Školske spomenice kao riznice povijesti

 „Vrijeme ide u jednom smjeru,
sjećanje u drugom.“

 William Gibson

Željko Juriša jedan je od onih sposobnih gledati unatrag koji nastoji ne dopustiti vremenu da velom zaborava izbriše tragove prošlosti. Proučavajući školske spomenice ozaljskoga kraja napisao je knjigu O povijesnome razvoju školstva u ozaljskom kraju (Zavičajni muzej Ozalj, 2022). Željko Juriša rođen je 15. studenog 1986. u Karlovcu. Diplomirao je 2012. povijest na Sveučilištu u Zadru, a godinu poslije diplomirao je i studij geografije.

Pratio je razvoj školstva u ozaljskome kraju sve od vremena Habsburške Monarhije pa do suvremene Republike Hrvatske. Prvi zapisi o školstvu ozaljskog područja mogu se pronaći još u razdoblju ranoga novog vijeka iz zapisa popova glagoljaša. Tada je obrazovanje bilo namijenjeno isključivo bogatom sloju stanovništva, no do promjene je došlo u 19. stoljeću, kada je otvorena Osnovna jednorazredna škola u Ozlju (1875). Juriša piše o utjecaju promjena raznih državnih tvorevina i vlasti, pa čak i o utjecaju promjene naziva vladara – kralj, poglavnik ili predsjednik. Nadalje piše o glorificiranju njihove vladavine: „Vrlo često kako god se on nazivao, kralj, poglavnik ili predsjednik, kroz školsku dokumentaciju, a naročito spomenice glorificiralo se, pa čak i prekidalo nastavu kako bi se proslavio imendan ili rođendan državnog poglavara.“

Izd. Zavičajni muzej Ozalj, 2022.

Oko 1841, navodi Juriša, započela je izgradnja stare školske zgrade u Radatovićima, a 1900. izgrađena je nova zgrada za potrebe obrazovanja. Treća škola koju Juriša spominje jest Područna škola u Kaštu, čija je spomenica uništena tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema navodima škole u Žakanju, rad Područne škole Kašt započeo je 1838. Školska spomenica Područne škole u Vivodini uništena je prilikom sukoba ustaških i partizanskih jedinica kod školske zgrade. Spomenica škole u Vivodini pisana je naknadno, baš kao i spomenica škole u Kaštu, stoga je i vjerodostojnost podataka upitna.

Područna škola Police otvorena je 9. listopada 1939, navodi Juriša, a dan prije blagoslovljena. Juriša piše o velikom utjecaju Crkve na podučavanje, koji je trajao stoljećima, a završio nakon Drugoga svjetskog rata, kada je iz nastavnog plana i programa izbačen vjeronauk, a uvedeni su predmeti poput domaćinstva, teorije i prakse samoupravnog socijalizma te općenarodne obrane i društvene samozaštite. Svaki vladarski ustroj donosio je posebne regulative i zahtjeve kojih su se i učitelji i učenici trebali pridržavati. Područnu školu Police sami su izgradili mještani Polica i okolnih sela Fratrovaca, Ozaljskih Novaka, Bratovanjaca i Durlinaca.

Izgradnja škole u Trgu započela je 1856, a dovršena je šest godina poslije, odnosno 1862. Juriša piše i o teškim uvjetima u kojima su škole tada morale raditi: od nedovoljnog broja učitelja, nedostatka pribora pa sve do vremenskih neprilika, poplava, snježnih mećava, odlaska učitelja u rat.

Područnoj školi Jurja Kamenara u Vrhovcu pripadala su i mjesta: Podbrežje, Vrhovac, Sopot, Škaljevica, Grandić Breg, Ferenci, Zajci i Zaluka. Općina Vrhovac bila je odveć siromašna da bi sama financirala osnivanje škole, stoga je vrhovački vlastelin i bilježnik općine Podbrežje Juraj Kamenar odlučio financirati realizaciju i izgradnju škole, koja je službeno osnovana 15. travnja 1869.

Juriša u Povijesnome razvoju školstva u ozaljskom kraju navodi i ove škole: Područna škola Podbrežje (Zajačko Selo), Područna škola Mali Erjavec, Područna škola Svetice, Područna škola Jaškovo te šest manjih područnih škola ozaljskog kraja.

Osim o školi za djecu, Juriša spominje i srednju školu i obrazovanje odraslih u ozaljskom kraju. Piše o tečajevima opismenjavanja, koji su započeli po završetku Prvoga svjetskog rata, a koji su trebali pomoći mladima da budu samostalni. Tako je 1938. u školi u Podbrežju otvoren prvi razred Više nastavničke škole. Juriša spominje i osnivanje poljoprivrednih škola u ozaljskome kraju. Knjiga završava u suvremenom tonu, to jest ravnateljica Osnovne škole Slave Raškaj u Ozlju Gordana Basar piše o utjecajima pandemije koronavirusa na školu i obrazovanje. Ravnateljica Basar navodi da nije bilo teško prijeći na online nastavu 16. ožujka 2020, s obzirom na to da je škola prethodnih godina modernizirana i opremljena tabletima. Iznimno je važno ne dopustiti da se prošlost zaboravi ili uništi. Jurišina knjiga savršen je primjer ljubavi prema zavičaju te očuvanju obrazovno-kulturne baštine ozaljskog kraja.