Novogodišnja prilika za velike stvari u mnogo malih koraka

Božić je blagdan u kojem se susreću nebo i zemlja, a prirodne su znanosti također mjesto susreta tih dviju krajnosti. Čak i unutar prirodnih znanosti postoje krajnosti koje izgledaju nespojive, a opet kao da u njihovu susretu nastaju prave stvari. Često se suprotstavljaju fundamentalna znanost i znanost usmjerena na gospodarstvo za koju se očekuje da će brzo donijeti dobrobiti društvu. Ipak povijest je puna primjera u kojima su fundamentalna istraživanja donijela posve nov pogled bez kojega bismo zapeli u petlji tehnološkog usavršavanja već davno otkrivenih stvari. Dobra pitanja podloga su za fundamentalna istraživanja. Primjerice, kako se eukariotski život razvio? Eukarioti su organizmi kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom dvostrukom membranom. U tu skupinu pripadaju životinje, biljke, gljive pa tako i ljudi. Odgovor je pronađen u genomima prethodno neotkrivenih mikroorganizama prikupljenih duboko u Atlantskom oceanu. U tim sekvencama skrivala su se obilježja stanica iz dvije različite vrste organizama – jednostaničnih organizama bez jezgre i eukariota. Znanstvenici su bili iznenađeni kada su otkrili mikrobe koji kombiniraju karakteristike obiju vrsta stanica.

Izvor: PIXABAY

Mikrobi sposobni za preživljavanje u vrućim vodama koje okružuju podmorske otvore također se koriste u laboratoriju. Dali su mnoštvo izdržljivih enzima, stabilnih na visokim temperaturama i otpornih na degradaciju, te su postali osnovni proizvodi u laboratorijima molekularne biologije i biotehnološkim tvrtkama diljem svijeta. Svaki novootkriveni mikrob koji se razvija u ekstremnim okruženjima nudi novu priliku za otkrivanje više enzima.

Kada istraživači izvješćuju o temeljnim otkrićima, njihovi radovi često uključuju rečenicu ili više o potencijalnim primjenama njihova rada. To je često uvjet za daljnje financiranje. Istina je da bi osnovna otkrića o diobi stanica u kvascima mogla na kraju pridonijeti novim tretmanima raka, no ako postoji granica između fundamentalne znanosti i primjene, malo je vjerojatno da će biti ravna. Tako su i mikrobi samo fascinantni organizmi koji nam mogu reći nešto o važnom pitanju koje si uvijek postavljamo: Odakle dolazimo? Kad prevedemo to pitanje u područje elementarnih čestica i svemira, dolazimo do Velikog praska i svega onog što se zbivalo nakon toga. U susretu neba i zemlje, fundamentalne i primijenjene znanosti, događaju se velike stvari koje mijenjaju svijet.

Za Novu godinu skloni smo donositi velike odluke koje bi nam mogle promijeniti život. Mogli bismo ove godine pokušati s malim odlukama. Umjesto pola sata vježbanja dnevno slomimo otpor unutar sebe s odlukom da ćemo napraviti jedan sklek dnevno ili napisati pedeset riječi teksta svaki dan. Ne izgleda mnogo, ali je mnogo vjerojatnije da ćemo na taj način stvoriti dobru naviku nego odlukom o trčanju pet kilometara dnevno. Kad se velika odluka ne ostvari, to loše utječe na naše samopouzdanje. U knjizi Mini navike Stephen Guise objašnjava zašto je slamanje manjih otpora u životu mnogo djelotvornije. Ponavljanje je jezik podsvjesnog mozga. Cilj stvaranja navika jest mijenjanje mozga ponavljanjem. Dva su ključa za promjenu navika: ponavljanje i nagrada. Kad ponavljate neko ponašanje, vaš mozak uči automatizirati proces. Energetski je mnogo povoljnije automatski nešto raditi nego svaki put odlučivati npr. koji okus sladoleda želite naručiti. Zanimljiv je odnos motivacije i volje. Motivacija nije loša stvar, ali je nerealna strategija za postojanu promjenu. Istraživanja pokazuju da kad je motivacija neke osobe na vrhuncu, trošak volje je nula ili zanemariv. To je zato što se ne morate tjerati da radite nešto što već jako želite napraviti. No kad motivacija padne na nulu, trošak volje za svladavanje jakog unutarnjeg otpora maksimalan je. To zapravo znači da motiviranjem kao strategijom ne možete stvarati navike. Motivacija je nepouzdana jer je zasnovana na tome kako se osjećate, a znamo da su ljudski osjećaji fluidni i nepredvidljivi. Mnoge stvari mogu promijeniti vaše osjećaje: događaj, razina šećera u krvi, depresija, hormoni itd. Činjenica da uobičajeno ponašanje ne izaziva jake emocije jedna je od prednosti navika. Postoje tri razloga zašto su akcije povezane s voljom mnogo bolje od pokušaja da se stalno motivirate. Volja je pouzdana, može se ojačati, a strategije povezane s voljom mogu se staviti u raspored. Znanstveni eksperimenti s voljom pokazuju da se ona može potrošiti ako donosite teške odluke u toku dana. Strategija mini navika sastoji se u vlastitom prisiljavanju na činjenje jedne do četiri jako male strateške akcije svaki dan. Te akcije su premale da ne bi uspjele i premale da bi bile preskočene u posebnim slučajevima. Služe inspiriranju za korak više i pretvaranju u mini navike. Ima još jedna zanimljiva stvar s tim malim navikama, a to je da one šire zonu (krug) u kojoj se osjećate ugodno. Izvan te zone ugode nalaze se vaši ciljevi. Obično ljudi pokušavaju dosegnuti te ciljeve tako da rade sve što je potrebno da bi uspjeli. Često tada mozak kaže da je to zanimljivo, ali promjena je prevelika da bi tamo i ostali. No kada radite po jedan korak izvan kruga ugode, zapravo širite zonu sigurnosti ali istovremeno ostvarujete i ciljeve osobnog rasta. Dani pred nama prilika su za velike stvari u mnogo malih koraka. Iskoristimo ih.