100 godina jazza u Zagrebu

U jesen 2022. obilježili smo stotu obljetnicu prve pojave jazza u Zagrebu pa i u Hrvatskoj. Jubilej je to na koji se vrijedi osvrnuti. Pojavu prvog jazza u brojnim europskim državama obilježili su pojedini za jazz karakteristični instrumenti, prije svega C-melody-saksofon i bubnjevi, najčešće sa specifičnim crtežima na bas-bubnju, dakako i ponajprije uz karakterističan način interpretacije. Bilo je tako dakako i tijekom prvih pojava interpretacije jazza u Zagrebu.

Oktavijan Miletić / Izvor Youtube

Svjetski je rat završio, vize za ulazak u bivšu državu Austrougarsku još nisu bile potrebne kad se nadobudni mladi student Trgovačke akademije u Zagrebu Oktavijan Miletić otputio u Beč ne bi li naučio nešto o filmu, koji ga je jako zanimao. Tijekom boravka u tom gradu u tamošnjem je zabavištu Prateru upoznao crnačke glazbenike, bračni par Wellman, koji su tada poput mnogih stranaca u Beču pokušavali naći posao. U svojim interpretacijama taj je američki glazbeni par, supruga je bila pjevačica, izvodio tip američke glazbe na granici između plesne i jazz-glazbe. Nakon što se s njima sprijateljio, Wellman je Miletiću darovao rabljeni C-melody-saksofon, koji je mladi zagrebački student, oduševljen jazzom i sinkopiranom glazbom, započeo svirati. Donio ga je u Zagreb, čime obilježavamo početke jazza u glavnom gradu Hrvatske. Zbog praćenja povijesnih činjenica valja reći da početke jazza u Ljubljani valja potražiti u nastupima maloga sastava multiinstrumentalista i bubnjara Miljutina Negodea u Ljubljani 1924, te Milana Pavlovića Starog, po struci pravnika i oca poznatoga jazz-trubača Sline Pavlovića, koji je C-melody-saksofon prvi donio u Beograd 1927. Taj je instrument dobio na lutriji u Belgiji, postavši poslije bez znanja nota jedan od najboljih beogradskih jazz-alt-saksofonista. Oktavijan Okti Miletić prijeći će poslije i na tenor-saksofon-instrument jedne od najpoznatijih tadašnji firmi koje su proizvodile takva glazbala. Između ostalih angažmana Miletić redovito svira u muzičkim programima tadašnje Radio-postaje Zagreb, prve na Balkanu pod budnim okom direktora doktora Šterna. Njegovi sastavi Toranj Syncopa, koji će ime dobiti po tornjiću kuće oca Oktavijana Miletića, tada poznatoga zagrebačkog dramaturga, režisera i direktora zagrebačkog kazališta doktora Stjepana Miletića, ustupljenu za pokuse sastava u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici. Poslije će Oktavijan Miletić voditi Zagreb Syncopaters, a sastavi bili su gotovo uvijek kvarteti, koje su sačinjavali uglavnom mladi glazbenici amateri. Ukoliko bi studenti glazbe svirali jazz ili plesnu glazbu, takvi bi se angažmani kažnjavali. Za jedan je od koncerata Miletićeva sastava očito ne baš dobro upućen novinar u zagrebačkom listu Novosti napisao „da je održan koncert grupe Sinko Petra“. Poslije će Miletić napustiti jazz i postati jedan od naših najcjenjenijih filmaša, koji će se četrdesetih godina prošlog stoljeća proslaviti i autorstvom prvoga hrvatskog filma snimljena u boji o skladatelju Vatroslavu Lisinskom.

Među pionire našeg jazza vrijedi ubrojiti svakako i multiinstrumentalista i leadera većih i manjih jazz-sastava Zvonimira Bradića, koji su u Zagrebu djelovali u drugoj polovini dvadesetih i prvoj polovini tridesetih godina prošlog stoljeća. Bradić i njegov orkestar ostat će zapamćeni između ostalog i po prvoj u nas izvedenoj skladbi Georgea Gershwina Rapsody In Blue. Miletićev i Bradićev jazz, ma koliko se razlikovali, slijedit će poslije, i to pretežito u Zagrebu, s više ili manje uspjeha, i skroman broj naših većih ili manjih jazz-sastava ili onih koji su izvodili glazbu s elementima jazza.

Prava je šteta da se nitko, barem u Zagrebu, nije dosjetio te obljetnice i organizirao koncert u povodu tog datuma.