Književnik kršćanske duhovnosti

„Okupili smo se da na stručan i znanstveni način obilježimo 70. obljetnicu mladolikoga svestranog čovjeka koji je marljivo radeći pola stoljeća na različitim poljima kreativnosti uvijek nastojao pridonijeti hrvatskoj kulturi, koji je skrbio o hrvatskoj tradiciji, našem identitetu, ali i gradio mostove prema drugim kulturama i narodima“, rekao je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran otvarajući kolokvij u povodu 70. obljetnice rođenja Božidara Petrača koji je održan 15. prosinca 2022. u Matici hrvatskoj.

Božidar Petrač, nastavio je Gavran, jest „i prevoditelj i pjesnik i pisac i antologičar i književni teoretičar i urednik. Dobar dio života posvetio je afirmaciji drugih i na tome mu svi trebamo biti zahvalni. Njegov društveno-politički angažman usko je povezan s kulturom i umjetnosti. Taj iznimno obrazovan čovjek posvetio je život afirmaciji hrvatske književnosti i hrvatske kulture. Ne zaboravimo da je Božidar Petrač i vrijedni matičar koji trenutno obnaša dužnost književnog tajnika Matice hrvatske, a član je i redakcije Stoljeća hrvatske književnosti. Njegov život nalik je Božanstvenoj komediji, prošao je kroz pakao našeg naroda u socijalizmu, sada je kao grešni čovjek u zemaljskom čistilištu, a kao vjernik sve vrijeme snatri o raju“, istaknuo je Gavran.

Snimio MIRKO CVJETKO

Božidar Petrač završio je studij komparativne književnosti, talijanskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je saborski zastupnik, urednik dnevnog lista Vjesnik. Urednik je nakladničke kuće Alfa. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su nagrada Julije Benešić, Nagrada Grada Zagreba, nagrada Zvane Črnja. Bio je lektor na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu, a nositelj je najviših državnih odličja kojim ga je odlikovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, istaknuo je glavni urednik Matice hrvatske Luka Šeput u svojstvu voditelja Kolokvija.

Skup je pozdravio i predsjednik DHK-a Zlatko Krilić, a o radu Božidara Petrača, njegovu prijevodu Božanstvene komedije, govorila je Iva Grgić Maroević, o njegovim prijevodima s francuskog Cvijeta Pavlović, o književnopovijesnom i esejističko-kritičkom opusu Vladimir Lončarević, a o lirici Davor Šalat. O Petraču kao antologičaru govorio je Zdravko Gavran, o čitanju tradicije Luka Šeput, dok je Milan Bešlić donio kratak Petračev portret. Odabrane ulomke Petračevih tekstova i prijevoda govorio je dramski umjetnik Joško Ševo.

Ističući da je Petrač književnik kršćanske duhovnosti, Milan Bešlić naveo je da se njegov put može markirati u više tematskih područja. Pjesništvom, esejima i studijama, antologijama i zamjetnom prevoditeljskom dionicom ostavio je vidljiv trag u hrvatskoj književnosti i kulturi, a u hrvatskom društvu brojnim i važnim službama koje je obnašao. Počevši od ranih osamdesetih pa do tekstova i knjiga objavljenih u ovoj godini stablo Petračeva djela granalo se u više tematskih smjerova, ali uvijek u dijakronijskoj vertikali nacionalne književnosti osnažujući i upotpunjujući njezinu vrijednosnu strukturu. Petrač je predano istraživao i ukoričio nekoliko zapaženih antologija: U sjeni transcendencije: hrvatsko pjesništvo od Matoša do danas, 1987; Duša duše Hrvatske: novija hrvatska marijanska lirika, 1988, obje u suradnji s Nevenom Juricom; Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas, 2000.

Pjesnik kršćanskog nadahnuća

On je pjesnik kršćanskoga nadahnuća, a to potvrđuju njegova djela – slikovnica Isusovi darovi i knjiga pjesma Ceduljice sestri Klari. Među važnim su bibliotekama koje je Petrač urednički potpisao Vrhovi svjetske književnosti i Hrvatska katolička baština XX. stoljeća, rekao je Bešlić. Uredničku dionicu u njegovu opusu upotpunjuje mandat glavnog urednika Vjesnika te nedvojbeno urednički prinos u kolegijalnoj suradnji uredničkog tima u zacijelo najvažnijem nacionalnom nakladničkom projektu – Stoljećima hrvatske književnosti Matice hrvatske. Brojni Petračevi prijevodi s talijanskog i francuskog jezika utemeljuju tvrdnju o njegovu golemu prevoditeljskom djelu. U hrvatski jezik pretočio je znanja vrsnih teoretičara, teologa, znanstvenika, književnika, pjesnika: Musseta, Chateaubrianda, Bourgeta... te Danteovu Božanstvenu komediju, sva tri pjevanja čitat ćemo u njegovu prijevodu 2023. Petračevo, kako je sažeto kazao Stjepan Damjanović „slovoljublje i rodoljublje“, nastojao sam ukratko prikazati kako bismo i u tom necjelovitom pregledu mogli bar djelomično sagledati njegov raznorodan opus, zaključio je Bešlić.

Metafizička zapitanost i nove vizure i vizije

Govoreći o Petračevu književnopovijesnom i esejističko-kritičkom opusu Vladimir Lončarević je na pitanje o čemu sve piše ustvrdio kako se naizgled može reći da Petrač piše o svemu što mu dođe pod ruku, no pozoran pogled u prvi plan dovodi književnost koja u sebi sadrži ili barem potiče svojevrsnu metafizičku zapitanost. Pritom ne zaobilazi nijedno književno područje koje možemo svrstati pod pojmove književnoga roda, vrste ili žanra. Dio tih tekstova nalazimo u šest knjiga, počevši od Futurizma u Hrvatskoj, koju je nazvao dosjeom, zatim slijede Jakovljeve ljestve hrvatske lirike, Na tuđim tragovima, Hrvatski književni panoptikum, Arhaika i postmoderna te Čitanje tradicije, za koju je dobio nagradu Zvane Črnja. Petrač se, zaključno je istaknuo Lončarević, usudio u vremenu kada se za to nisu dobivala priznanja, uputiti zaboravljenim, zanemarenim i podcijenjenim čimbenicima naše književnosti i kulture i ponuditi nove vizure i vizije.

Joško Ševo, Luka Šeput, Cvijeta Pavlović, Božidar Petrač, Iva Grgić Maroević, Milan Bešlić i Zdravko Gavran

Esej Davora Šalata, koji nije mogao prisustvovati, pod naslovom Otkopano poetsko blago – lirika Božidara Petrača pročitao je dramski umjetnik Joško Ševo. Petrač je, ističe Šalat, poznatiji kao književni povjesničar, kritičar, antologičar, urednik i prevoditelj nego kao pjesnik. No iz njegove zbirke pjesama pod naslovom Cedulje sestri Klari vidljivo je da njegovo pjesništvo dolazi iz istih tematskih i doživljajnih uporišta i područja kao i ostale njegove književne djelatnosti. Zbirku posve obilježuje kršćanski, napose franjevački svjetonazor i senzibilitet te cjelovita poetika izvedena iz toga. U njoj je iznio svoj autentični životni i pjesnički kredo. „Uistinu, u cijelom dosadašnjem Petračevu književnom radu, na simboličkoj evanđeoskoj njivi, možda je nedostajalo upravo to skriveno blago vlastite mu poezije, koje je u ovoj zbirci pjesama napokon uspješno otkopano“, ustvrdio je Šalat.

Dijalog s tradicijom hrvatskog prevođenja

Iva Grgić Maroević govorila je o Petraču kao prevoditelju koji je čitateljstvu u 2021, za jubilarnu sedamstotu obljetnicu smrti Dantea Alighierija, podario prijevod Pakla, prvog dijela Božanstvene komedije, u 2022. prijevod Čistilišta, a, kako je naglasila „načusmo da je Petrač već skoro zgotovio i treći dio spjeva – Raj“. Komedija se, navela je, u Petračevu prijevodu čita kao roman smješten u svoje vrijeme s glavnim likovima, protagonistima u prvom licu, u Ich-formi, s deuteragonistima Vergilijem i Beatrice te nizom epizodnih likova. Suvremeni jezik, lišen arhaizama, kao i uporaba danas u hrvatskom jeziku prevladavajućega perfekta namjesto aorista što je kod Dantea mnogo češći, u Petračevu prijevodu iskazuje želju da današnje čitateljstvo priđe tekstu spjeva kao romanu, istaknula je Iva Grgić Maroević.

O Petračevim francuskim prijevodima govorila je Cvijeta Pavlović ističući da su njegovi prijevodi uspostavili dijalog s tradicijom hrvatskog prevođenja iako su ti pisci bili prevođen fragmentarno. Petrač njeguje stil koji krasi što manje vlastitih interpretacija, naglasila je. Božidar Petrač s francuskog je uz ostalo preveo djela Musseta, Chateaubrianda, Bourgeta.

„Svoj antologičarski let Petrač započinje prije 35 godina, kada je s Nevenom Juricom priredio i objavio U sjeni transcendencije: antologiju hrvatskog pjesništva od Matoša do danas“, rekao je Zdravko Gavran. Danas smo dosta slušali o transcendentnom, kršćanstvu, duhovnosti, religioznosti. Nakon te antologije javljala su se određena pitanja, a bilo je i prigovora treba li je gledati u sjeni ili u svjetlu transcendencije, i pitanja što bi to bilo duhovno? Ta je antologija bila nešto drukčije, bila je reprezentativna panorama, presjek hrvatskoga pjesništva, hrvatske moderne. Vrijeme kada je nastala bilo je praskozorje preokretnog zbivanja, idejne i duhovne transformacije, a pri samu kraju socijalističkog sustava ograničenih sloboda, ograničene slobode izražavanja, rekao je Gavran. Ustvrdio je da je ta antologija u europskom kontekstu skenirala duhovno stanje hrvatske nacije, odnosno inteligencije. Obuhvatila je stanje hrvatskoga pjesništva po mnogim kriterijima, po kriterijima idejnosti, motivima, poetici. Novije Petračeve antologije pokazale su potrebu za vlastitim kulturnim bogatstvom od tisućgodišnje umjetničke pisane riječi koje je bilo potiskivano ili nije bilo sustavno zahvaćano, uz nasuprotnu želju da se te vrijednosti istaknu i pokaže što to u nacionalnom kulturo-književnom opusu imamo. Petračev dosadašnji izbor pjesništva dobra je podloga za neke nove antologije, poručio je Gavran.

Na kraju stručno-nastavnog kolokvija Božidar Petrač zahvalio je vodstvu Matice hrvatske koja mu je pripremila skup i svima koji su sudjelovali i u svojim ga izlaganjima podsjetili na zajedničke trenutke koje je s njima proveo.