Violinist zatvorio uspješnu sezonu Mladih glazbenika

Na posljednjem koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj održanu 5. prosinca nastupio je violinist Tomislav Špehar, student pete godine Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Gorana Končara. Dvadeset trogodišnji Tomislav Špehar započeo je obrazovanje u Glazbenoj školi Karlovac, gdje je s osam godina upisao violinu u klasi prof. Vedrana Mikića, a u rodnom je gradu i stalni član Karlovačkoga komornog orkestra.

Tomislav Špehar  / Snimio MIRKO CVJETKO

Uz glasovirsku pratnju Petre Gilming, koncert u Matici otvoren je izvedbom djela Méditation sur Ré za violinu i klavir hrvatskoga skladatelja Mila Cipre, nakon čega smo čuli dva solistička djela: Chaconne iz Partite br. 2 za violinu solo u d-molu, BWV 1004 Johanna Sebastiana Bacha i jednostavačnu Sonatu u E-duru za violinu solo, op. 27, br. 6 belgijskog virtuoza Eugène-Augustea Ysaÿea. Kratki citat iz Bachove Chaconne u Ciprinu djelu i uzor u Bachovim partitama kod Ysaÿea (napisao ih je također šest, a druga čak i otvoreno citira Bachovu Partitu u E-duru) na lijep su način idejno ujedinili cjelokupni recital. Ono što je još zajedničko svim odabranim djelima za ovu priliku jest izražena težina – težina u smislu tehničke zahtjevnosti, ali prije svega težina za slušanje. Kod Bacha je naravno sve ostalo na tehničkoj zahtjevnosti, no djela Cipre, Ysaÿea i Ravela iziskuju slušateljski napor u gotovo punom modernističkom sjaju. Budući da je nastala sredinom 1970-ih, u vrijeme kada su gotovo svi naši skladatelji modernizam napokon šire prigrlili, Ciprina Méditation sur Ré najviše traži slušateljski napor, ali čak ni približavanje popularnoj glazbi kod Ravelove trostavačne Sonate za violinu i klavir br. 2 u G-duru, kojom je koncert zatvoren, nije odveć pripomoglo lakšem slušanju. Ista zahtjevnost postavljena je na prvoj razini i pred izvođača, a kako je kod Tomislava Špehara riječ o završnoj godini visokoškolskog formalnog obrazovanja, takva se djela i očekuju. Tehnička spretnost i visoka razina koncentracije kod njega svakako su pohvalni, lijepo je bilo vidjeti tako zahtjevan interpretativan skok. Ono što je ipak nedostajalo kod izvedbe tog tipa djela jest isticanje raznovrsnih stilskih značajki koje u djelima nastalima nakon okoštenja i stvaranja zapadne klasične glazbe postaju skladateljski i slušateljski lako prepoznatljivi topoi, odnosno relativno čvrsti komunikacijski elementi. Upravo nam taj dio zrelo izvlače i predstavljaju najistaknutiji svjetski svirači koji imaju sposobnost misaono zaokružiti ono što onda nazivamo interpretacijom. Odlična je stvar što smo i u 19. sezoni ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj imali prilike slušati nekoliko izvedbi s tim zrelim karakteristikama. Radi li su tu samo o mladenačkoj intuiciji ili temelju za nešto veliko, zagolica maštu svih slušatelja koji ponedjeljkom u osam budu te sreće da se nađu u Dvorani Jure Petričevića.