebačkim fotografom“ vrednujući zasluge koje je stekao zbog duga djelovanja, kompleksnog opusa i mnogih nagrada, čime se izdvaja od ostale dvojice prvih zagrebačkih fotografa, Danca Franje Pommera i Nijemca Julija Hühna. Standl je u svom atelijeru snimao portrete, ali djelovao je i izvan atelijera, uključujući i terenska snimanja, pa njegov opus čine i fotografije prirodnih i kulturnih znamenitosti Hrvatske i različitih umjetničkih predmeta, uključujući i prve snimke Bašćanske ploče, a posljednjih godina posebno su aktualne njegove snimke posljedica potresa u Zagrebu 1880.

Nekadašnja Kaptolska vijećnica, albuminski otisak, oko 1875.

Nagrada za „najtrajnije fotografije“

Ivan Standl rodio se 27. listopada 1832. u Pragu, gdje je završio tehničku školu i započeo s fotografskim radom. Nije poznato kako je došao u Zagreb, a teorije da je za to zaslužan August Šenoa s kojim je bio prijatelj ostaju zasad u sferi nagađanja. U Zagrebu se prvi put spominje u novinskom oglasu iz 1864. Iz njega se doznaje da Standl u iznajmljenom fotografskom atelijeru u Ilici 35 izrađuje „najtrajnije fotografije“ u svim veličinama po „osjetno manjim cijenama“. Nekoliko mjeseci poslije spominje se kao jedan od nagrađenih izlagača na Prvoj dalmatinsko-slavonsko-hrvatskoj gospodarskoj izložbi. Osvojena srebrna medalja bila mu je odskočna daska za početak karijere u Zagrebu pa ju je punih sedam godina navodio na poleđini svojih fotografija, u skladu s tadašnjim običajima. Poslije će navoditi i druge nagrade.

Fotografija kao izvor za proučavanje Bašćanske ploče

Standl je fotografirao brojne istaknute osobe iz javnog života Zagreba, primjerice zastupnike Hrvatskog sabora, a 1865. otišao je na prvo od svojih brojnih terenskih snimanja, u Jurandvor na Krku, snimiti Bašćansku ploču, prema naputku predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Franje Račkog, koji je smatrao da će mu uspješna fotografija pomoći u detektiranju glagoljskog teksta na ploči, otkrivenoj relativno nedavno, 1851. Snimanje je obavljeno u crkvi svete Lucije, gdje je ploča tada bila postavljena, no fotografija nije baš najbolje uspjela. Drugi pokušaj iz 1869. bio je uspješniji jer je Bašćansku ploču Standl tada snimio izvan crkve, stoga bolje osvijetljenu. Ta Standlova fotografija dugo je bila korištena kao glavni izvor za proučavanje teksta Bašćanske ploče. U današnje vrijeme pametnih telefona teško je zamisliti koji je pothvat bio snimiti Bašćansku ploču i odmah na licu mjesta u priručnoj tamnoj komori (najčešće u šatoru) fotografiju razvijati i fiksirati. Još teže bilo je putovanje od Zagreba do Baške onodobnim prijevoznim sredstvima tijekom kojeg se lako mogla dogoditi nezgoda jer fotografske ploče bile su staklene, kao i bočice s kemikalijama.

Potkraj 1866. Standl je prešao u novi atelijer u dvorištu kuće u Ilici 34, a osim građana počeo je fotografirati i gradske motive, među kojima i park Jurjevac (današnji Maksimir) čijih je dvanaest fotografija skupio u svoj prvi fotoalbum, posvetivši ga zagrebačkomu nadbiskupu kardinalu Jurju Hauliku.

Mizi Duschek s Ankom i Verom Jelačić, albuminski otisak, 1875.

Izdavanje artističko-
-književnoga djela

U prosincu 1868. Standl je pozivom na pretplatu najavio izdavanje „artističko-književnoga djela“ radnog naslova Fotografične slike iz Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i krajine vojničke u kojem bi bile objavljene „slike fotografične, najme: Zagreba, Jurjevca, Cetina, Frankopanskoga grada Slunja, slapovah Slunjčice u Koranu, Plitvičkih jezerah, slapa Gačke kod Švice, pogleda sa Vratnika, podrtine Brinja i grada Ogulina, špilje ogulinske, Kleka, samostana gomirskoga, grada Tovunj, mosta tovunjskoga, Trakoštjana, podrtine samoborske, grada staroga Krapine“. „Budući da izdavanje ovoga zanimivoga i poučnoga djela, dotično nastavljenje njegovo visi ob učešću visokoštovanoga obćinstva, to se najuljudnije usudjujem pozvati na što mnogobrojnije predbrojenje“, napisao je Standl, pojasnivši da se na pothvat odlučio „obodren željom u domoljubno-literarnih krugovih izraženom te tako nadajući se podpori visokoštovanih prijateljah domaće umjetnosti“. Očito se radilo o intelektualnom krugu oko Ivana Kukuljevića Sakcinskog, tadašnjeg predsjednika i tajnika Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine te konzervatora građevnih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju, koji je bio autor većeg dijela tekstova uz Standlove fotografije. Projekt je zbog nedostatka sredstava ostao poludovršen te je objavljen 1870. s 24 fotografije starih gradova i prirodnih ljepota u fotomonografiji pod naslovom Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Standl je u ožujku 1869. caru i kralju Franji Josipu za vrijeme posjeta Zagrebu predao album Spomen na Zagreb s osamnaest fotografija gradskih motiva i posebnom posvetom, za koji ga je vladar kasnije odlikovao najvišim priznanjem.

Pogled na staru zagrebačku katedralu 1878.

Unutrašnjost crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama nakon potresa 1880, albuminski otisak, 1881.

Zbog zasluga za snimanje Bašćanske ploče i drugih spomenika hrvatske baštine Standl je 1874. dobio titulu službenog Akademijina fotografa, odnosno, kako se navodi u odluci, „uzev u obzir vaše zasluge, koje ste si stekli snimajući svjetlopisom starinske listine, pečate i ine arheologičke predmete kano i gradine i druge ostanke davne prošlosti u našoj domovini rado pristaje ova akademija, da primite naslov ‘svjetlopisac Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti’.“ Ubuduće će Standl na poleđini svih svojih fotografija otiskivati natpis „fotograf Jugoslavenske academije znanosti i umjetnosti“.

Portreti građana i Zagreb prije i poslije potresa

Standl je sve vrijeme fotografirao građanstvo u svojem atelijeru i iz tog razdoblja ostalo je sačuvano dosta portretnih fotografija. Snimio je i obitelj Augusta Šenoe, koji je još 1867. u pismu budućoj supruzi Slavi napisao da je osobno bio nazočan kad je Standl razvijao njezine fotografije: „Prije svega da ti kažem, bio sam kod fotografa pa sam zbilja vidio milu sliku mojega dragoga anđelčića. Bio bi ju odmah poljubio i jednu i drugu i treću, al na moju nesreću močio ju je fotograf u njekakvoj vodi.“

Standl je sve češće radio i snimke Zagreba prije potresa 1880, pa je tako ovjekovječio i staru katedralu te nekadašnju kaptolsku vijećnicu prije njezina rušenja 1876. Počeo je raditi i kao sudski fotograf snimajući različite predmete i dokaze u kaznenom postupku. U velikom zagrebačkom potresu 1880. stradao je i Standlov atelijer u Mesničkoj 9 te je kratko ostao bez prihoda, no unatoč tome svojom je kamerom zabilježio posljedice potresa. Kao Akademijina fotografa Matematičko-prirodoslovni razred Standla je angažirao na snimanju oštećenih zgrada. Tako je nastao album Slike zagrebačkoga potresa od 9. studenoga 1880, s dvadesetak fotografija, dovršen 1881, u kojem se nalaze vrijedne snimke oštećene zagrebačke katedrale, crkve svete Katarine, kao i crkava u Remetama, Stenjevcu, Kašini, Granešini, Kraljevu Vrhu, dvorca u Kerestincu i nekoliko kurija.

Osamdesetih godina Standlove fotografije nalaze se i u znanstvenim djelima pa je šest fotografija zagrebačkog potresa iskoristio Josip Torbar u knjizi Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880, snimke listova i plodova raznih vrsta hrastova iskoristio je Ljudevit Vukotinović u dvojezičnom djelu Podobe hrvatskih hrastovah okoline zagrebačke iz 1883, a fotografije fosilnih ostataka riba kao ilustracije je koristio i Dragutin Gorjanović-Kramberger.

Standl je snimio i predmete iz Riznice zagrebačke katedrale, kao i eksponate Arheološkog muzeja i slike iz Strossmayerove galerije starih majstora, a 1891. snimao je Jubilarnu gospodarsko-šumarsku izložbu s koje je objavio fotoalbum s dvadesetak odabranih fotografija. U prvoj polovici 1890-ih Standl je snimio novu seriju fotografija Zagreba koja se i danas često reproducira, među kojima i novosagrađene objekte u Zagrebu poput Glavnog kolodvora, Starčevićeva doma, Hrvatskoga narodnog kazališta, zgrade gimnazije, katedrale tijekom restauracije te više novih snimaka parka Maksimir. Potkraj života veliko znanje i iskustvo dijelio je s članovima Kluba amatera fotografa, kojem je dao na raspolaganje i svoj atelijer.

Ivan Standl umro je u Zagrebu 30. kolovoza 1897. Zagreb mu se do danas nije odužio ulicom ili drugom javnom površinom, a sa suprugom Klementinom od 1946. počiva u zajedničkoj grobnici na Mirogoju na kojoj nema njegova imena. Izložba u Muzeju grada Zagreba posveta je pioniru zagrebačke fotografije čije zasluge se ne zaboravljaju ni protokom vremena, koje je fotoaparatom uspješno zaustavljao.