Intrigantna obiteljska drama i prvi hrvatski 3D-crtić

Kraj prošle i početak ove godine u domaćim je kinima obilježen dvama zanimljivim hrvatskim premijernim naslovima. Uoči Božića počela se prikazivati intrigantna obiteljska drama Garbura scenarista i redatelja Josipa Žuvana, koju su posjetitelji jesenskog Zagreb Film Festivala imali prilike pogledati u Glavnoj konkurenciji, a uoči blagdana Tri kralja u redovitu kinodistribuciju uvršten je prvi domaći animirani film realiziran 3D-tehnologijom, Cvrčak i mravica redatelja Luke Rukavine. Oba filma nastavljaju val atraktivnih domaćih premijera kojim smo zapljusnuti ove sezone, što je početkom listopada i najavljeno na predstavljanju kampanje Otkrij naš novi film, održanu u organizaciji HAVC-a u jednom zagrebačkom multipleksu. Osim većinske kvalitativne ujednačenosti, aktualne hrvatske premijerne naslove obilježava i dominacija debitantskih dugometražnih ostvarenja redatelj/ica mlađe ili rane srednje dobi, što je trend kojem svjedočimo posljednjih nekoliko godina.

Garbura je drama o odnosima dviju obitelji iz perspektive dvojice dječaka

Dugometražni debitant je i Josip Žuvan, magistar filmske i TV-režije, koji je tijekom proteklih četrnaest godina snimio nekoliko manje ili više zapaženih kratkih filmova (Epilog, Kako vezati kravatu, Dream Myself Away, Snig), da bi egzistenciju osigurao radom na TV-sapunicama kakve su Zlatni dvori, Čista ljubav i recentna Na granici. Njegova Garbura je prilično uspio i zanimljiv film, a riječ je o drami o odnosima dviju obitelji koja se u vrijeme adventa odigrava u jednom dalmatinskom mjestu, a gledatelji ju otkrivaju iz perspektiva dvojice najboljih prijatelja, dvanaestogodišnjeg Nikole i njegova vršnjaka Antonija. Njihove obitelji žive u susjednim kućama, a kako to već često u Dalmaciji biva, u višegodišnjoj su svađi oko puta i toga tko ima pravo na nekoliko kvadratnih metara tog puta. Dok Nikola živi s roditeljima i temperamentnom bakom, Antonijevi su ukućani samohrana majka i autoritarni djed. Imenica garbura, odnosno karabit, iz naslova filma, ono je što dječaci pale tijekom zimskih praznika. Pritom se snimaju mobitelima, a cilj im je izazvati što jaču eksploziju i tu snimku staviti na YouTube te prikupiti što više pregleda i tako prema njihovu mišljenju steći nekakvu slavu. Dječja perspektiva spretno je iskorištena, a zbog podneblja u kojem se priča odigrava, kao i članova njihovih obitelji, obojena je naglašenim lokalnim koloritom. No dok se oni igraju, makar ta igra ponekad zaprijeti da će imati ozbiljnije loše posljedice, među njihovim roditeljima odigrava se važnija drama. Nikolin otac održava tajnu ljubavnu vezu s Antonijevom majkom, ta je veza obilježena strašću i grčem, dok istovremeno njih dvoje prema van simuliraju naglašenu netrpeljivost.

Cvrčak i mravica varijacija je Ezopove i La Fontaineove basne / Izvor: Blitz film i video distribucija

Režija Josipa Žuvana dosta je suptilna i elegantna. On odnose i među članovima svake od obitelji i između čitavih obitelji prikazuje slojevito, s mnogo skrbi za detalje i nijanse. Tu su i naznake crnog humora, osobito u postupcima Nikoline bake (uobičajeno uvjerljiva Asja Jovanović), a sve skupa doima se vrlo realističnim i autentičnim. U filmu koji je sniman u okolici Pirovca tijekom pandemije autor naglasak promišljeno stavlja na odnos konzervativizma i patrijarhata s jedne te suvremenosti i modernosti s druge strane, u dominantno ruralnoj okolini. Suvremenost se pritom odnosi na oslobađanje žene od tradicionalnih uloga koje su joj nametnute, odnosno na postupno mijenjanje odnosa unutar obitelji, a modernost doslovce na moderne uređaje (gadgete) koji će se pojaviti na samu kraju kao znak promjene i odnosa među klincima. Valja izdvojiti vrlo raspoložene glumačke interpretacije Ivane Roščić kao nezrele i ne baš savjesne žene koja glumi emancipiranost, ali svakako i Marije Škaričić i Zdenka Jelčića. Škaričićeva je odlična kao žena u kojoj kuha potiskivano nezadovoljstvo, a to se sve više ogleda na njezinu licu i kretnjama. Zdenko Jelčić opet varira ulogu autoritarnog i grubog starijeg čovjeka, sličnu onoj u seriji Novine Dalibora Matanića, a takav profil uloge savršeno mu leži.

Iza Luke Rukavine, diplomiranog dramaturga koji je filmsku režiju studirao na glasovitoj praškoj FAMU te koji je kao dramaturg djelovao u Teatru &TD, karijera je duga petnaestak godina, tijekom koje je snimio nekoliko kratkih filmova poput drama U tišini i Brlja, komedije Ne pričamo o vama, nego o djeci te također drame Goodbye Variations koju je snimio tijekom studija na FAMU. I on je dugometražni debitant, a Cvrčak i mravica varijacija je znane Ezopove i La Fontaineove basne, s pričom o rađanju ljubavi između crvčka Keta, dakako glazbenika, i mravice Antonete, upravo diplomirane graditeljice mravinjaka. I to prilično uspjela varijacija, maštovita, duhovita, šarmantna i vrlo zabavna, sa zanimljivim i slikovitim likovima, duhovitim dijalozima koji obiluju zgodnim igrama riječi, s odličnim glasovnim interpretacijama čitave postave u kojoj je i pokojni Mladen Vasary te s vrlo dobrom 3D-animacijom. Ona se na tehničkoj razini možda ne može u potpunosti nositi s hitovima studija Disney/Pixar, DreamWorks i ostalih, osobito s animacijom pozadina koja je razmjerno skromna, no bitno je da hrvatska animacija ima potencijala i za realizaciju ovakvih projekata.