Percepcija nesigurnosti kao osobina svijeta u 2022.

Od prosvjeda i kontroverznih poteza mogula, do ratnih događaja i multipolarnih preslagivanja, godina 2022. za mnoge je međunarodne stručnjake obilježena važnim prekretnicama.

Rat u Ukrajini

Bez ikakve dvojbe, najvažniji je događaj 2022. godine rat u Ukrajini. Šokantan i grub napad Rusije na Ukrajinu 24. veljače drastično je ubrzao postojeće trendove fragmentacije svijeta, urušavanja postojeće sigurnosne arhitekture u Europi i kreacije kaotične protomultipolarnosti. Trend tzv. sekuritizacije, pridodavanja nekoj pojavi, procesu ili aktivnosti sigurnosne dimenzije, drastično se ubrzao i promijenio logiku države u mnogim područjima ljudske djelatnosti, od ekonomije do medija. Rat je produbio pukotine između demokratskog Zapada i zemalja Globalnog juga, ali i između SAD-a i Europske Unije te unutar same Unije. Stiže blokovska ekonomija zasnovana na primatu vrijednosti i političkih sustava, homogenizirana medijskog prostora, istih tehnoloških standarda. Simplifikacija, odnosno crno-bijeli zero-sum-svjetonazor predvođen formulom „demokracija protiv autoritarizma“ američkoga predsjednika Joea Bidena gotovo je u potpunosti potisnuo kompleksno i nijansirano razumijevanje svijeta.

Od sama početka rata američka obavještajna zajednica namjerno iznosi povjerljivu informaciju i saznanja u javnost. Fraze poput „CIA je jučer poslijepodne upozorila…“ postale su sastavni dio medijskoga prostora. Za vrijeme Hladnog rata obavještajne službe pokazivale su stečene informacije isključivo uskom krugu ljudi na državnom vrhu i u strogoj tajnosti. Cilj je bio steći taktičku ili stratešku prednost pred protivnikom. U ukrajinskom ratu CIA se počela koristiti informacijama i saznanjima kao sredstvom odvraćanja. Protivniku se pokazuje da su njegovi planovi razotkriveni i besmisleni. Povratak nuklearne tematike djelo je ruske politike, koja se očito nadala raspiriti u Europi strah od nuklearnog uništenja koji je vladao u Hladnome ratu. Sudeći po svemu, taktika zastrašivanja Ukrajine, Europe, NATO-a i SAD-a nije urodila plodom. Ali je kao posljedica razgovor o nuklearnom oružju nažalost normaliziran.

U ukrajinskom ratu koristi se dosad neviđena razina višedimenzionalnog informacijskog ratovanja. Ukrajina je u kratkom roku uspjela izgraditi koordiniranu, smislenu i jaku prisutnost na svim društvenim mrežama gdje su se plasirale slike, videomaterijal i mimovi, s metaforama poput Ork i Mordor (ruski vojnik i Rusija), koje su se počele široko koristiti u digitalnom prostoru. Gotovo puna godina ratovanja demonstrirala je važnost i učinkovitost dronova naspram klasičnih vojnih zrakoplova. Sofisticirani turski Bayraktari na ukrajinskoj strani i iranski kamikaze-dronovi Šahid na ruskoj pokazali su se kao odlična alternativa koja dobro funkcionira i bez uspostave zračne dominacije. U prvi su plan dospjele i rakete različite nosivosti i dometa. Upravo su američki sustavi HIMARS donijeli prednost i pomogli Ukrajinskoj vojsci da polako ali odlučno oslobađa svoj teritorij. S ruske strane, rakete malog i srednjeg dometa okosnica su taktike nanošenja goleme štete energetskoj i ostaloj važnoj civilnoj infrastrukturi.

Rat u Ukrajini ima dalekosežne političke i ekonomske posljedice. Uvođenjem sankcija bez presedana Rusiji uz istovremenu snažnu vojnu i financijsku pomoć Ukrajini zemlje demokratskog Zapada poručile su da im je cilj potpuna izolacija Rusije i njezina degradacija iz reda velesila u red trećerazrednih država i da će iz sve snage, pod cijenu vlastitog ekonomskog prosperiteta, braniti ustaljenu sigurnosnu arhitekturu uspostavljenu nakon Hladnog rata.

Tajvanska kriza

U kolovozu 2022. napetosti u Tajvanskom tjesnacu dosegnule su razine neviđene u gotovo trideset godina. Kao odgovor na posjet predsjednice Zastupničkog doma Američkog kongresa Nancy Pelosi Taipeiju, Peking je pokrenuo zajedničke vojne vježbe oko otoka i suspendirao osam službenih vojnih modusa dijaloga i kanala suradnje sa SAD-om. Tajvan se suočio s provokacijama bez presedana, uključujući ispaljivanje balističkih projektila iznad otoka, zračne i pomorske operacije preko i na rubu tajvanskih teritorijalnih voda te golem broj kibernetičkih napada. Zračni upadi preko središnje linije nastavljali su se gotovo svakodnevno, a Kina je najavila dodatne mjesečne vježbe s paljbom u moru Bohai te južno od Žutog mora. Dinamika odnosa između Pekinga i Taipeija počiva na nekoliko trendova koji djeluju otkako je 2016. izabrana predsjednica Tsai Ing-wen.

Rat u Ukrajini ima dalekosežne političke i ekonomske posljedice / Pixabay

Tajvanska javnost postala je skeptičnija prema Pekingu zbog sve zatvorenijeg i represivnijeg političkog okruženja na kopnu, s porastom potpore neovisnosti i padom potpore ujedinjenju, te se odbacuje koncept+ „jedna zemlja, dva sustava“. Kina gleda na trendove u tajvanskoj politici kao na sprint prema neovisnosti i smatra da su jedine dvije opcije za političku budućnost Tajvana ujedinjenje ili neovisnost – drugo podrazumijeva vojni odgovor. Nova tajvanska strategija ostavlja još manje prostora za političku, pravosudnu, administrativnu i obrambenu autonomiju Tajvana negoli prethodne verzije objavljene 1993. i 2000.

Sve učestalija saveznička vojna i politička potpora Tajvanu uvjerila je Peking da bi Taipei mogao u nekom trenutku pokrenuti proglašavanje de iure neovisnosti, unatoč tomu što tajvanska javnost većinski preferira status quo. Kinesko vodstvo sada vjeruje da Washington koristi Tajvan kao strateško sredstvo za suzbijanje kineskoga vojnog razvoja. Zato je Peking odlučio posegnuti za vojnim vježbama u blizini obale Tajvana kako bi poslao snažan signal Taipeiju i pokazao što ga čeka u slučaju proglašenja neovisnosti, uz pridobivanje simpatija tajvanskih diplomatskih saveznika, provođenje kibernetičkih napada na vladu, pritvaranje tajvanskih političara i aktivista te embargo na tajvanske proizvode.

U svibnju ove godine američki državni tajnik Antony Blinken rekao je da je politika SAD-a prema Tajvanu ista, ali da je kineska politika postala agresivnija. Washington je nastavio opskrbljivati Tajvan oružjem, podupirati kontakte s Taipeijem te zagovarati sudjelovanje otoka u međunarodnim organizacijama.

Treći mandat Xi Jinpinga

Imenovanja u Politbiro i Stalni odbor potvrđuju da je prioritet kineskog predsjednika maksimalno jačanje kontrole nad sustavom Komunističke stranke. Na sve ključne pozicije Xi je instalirao svoje ljude. Vođen idejama sigurnosti i željom da u izrazito nepovoljnu međunarodnom okruženju Kina i kineski vrh imaju politički kontinuitet i stabilnost, Xi je ignorirao utvrđene norme kada su bile prepreka njegovu trećem mandatu. Njegovo viđenje kineske nacionalne sigurnosti i međunarodnog okruženja većinom je negativno, što mu daje mogućnosti i razlog za stalno jačanje elemenata i sustava nacionalne sigurnosti i obrambenih snaga.

Xijev pozitivan prikaz domaćih politika u oštroj je suprotnosti sa stajalištima u Washingtonu i Europi, gdje se glavne političke odluke Pekinga u posljednje vrijeme smatraju prijetećima ili štetnima.

Kako god gledali na kineske politike, jasno je da je Kina postala izrazito jaka i moćna alternativa za sve zemlje koje žele proširiti popis svojih partnera, maknuti se od SAD-a ili izbjeći sankcije.

Treći mandat Xi Jinpinga pak govori o tome da Peking vidi idućih pet godina kao nastavak eskalacije i konflikata između Kine i zapadnih demokracija.

Prosvjedi u Iranu i Kini

Bila je ovo godina dramatičnih demonstracija u kritički važnim zemljama, Kini i Iranu.

U Kini, gdje su prosvjedi u gradovima diljem zemlje izbili potkraj prošlog mjeseca, potaknuti drakonskim mjerama protiv širenja virusa COVID-19, vlada je sada promijenila kurs i ublažava mnoga ograničenja. Neki kineski stručnjaci smatraju to pobjedom prosvjednika i dokazom da moć naroda može izazvati promjenu, čak i u paternalističkim i autoritarnim sustavima.

U Iranu, gdje prosvjedi protiv zakona i kodeksa kojima se regulira odijevanje žena traju od rujna, vlada je nagovijestila ustupke uključujući i spekulacije o možebitnom suspendiranju moralne policije i izmjenama zakona prema kojima žene moraju pokrivati kosu u javnosti. No nije jasno je li režim doista ozbiljan u vezi s tim nagovještajima i spekulacijama. Iranski državni odvjetnik Mohammad Jafar Montazeri rekao je da iranski parlament i pravosudni sustav preispituju zakon koji zahtijeva od žena da nose hidžab u javnosti. Montazeri je također rekao da je iranska moralna policija navodno ukinuta, ali su iranski državni mediji oštro odbacili te komentare, rekavši da je policija u nadležnosti ministarstva unutarnjih poslova, a ne pravosuđa.

Kina je pak najavila niz mjera kojima se poništavaju neka od najstrožih ograničenja protiv virusa COVID-19, uključujući ukidanje strogih karantena i naređenje da se školama u kojima nema infekcija pokrene redovita nastava. Nacionalna zdravstvena komisija donijela je odluku da se u pametnim telefonima više ne moraju čuvati rezultati testova na COVID-19 i zdravstvene isprave. Također je ograničen opseg lockdowna s gradskih četvrti na pojedinačne katove i zgrade.

Udovoljavanje zahtjevima „ulice“, odnosno prosvjednika, nije karakteristična osobina režima poput Kine i Irana. Stoga su navedeni prosvjedi, točnije njihovi ishodi, zanimljiva pojava koja može postati trend u zemljama sa sličnim režimima. Iako je u pozadini svega želja da se sačuva društvena i politička stabilnost, to nam pokazuje da se režimi koje zemlje zapadne demokracije smatraju autoritarnima brinu o stanju društva i njegovim zahtjevima. Čovjek više nije potrošni resurs već cijenjena aktiva u demografiji, inovacijama i potrošnji.

Twitter u rukama Elona Muska

Kupnjom Twittera Elon Musk pokrenuo je revoluciju u svijetu digitalnih platformi. Odmah nakon preuzimanja kontrole, potkraj listopada 2022, Musk je dao otkaz visoko pozicioniranim direktorima te smanjio broj zaposlenih za 50 posto, propitujući tehničke sposobnosti mreže da ostane u funkciji.

Muskov je cilj od početka bio pretvaranje Twittera od platforme na kojoj dominiraju progresivni i lijevi pogledi u platformu na kojoj vlada egalitarizam govora i mišljenja. Nešto manje od mjesec nakon što je preuzeo kompaniju, Musk je vratio korisnički račun bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, koji je nakon prosvjeda 6. siječnja dobio doživotnu blokadu. Taj je potez liberalna javnost smatrala osobito kontroverznim. Zatim je Musk nakon narodnog glasanja o općoj amnestiji za suspendirane račune vratio račune brojnim medijskim ličnostima koje je mainstream kultura smatrala kontroverznima, poput utjecajnog psihologa Jordana Petersona.

Musk je ranije na sebe navukao gnjev političara, medija i velikog dijela javnosti zbog prijedloga mirovnog plana za Ukrajinu i zbog izjave da je Tajvan dio Kine. Zbog reforme Twittera, reaktivacije blokiranih računa i objave dokumenata koji upućuju na to da je demokratski politički establišment forsirao i oblikovao narative, Musk je na sebe navukao gnjev demokrata, ali i visoke politike. Tako je Joe Biden izjavio da bi se Muskove financijske veze s drugim zemljama radi kupnje Twittera mogle istražiti – u kontekstu nacionalne sigurnosti. Taj slučaj pokazuje da tzv. big tech-industrija u kontekstu globalne konfrontacije između Amerike i antagonističkih joj sustava sve više postaje predmet nacionalne sigurnosti, zbog čega bi mogla dospjeti pod državnu kontrolu ili regulaciju.