Vijenac 753

Glazba, Naslovnica, Zadnja stranica

JOHANN STRAUSS ML., ŠIŠMIŠ, DIR. SRBA DINIĆ, RED. KREŠIMIR DOLENČIĆ, HNK U ZAGREBU

U ritmu zanosna valcera

piše Davor Schopf

Novim Šišmišom doista možemo biti zadovoljni jer je zabavan, vedar i razigran. Nije skrenuo ni u kakve pomake, odmake i ina mudrovanja, pa su humor, komika i zabava izvirali uglavnom iz teksta te dobro osmišljenih dosjetki, a radosno raspoloženje u gledalištu, a i na pozornici, iz glazbe Johanna Straussa mlađeg

Poslije dvanaest godina Straussov Šišmiš ponovo je, premijerno 29. prosinca, doletio na pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Redatelj Krešimir Dolenčić iskoristio je priliku da načini bolju predstavu od te, svoje prethodne, koja je igrala tri sezone. Novim Šišmišom doista možemo biti zadovoljni jer je zabavan, vedar, razigran, ponešto i dobrodošlo skraćen (štrihana je uloga tamničara Froscha u trećem činu). Nije skrenuo ni u kakve pomake, odmake i ina mudrovanja pa su humor, komika i zabava izvirali uglavnom iz teksta (libreto Carl Haffner i Richard Genée, prepjev Vladan Švacov) te dobro osmišljenih dosjetki, a radosno raspoloženje u gledalištu, a i na pozornici, iz glazbe Johanna Straussa mlađeg.


Poslije dvanaest godina Straussov Šišmiš ponovo je doletio na pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu / Snimio Saša Novković / HNK u Zagrebu

Opereta nad operetama

Šarmu operete pridonijeli su kostimi Alana Hranitelja. Scenografija Stefana Katunara zaziva bečke vedute, od Ringstrasse u rotirajućoj pozornici do pozlaćenoga Straussa koji pleše, spomenika Edmunda von Hellmera u Gradskom parku, u izvedbi izvrsnog plesača Aubina Josea Le Marchanda (koreografija Leo Mujić). Jedino od čega se redatelj Dolenčić ne može odmaknuti, a što je teško razumjeti, jest njegova potreba da svaku svijetlu i vedru glazbu zastre tamom na pozornici (oblikovatelj svjetla Deni Šesnić). Općenito se smatra kako se ta tipična bečka opereta, simbol i vrhunac žanra te satira bečkog i austrougarskog društva, odigrava u Beču. No plakat praizvedbe u Theateru an der Wien, na Uskrs 5. travnja 1874, navodi da se „radnja odigrava u toplicama u blizini velikoga grada”, a ta se sintagma najvjerojatnije odnosi na Bad Ischl.


Bračno-preljubnički trokut: Domagoj Dorotić u ulozi pustopašnog Eisensteina;
sopranistica Valentina Fijačko Kobić kao Rosalinda i Filip Filipović kao Alfred

Dirigent Srba Dinić pristupa Šišmišu kao operi, a i što će drugo kad mu je na raspolaganju tako vrstan, višestruki sastav solista Zagrebačke opere. S cijelim ansamblom Opere ostvario je živu, sočnu izvedbu u okvirima elegancije što je diktira stil. Silvestarska izvedba razlikovala se od premijerne, koju je HTV snimio i emitirao 1. siječnja, u četiri uloge. Svi su se solisti pjevački izvrsno iskazali. Odlično su se snašli u specifičnim zahtjevima operetne struke govorenja teksta, plesa i onoga nerijetko teško ostvariva šarma svekolika nastupa te donošenja i tumačenja lika, bez čega uspjeh operete ne može biti potpun.


Josipa Bilić – Ida, Renata Pokupić – Orlofsky, Marija Kuhar Šoša – Adele i Ljubomir Puškarić – dr. Falke

Među četvero protagonista teško je nekoga izdvojiti na prvo mjesto. Sopranistica Valentina Fijačko Kobić postavila je ležerno zamišljenu Rosalindu pjevački precizno kao švicarski sat što će ga oteti suprugu. Suvereno je prolazila velikim opsegom uloge i muzikalno crtala njezine linije u višepjevima pa joj se može oprostiti što je odustala da cikne visoki d na kraju arije, čardaša u drugom činu. Bračno-preljubnički par upotpunjuje zvonki i snažni tenor Domagoja Dorotića u ulozi pustopašnog Eisensteina. Bariton Ljubomir Puškarić stavio je sav belkantistički potencijal svojega glasa u službu zapjevâ dr. Falkea, naročito velikog ansambla Brüderlein und Schwesterlein / Brate moj, sestrice i brate moj, što su ga zbor (zborovođa Luka Vukšić) i solisti, uz poticajnu podršku orkestra i dirigenta Dinića, ostvarili u ritmu zanosnog valcera.

Uloga sobarice Adele jedna je od najprivlačnijih u operetnom repertoaru. Označila je debi sopranistice Darije Auguštan u njezinoj odnedavno matičnoj kući. Ostvarila ju je mladenački ljupko, s nijansom naivnosti u igri i nešto lirskijim karakterom glasa. Tenor Roko Radovan dojmljivo je ostvario komičnog Alfreda, bas-bariton Ozren Bilušić neodoljiva upravitelja zatvora Franka, naročito u trećem činu. Tenor Ivo Gamulin upotpunio je ugodnim glasom, kao dr. Blind, muški komičarski dio, a sopranistica Josipa Gvozdanić, kao subretski koketna Ida, ženski trolist.

Nova uspješnica zagrebačkog HNK-a

Princa Orlofskog tumačila je mezzosopranistica Emilia Rukavina i načinila, zasigurno, najviše što je mogla. Nezahvalna je to uloga kojoj je teško naći dobra tumača, bolje rečeno tumača koji će pogoditi pravi karakter i ostaviti jači dojam. Strauss nije napisao ulogu u hlačama zbog glazbenih već zbog dramaturških razloga kako bi istaknuo njegovu ekstravaganciju. Na premijeri je Renata Pokupić to pokušala goropadnim pjevanjem, što je narušavalo glazbeni sklad. Premijerna protagonistica Adele Marija Kuhar Šoša ima izražajnije kolorature, što je pridonijelo portretu manje naivne sobarice. I tenor Filip Filipović te sopranistica Josipa Bilić uspješno su se pridružili ostalima u ulogama Alfreda i Ide.

Hrvatsko narodno kazalište na čelu s novom intendanticom Ivom Hraste-Sočo dobilo je još jednu uspješnicu zbog koje bi se ispred blagajni kazališta mogli stvarati redovi kao što je slučaj s Orašarom.


Vijenac 753

753 - 12. siječnja 2023. | Arhiva

Klikni za povratak