Lirska esejizirana poema u sjeni Powysova plašta

Nekoliko mjeseci razmišljao sam o ovoj knjizi prije no što sam je nabavio i pročitao. Ispunila je većinu mojih očekivanja... na neočekivan način. Ova knjiga ne pripada ni u jednu kutijicu hrvatske književnosti – ona je neodredljiva žanra, jasne inspiracije i nejasne poruke. U ovoj knjizi ekscentrik piše o ekscentriku i to sve ostavlja izrazito engleski dojam. Podrazumijeva se da znate sve o Powysu.

Obraćajući se čitatelju autor piše: „Eseji ove knjige, napisani o jednom sa službenih gledišta minornom, ako ne i marginalnom piscu, imaju sasvim osobni karakter. To nisu pokušaji pridonošenja studijama, već mnogobrojnim, kojih je glavni cilj izvesti Johna Cowpera Powysa iz književnog i povijesnog mraka kojim je obavijen na književno i povijesno danje svjetlo kojim zaslužuje biti obasjan... Jer što više čitam Powysa to mi on postaje interesantniji, to me više vuče da ga ponovo čitam, i to više kod njega i sam otkrivam stvari koje su mi u prijašnjim čitanjima bile skrivene. Ova knjiga svojvrstan je izvještaj o takvim otkrićima, i malo što drugo.“

Pod čarobnjakovim plaštem nije niz eseja o Powysu – čije prezime priziva drevno vel­ško Kraljevstvo Powys – već je knjiga nadahnuta sjenom njegova plašta. Intelektualna igra prepuna poetičnosti i eteričnosti. Sve je tu prilično neuhvatljivo, ali zavodljivo na začudan, gotovo hipnotički način.

Izd. Sandorf, 2022.

Isprepletanje
svakodnevnog
i čudesnog

Gregorić samo ovlaš dodiruje segmente Powysova života; njegove filozofske knjige (danas bi pripadale u psihološku samopomoć!), opsežne romane, beskrajnu prepisku, mitologiju, katoličanstvo i poganstvo. Kako čitatelj ne bi stekao krivu sliku o velikom engleskom piscu, nad čijim brojnim djelima astralno lebdi Gregorić, može se navesti jedna njegova opaska o Powysovoj maštovitosti. „Što se tiče simbolizma, Powysu također ne nalazimo premca među dvadesetostoljetnim romanopiscima. U usporedbi s njegovom imaginacijom, ona Tolkienova, na primjer, doima se kao maštanje starog profesora filologije koji pokušava sklepati simbole iz prašnjavih spisa u koje je udubljen. Dok je Joyceova suviše ogoljena od svega simboličkog – osim možda u Finnegans Wake – da bi se uopće moglo govoriti o imaginaciji u romantičkom smislu. U paraleli s Powysom, Tolkien je izraziti neoromantik, a Joyce nije baš nikakav romantik ili je proturomantik. Svi koji su čitali Powysove romane imali su iskustvo besprimjerno bogatog, upravo anarhičnog ispreplitanja realnog i imaginarnog, svakodnevnog i čudesnog, i oni koji ne vole Powysa, ne vole ga uglavnom zbog tog svojstva.“

Iako za ovu knjigu to uopće nije bitno, zanimljivo je kako Britanska enciklopedija, u svojoj nužnoj lapidarnosti, pritisnuta globalnošću urušena imperija, sažima tu slikovitu figuru. John Cowper Powys (8. listopada 1872, Shirley, Derbyshire, Engleska–17. lipnja 1963, Blaenau Ffestiniog, Merioneth, Wales), velški romanopisac, esejist i pjesnik, poznat uglavnom po dugim, epskim romanima, uključujući Wolf Solent (1929), A Glastonbury Romance (1932) i Owen Glendower (1940). Bio je brat pisaca T. F. Powysa i Llewelyna Powysa. Obrazovan na Sherborneu i Cambridgeu, Powys je bio sveučilišni predavač za neredovite (vanjske) studente četrdeset godina, od čega trideset u Sjedinjenim Državama. Njegova djela uključuju dojmljivu Autobiografiju (1934) i knjige eseja, među kojima su The Meaning of Culture (Značenje kulture, 1930), The Pleasures of Literature (Zadovoljstva književnosti, 1938) i The Art of Growing Older (Umijeće starenja, 1943).

Na Wikipediji sve je neusporedivo dulje i detaljnije pojašnjeno, no kako Gregorića uopće ne zanima Powys kao biografija, kao čvrsto organizirana činjenična struktura, već kao estetizirano prizivanje čiste spiritualnosti, onda treba reći nekoliko riječi i o autoru koji je pošao tako samosvojnom i rizičnom stazom, stoljećima zaraslom, a koja je navodno, jednom davno, vodila do Camelota, ostarjelog Arthura i čangrizavog Merlina. I naravno, do Svetog Grala, kaleža vječnog života... i njegova smisla na ljudskoj razini.

Marko-Marija Gregorić, rođen 1975. u Zagrebu, završio je studij filozofije i religijskih znanosti u rodnom gradu i potom se okrenuo prijevodima s engleskog i francuskog. Od 2001. objavljeno je pedesetak knjiga njegovih prijevoda. Kao književnik piše uglavnom eseje i poeziju. U izdanjima Sandorfa objavio je, do ove, dvije knjige eseja: Riječi pod nosom: ogledi o metafizičkom značenju prevođenja (2013) i Uz krizu kritike: transkulturološki eseji (2020) te knjigu poezije Ružmarin – pjesme i prepjevi (2022).

Nadahnut monolog
koji nadilazi prostor
i vrijeme

Pod čarobnjakovim plaštem svojevrsna je esejizirana poema, studiozna, apstraktna, lirska, samoispitujuća, samodovoljna. Knjiga koja nastavlja njegovu nenapisanu Powysovu biografiju. Monolog koji nadilazi prostor i vrijeme. Fokusiranost na zastrašujuće opsežan opus – samo arturijanski roman Porius ima 750 stranica – koji proživljava transmutacijom – pretvaranjem olova u zlato, pa opet u olovo. Powys bi sažeo istinu o sebi, svojim knjigama te o Smislu, uvodnom rečenicom u romanu Weymouth Sands, u Gregorićevu prijevodu: „Zapljuskujući obalu svaki svojim osobitim ritmom i naglaskom, rasipajući se po gustome žalu pojedinačni valovi nisu oduzimali moru ništa od njegove jedinstvene i svesilne osobnosti; svaki je val bio utjelovljenje svekolike morske mase, u sebi je nosio i pronosio nedokučivo tajanstvo starog zemljinog suparnika.“

Sve pohvale Sandorfu, odnosno Ivanu Sršenu, kao izdavaču nečeg ovako estetiziranog i nesvrhovitog, hermetičnog i zbunjujućeg, nadahnutog i neuhvatljivog. Ako je ikad nečeg bilo u Svetom Gralu, onda je to bila opojna samosvrhovitost umjetnosti. Teška i opora poput terana.