Nezavršeni rat, zavičajnost, Europa

Prva vidljivija naznaka da nam je književni život ponovo prodisao i da se vraća nakon dvogodišnjega pandemijskog terora zacijelo je bio povratak festivala posvećenih knjizi – od brojnih lokalnih, kratkih i programski skromnijih, pa do vremenski dužih, afirmiranih i poznatih ne samo užoj kulturnoj javnosti nego i ljudima kojima knjiga nije među prioritetima. S aparata za disanje vratili su se tako u minuloj godini Festival europske kratke priče, Festival svjetske književnosti, pokrenut je Festival knjige u Matici hrvatskoj, pa se čuo Vrisak – sajam knjiga i festival autora, Sa(n)jam knjige u Istri. Ipak, kao simbolička potvrda da smo se probudili iz grozomornog sna trebao nam je ključni žig i potpis. A tu je potvrdu ovjerovio Interliber, naša najveća i najpopularnija knjižna manifestacija, koja se lani također vratila, i to u poznatom, starom formatu: s mnoštvom domaćih i stranih nakladnika, s brojnim i zanimljivim novitetima i javnim nastupima autora, s bogatom ponudom knjiga po sniženim cijenama, i ponovo sa stotinjak tisuća posjetitelja!

Dotok novih izdanja bujično se obrušio, kako je to već dugo uobičajeno, potkraj godine – na uvijek iznova iznenađene i užasnute kritičare. Jer oni su svjesni da svoje izbore nikako neće moći uklopiti u formalne okvire minule kalendarske godine; čak će im se restlovi vući sve do novog ljeta, a poneki možda i duže. Jasno je da te otežavajuće okolnosti nisu mimoišle ni pisca ovih redaka, ali nekako mu se ventilatori nikad nisu činili dobrim rješenjem ovakvih problema.

Mentalno, rat još traje

U ovaj (subjektivni) izbor lanjske prozne produkcije uvrstio sam osam romana i zbirki priča, a tomu bi valjalo dodati da je od proznih knjiga tiskanih lani roman Ludwiga Bauera Dvostruki život Eve Braun dobio nagradu Gjalski. Najprije nekoliko riječi o Ostavljenima (izdavač Društvo dubrovačkih pisaca), prvoj zbirci priča Stanka Krnjića. Kažemo li da je Krnjić bio dragovoljac na Južnom bojištu, logično je da su mu priče tematski vezane uz rat i utemeljene na vlastitu iskustvu. U nekima od njih ima bizarnih motiva, opisuju se apsurdne i groteskne situacije u koje dospijevaju likovi, otkriva se njihov osjećaj straha i tjeskobe, prikazuje se kako rat u čovjeku budi neljudsko i demonsko. Krnjićevo je pripovijedanje uvjerljivo, njegov pripovjedač u prvom licu ne pravi paradu od svog odlaska u dragovoljce, priče su lišene svake patetike i jeftinog domoljublja, logično su i efektno oblikovane kratkim rečenicama i dobro vođenim dijalozima.

Ratnom tematikom u romanu U kasno ljeto (Fraktura) bavi se i Magdalena Blažević. Posebnost je njezina romana – zasnovana na istinitu događaju – u tome što je ispripovijedan glasom mrtve djevojčice (čime se dobiva „nešto nadrealno“), koja se gotovo tri desetljeća nakon vlastite smrti vraća na mjesto zločina i iznosi svoju priču. Roman je sastavljen od mnoštva kratkih, fragmentiranih poglavlja koja često mogu biti zasebne priče, ali ih autorica vrlo vješto ulančuje – s pomoću likova, mračnih atmosfera, snažnih naturalističkih slika. Nakon vrlo uspjele zbirke kratkih priča Svetkovina (2020), Magdalena Blažević romanom U kasno ljeto potvrdila se kao već formirana, zrela pripovjedačica.

Izd. VBZ, 2022.

Izd. Sandorf, 2022.

Izd. Društvo dubrovačkih pisaca, 2022.

Kad je već riječ o ratnoj (ili antiratnoj) tematici u našoj suvremenoj prozi, zanimljiv stav s tim u vezi iznio je pisac i dragovoljac Robert Međurečan. On naime smatra da mi taj rat mentalno i nismo završili i da je ta tema i danas jedna od najvažnijih.

Neka nova Europa

Kad govorimo o romanu Roberta Međurečana Domovina to go (Sandorf), uočavamo tematski odmak (iako ne sasvim radikalan) od autorovih dosadašnjih ostvarenja. To je, primarno, priča o sudbinama emigranata, koji u Njemačku stižu uglavnom iz ekonomskih razloga, ili bježe iz svoje zemlje zbog rata (za nas preostale u Hrvatskoj važno je pitanje zašto su se nekadašnji gastarbajteri sada pretvorili u iseljenike). Ali naravno, pisac zna da književni tekst nije političko-ekonomska studija, pa oblikuje niz dojmljivih likova čiji nas karakteri i sudbine nečim fasciniraju – dobrotom, zloćom, dubinom patnje, pokušajima da ulove sreću, ustrajnošću u borbi s nerazrješivim dvojbama. S druge pak strane, govoreći o stanarima goleme minhenske zgrade pristiglim s raznih strana svijeta – ljudima različitih rasa, religija, kultura, običaja, mentaliteta, stupnja obrazovanja – otvara nam pogled na neku novu, drukčiju Europu i nova pitanja koja joj se nameću.

Knjiga Pavla Pavličića Vukovar na moru (Lađa od vode) memoarska je proza u kojoj narator (= Pavličić) pripovijeda o vrhunskoj senzaciji u dječjoj mašti kontinentalaca – putovanju skupine vukovarskih osmogodišnjaka i devetogodišnjaka u Podgoru, o njihovu trotjednom ljetovanju 1955. i o povratku u Vukovar. Pripovjedač opisuje procedure tog nekad uobičajena organiziranog slanja djece iz unutrašnjosti na ljetovanje u Dalmaciju i prema sjećanjima nastoji rekreirati vidni i spoznajni obzor devetogodišnjaka, ali štošta iz tog davnog vremena komentira i iz sadašnje pozicije. Budući da se u knjizi govori o avanturi koja se odigrala prije gotovo sedam desetljeća, mlađi će je čitatelji, koji nemaju ovdje opisano iskustvo, zacijelo doživjeti kao stanovito iznenađenje; a autorove vršnjake kontinentalce vjerojatno će vratiti u djetinjstvo.

Izd. Fraktura, 2022.

Izd. VBZ, 2022.

Izd. Fraktura, 2022.

Roditelji, zavičaj

Za zbirku crtica i kratkih priča Rudnik čvaraka, kojom je 2012. otvorio ciklus od pet knjiga o djetinjstvu, Tomislav Šovagović dobo je nagradu Josip i Ivan Kozarac; a tu je nagradu dobio i točno deset godina poslije, za knjigu Rudnik čvaraka 2 (Mozaik knjiga), kojom je ciklus autobiografske proze zatvorio. U tekstovima druge zbirke dominantna su dva lika: jedan kojem gluma znači život (Fabijan Šovagović) i onaj kojem je „njiva najdraža robija“ (Fabijanov brat, a Tomislavov djed Šamuka). To ipak ne znači da je autor zanemario sjećanja na doživljaje i osjećaje iz dana ranog djetinjstva provedenih u Slavoniji ili zapažanja o onome što se tamo zbiva danas. Te lirske, humoristične, elegične, melankolične, britke, bespoštedne, gorke priče ispričane su različitim tehnikama pripovijedanja i odlikuju ih zanimljiva kompozicijska rešenja.

Prvu knjigu, Fafarikul, Đurđica Čilić posvetila je kćeri i sinu (budućnosti), a drugu, Novi kraj (Disput), roditeljima (prošlosti). To je osnovna razlika među njima, a mnogo je više sličnosti, počevši od priklanjanja minimalističkim proznim oblicima, istim likovima, svjetonazorskoj dosljednosti, detaljima koji literarno neiskusna čitatelja mogu odvesti na sklisko područje autobiografskog (autorica kaže da je to što piše autofikcija), sklonosti vrlo labavoj kompoziciji. U novoj knjizi Čilićeva nastoji rekonstruirati minulo vrijeme (često prema majčinim pričama), život u njemu i ono što iz njega nosi kao nasljeđe. Novi kraj melankolična je ali i snažna knjiga o zavičaju i zavičajnosti, o prijateljstvima i dobrim ljudima, o brizi za napuštene životinje, o uličnim žanr-scenama i „čitanju“ karaktera.

Postmodernistička proza

Peléov priručnik (VBZ) Dragana Juraka, pobjednički rukopis VBZ-ova natječaja za najbolji neobjavljeni roman 2022, izrazita je postmodernistička proza. Žanrovski je mješanac s integriranim brojnim manjim književnim oblicima (pjesme u prozi, dnevnički zapisi, kratki eseji, elektronička komunikacija, dokumenti…), s obiljem citatnih dionica i jasno vidljivim autoreferencijalnim problematiziranjem teksta, a svakako je i tzv. otvoreno djelo. Jurakov roman ima onu osobitu vrijednost koja se očituje tako da se čitatelju čini kako je baš lako čitljiv i razumljiv na prvu, a zapravo je vrlo složen i zahtjevan.

Zoran Ferić gotovo svakom novom knjigom iznenadi čitatelja. Tako je i s njegovim romanom Dok prelaziš rijeku (VBZ), u kojem je ostvario snažan intertekstualni odnos prema romanu Ljubavnik Marguerite Duras. Protagonist Ferićeva romana, sredovječni oženjeni zagrebački pisac, nakon prekida ljubavne veze s mnogo mlađom studenticom zaključuje da su njih dvoje „kurviš i nimfomanka“. Ali stvari nisu ni približno tako jednostavne, jer Ferić je iskusan majstor „prelazaka preko rijeke“ (preko granica društvenih tabua). Iako se, za razliku od Ljubavnika, u njegovu romanu svijet promatra iz muške perspektive, autor je uvjerljivo oživio psihološku i socijalnu pozadinu junakinje i dramatičnost te mučne, bolne, ali i ferićevski melankolično nježne ljubavne priče.

Što je na stolu

Da sam ih stigao pročitati, zacijelo bi se knjigama koje sam odabrao pridružile i neke od ovih koje ću sada samo navesti, a do ljeta (nadam se) pojedine i prikazati. (Fraktura): L. Bekavac, Urania; A. Bremer, Snovi i kulise; L. Derkač, Adresar smrti; M. Jergović, Imaginarni prijatelj; J. Mlakić, Druga Noina arka; O. Savičević Ivančević, Ljeta s Marijom; (Hena com): D. Peričić, San o Križaniću; (Mozaik knjiga): P. Pavličić, Klub čitatelja; G. Tribuson; Zbogom, Izabel; (Naklada Ljevak): I. Šojat, Sama; (OceanMore): Ž. Periš, Gracija od čempresa; (Sandorf): R. Perišić, Brod za Issu; D. Pavelić, Kerefeke! Kerefeke!; (Školska knjiga): N. Šepić, Foška; V. Barbieri, Vrijeme Grada; (VBZ) M. Šur Puhlovski, Virus, potres, brak; I. Prtenjača, Kino Sloga…