Osebujna i samosvjesna kritičarka

„Praćenje glazbenog života na prostoru daleko širem od hrvatskoga uvjerilo me je u opravdanost kriterija sa stanovišta kojih i danas sagledavam i pokušavam procijeniti umjetničke dosege hrvatske glazbene produkcije i reprodukcije te glazbenog života uopće. To što ti kriteriji nisu usklađeni s vrijednosnim mjerilima po kojima se, na bivšem jugoslavenskom, nažalost još više na današnjem hrvatskom prostoru, artikulirao glazbeni život i određivali prioriteti u domeni kulturnog, posebice glazbenog razvoja, navodim tek kao činjenicu.“ U dvjema rečenicama zapisanima u predgovoru knjige Lice i naličje sadržan je sav životni i profesionalni kredo muzikologinje, glazbene kritičarke, publicistkinje, urednice i producentice Bosiljke Perić Kempf, koja je preminula 29. prosinca prošle godine.

Bosiljka Perić Kempf diplomirala je klavir u klasi prof. Svetislava Stančića i povijest glazbe u klasi prof. Josipa Andreisa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, apsolvirala francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu te kao stipendistica Goethe Instituta usavršavala njemački jezik u Berlinu (1988) i Bad Godesbergu (1995). Široko obrazovanje bilo je ključno polazište za izgradnju karijere glazbene kritičarke koja je, kako u pogovoru Lica i naličja ističe Sanja Majer-Bobetko, „ovladala svim zanatima koji joj omogućavaju donošenje prosudbe, što čini bît pojma kritike… i razlikuje ju od deskriptivnog izvještavanja“.

Ostavština Bosiljke Perić Kempf ostat će jedna od najvažnijih stranica povijesti glazbene kritike u Hrvatskoj / Arhiva Vijenca

Od 1977. do 1996. bila je urednica u redakciji za ozbiljnu glazbu Radija Zagreb, a te zadnje godine organizirala je u Zagrebu okrugli stol o temi Kome smeta klasična glazba na Hrvatskom radiju?. Kao glazbena kritičarka i kolumnistica surađivala je s dnevnim listovima i časopisima za kulturu (Vjesnik, Muzička kultura, Od-Do, Oko, Tjednik, Vijenac, Delo, Razgledi, Novi list) te institucijama (Jugoton/Croatia Records, KD Vatroslava Lisinskog, Televizija Zagreb / Hrvatska radiotelevizija). Bila je stalna suradnica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža te je objavila više izvornih muzikoloških članaka u raznim stručnim časopisima i zbornicima. Godine 1996. prešla je u slobodnu profesiju, do 2009. radila je kao stalna suradnica Novog lista, a paralelno je nastavila djelovati kao neovisna publicistica, glazbena producentica i predavačica. Od 1998. do 2004. organizirala je i vodila muzikološki skup u sklopu festivala Požeške orguljaške večeri, a 2008. u Rijeci je inicirala međunarodni znanstveni skup s temom Sekte i kultovi u suvremenom društvu. Strukovnu potvrdu svoga rada dobila je kao redovita članica Hrvatskoga muzikološkog društva, Hrvatskoga novinarskog društva i Međunarodne novinarske federacije.

Važan doprinos Bosiljka Perić Kempf ostavila je monografskim izdanjima o trima istaknutim ličnostima hrvatske glazbene kulture – pijanistici Zvjezdani Bašić (Jakša Zlatar, 2004), fagotistu Rudolfu Klepaču (Jesenski i Turk, 2013) i skladatelju Ivi Malecu (MeandarMedia, 2017), knjigom kritika i polemika Lice i naličje (Adamić/Novi list, 2005) i zbirkom intervjua Susreti i razgovori (Jesenski i Turk, 2009), za koju joj je upravo Ivo Malec napisao svojevrsni predgovor.

Posljednje dvije knjige pokazuju višedesetljetna nastojanja autorice za potragom, uspostavom i gradnjom visokih kriterija o kojima govori u citatu s početka ovoga teksta. Bilo da je riječ o osvrtima na koncertna ili festivalska događanja, prikazima diskografskih ili knjiških izdanja, raspravama o problemima glazbenog školstva, seciranjima kulturnih i glazbenih politika raznih institucija, svojim tekstovima zalagala se za argumentirano i kritičko razmišljanje o glazbi i svemu oko glazbe, nerijetko unoseći i dozu provokativnosti kako bi ponukala sredinu na reakciju. „Zato sam se uvijek držala za sebe i po strani od sviju. Ta je pozicija usporediva s hodom po vodi, to je nesiguran teren, živi pijesak… Nikad ne znaš hoće li te i kad će te povući na dno. Ja jedino želim biti maksimalno profesionalno poštena. Sigurno je da moje procjene nisu uvijek točne, kao što ni moje sposobnosti nisu nadnaravne. No, cilj mi je da mislim i pišem u skladu sa svojim znanjem i uvjerenjem; nisam plaćena da mislim i pišem kako netko drugi hoće“, istaknula je u intervjuu objavljenu u Susretima i razgovorima.

Snažnom osobnošću i nepokolebljivim stavom te bogatim i britkim jezičnim izričajem, kako ju je opisala Sanja Majer-Bobetko, Bosiljka Perić Kempf činila je živim prostor pisane riječi o glazbi. Ostavši osebujna i samosvjesna, voljela je reći da se kreće „po rubu novinarstva“. Bio to rub ili ne, pisana ostavština Bosiljke Perić Kempf ostat će jedna od najvažnijih stranica povijesti glazbene kritike u Hrvatskoj.