Knjige Milovana Buchbergera

Za gospodina Buchbergera prvi sam put čuo 2013, kad je objavljena knjiga Zabadanje u kaos Janka Polića Kamova. Kako mi je tema bila vrlo zanimljiva, prilikom slučajna susreta s Tonkom Maroevićem upitao sam ga za autora, o kojem sam znao samo zbunjujući podatak da je inženjer strojarstva. Tonko je počeo oduševljeno govoriti i o knjizi i o autoru, toliko oduševljeno da sam bio malo zbunjen. Poslije su mi neke stvari postale jasnije. Ubrzo sam upoznao i Buchbergera, čovjeka izrazito tehničkog načina razmišljanja, koji je novu karijeru počeo graditi na području kulturne povijesti. Tada sam saznao i podatak da je Buchberger do Kamova došao preko njegova oca, Ante Polića Starograđanina. Stari Grad na Hvaru bio je ishodište i dugogodišnjih druženja Maroevića i Buchbergera.

Milovan Buchberger Snimio Tomislav Miletić / PIXSELL

Milovan Buchberger (Zagreb, 1954) ima vrlo široko polje interesa, no može se reći da ga, generalno, zanima rješavanje zamršenih povijesnih priča. Temeljito istražuje neku nepotpunu i nedorečenu biografiju – ili neobičan događaj – zapiše činjenice, obično malo ogoljeno, i potom sam objavi knjigu – jer nema strpljenja slušati uredničke i nakladničke primjedbe.

Osobito se zanima za teme iz povijesti Staroga Grada na Hvaru, pa je napisao i objavio knjige: Mate Botteri – hvarski prirodoslovac (2007), Jabuka, Sveti Andrija i Brusnik – zapisi, ljudi i sjećanja (2008), Petar Nisiteo (1774. – 1866.): povodom 200. godišnjice govora pri otvaranju Liceja u Gorici (2011), Zabadanje u kaos Janka Polića Kamova (2013), Everest 1924., Mallory i Irvine – istraživačka studija (2013), Ugledne osobe vezane uz Stari Grad na Hvaru (2014), Petar Nisiteo: posljednji polihistor Dalmacije (2017), Zlatko Baloković: život s violinama (2018) i Bašćanska ploča: izazov za budućnost (2019). Priredio je za tisak rukopis Ambroza st. Vranyczanyja (1779–1860) Pripovijest o svojoj obitelji (2019), a objavio je i Tonko Maroević: skica za portret (2021), Pabirci povijesne i kulturne baštine Staroga Grada i otoka Hvara, (2021) i O istraživanju lokacije nalazišta ostave grčko-ilirskog novca na Škudljivcu i antičkoj podjeli zemljišta Starogradskog polja na otoku Hvaru (2022).

Zabavno je (i izazovno) razgovarati s Buchbergerom, jer je njegov duh nemiran i prelazi s teme na temu, s osobe na osobu, iz razdoblja u razdoblje, s lepršavom lakoćom, sve vrijeme točno navodeći imena i godine. Ljudi obično ne vole takve sugovornike jer razgovor zahtijeva veliku koncentraciju i temeljito poznavanje vrlo različitih stvari. Nezavisno od raspršenosti interesa, njegov tehnički um ne dopušta mu da se izgubi u digresijama. On je otjelotvorenje organizirana i krajnje pedantna, razorno sofisticirana... kristaliziranoga kaosa!

Odužio se Maroeviću lijepom knjigom – koje nema! Uglavnom, njegove knjige nisu uzorite, ali su inspirativne i korisne. Činjenice su mu ispred stilskih figura, pa sve skupa ponekad zvuči malo hrapavo, gotovo grubo.

U stalnu traženju inspiracije u Starom Gradu, Buchbergera intrigiraju tri važne osobe: Petar Nisiteo, kao posljednji polihistor i najvažniji promicatelj predilirskih ideja u Dalmaciji, Ambroz Vranyczany kao pouzdan financijaš Ljudevita Gaja, ministar financija bana Jelačića te donator novca za utemeljenje Zagrebačkog sveučilišta i Strossmayerove Akademije i napokon Janko Polić Kamov, koji je po ocu Starograđanin – iako je rođen na Sušaku.

Upravo knjiga o Kamovu ostaje najkoherentnije Buchbergerovo djelo, jer donosi sve njegove vrline i mane u čarobnom obliku. On se u toj uspješnici – tiskanoj u dvadeset primjeraka! – ne bavi toliko njegovom književnošću, koliko se bavi brojnim nejasnim detaljima njegove biografije. I problemima koji su pratili njegovo najvažnije djelo, roman Isušenu kaljužu, nakon njegove smrti 1910.

„I tako je napokon rođen legendarni roman Isušena kaljuža. Bilo je to dakle 22. 3. 1909. u Rijeci. Ali što se događalo s njegovim rukopisom kada se zna da je tiskanje Isušene kaljuže prvi put ugledalo svjetlo dana tek 1957. godine (u sklopu Sabranih djela). Kako to da je taj najavangardniji biser hrvatske književnosti čamio u ladicama gotovo pedesetak godina?“ I potom slijedi kriminalistička priča prepuna gluposti, nezainteresiranosti i zlovolje niza uglednih hrvatskih kulturnih pregalaca.

Sabrana djela tiskana su u riječkoj izdavačkoj kući Otokar Keršovani, isključivo zbog upornosti i okretnosti utjecajnog Vinka Antića, tadašnjeg direktora Naučne biblioteke u Rijeci, glavnog urednika Riječke revije te urednika domaće književnosti u izdavačkoj kući Otokar Keršovani koji je u knjizi Pisci, Rijeka, zavičaj (Rijeka, 1965) također govorio o neobičnim, zakulisnim zbivanjima oko Polićevih sabranih djela. A zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti Milovana Buchbergera dobili smo Zabadanje u kaos Janka Polića Kamova, kao jednu logičku igru kojom pokušava rekonstruirati mračne događaje, zakulisne igre i brojne protivnike, davno umrla prokletnika s Pećina. Tamo gdje je Antić zbog živih ljudi stao Buchberger je ukazao na još neke teško objašnjive događaje.

Milovan Buchberger sa svojim razorno efikasnim umom za očevid prati ljude i zbivanja više ili manje povezana sa Starim Gradom i pokušava stvoriti logičan svijet podređen svojoj ledenoj zaigranosti. On zna da ništa nije na svom mjestu i zato pokušava svaki kamenčić lokalne povijesti – koji ima neku širu važnost! – podignuti sa zarasle staze i staviti na mozaik veličanstvene kulturne povijesti otoka... I Hrvatske! Od antičkog Farosa do Isušene kaljuže. Od grčkog i ilirskog novca do Tonka Maroevića.

Njegov duh ne može mirovati, jer ga mirovanje uništava, pa mora, poput Sherlocka Holmesa – koji je, svirajući violinu, znao reći: „Moj um je poput trkaćeg motora, koji se raspada jer nije povezan s poslom za koji je napravljen!“ – naći novi misteriozni kulturološki izazov. Kako je, kao stipendist Fonda Zlatka i Joyce Baloković, bio na postdiplomskom usavršavanju na Harvardu, odužio im se knjigom u kojoj se bavi podatkom da je Baloković, koji je imao devet Stradivarijevih i Guarnerijevih violina, zapravo bio vlasnik najvećeg broja njihovih instrumenata na svijetu! Buchberger je znatiželjan, nezaustavljiv, neumoljivo logičan. I relativno naporan. I za slušanje i za čitanje.