Šarm arija u parketu

Prigoda obilježavanja trideset godina diplomatskih odnosa Republike Italije i Republike Hrvatske donijela je u ciklus Lisinski subotom pomalo nesvakidašnji koncert koji je, po dobru raspoloženju, imao karakter novogodišnjeg. Ostvaren je u suradnji s Veleposlanstvom Republike Italije, a susjedi su nam se pohvalili jednim od svojih najistaknutijih pjevača u inozemstvu, tenorom Vittoriom Grigolom. Sudjelovala je naša mlada sopranistica Darija Auguštan, Zagrebačkom filharmonijom dirigirao je Ivo Lipanović.

Bila je to prigoda ne samo za diplomatsku kurtoaziju i pjevački gala koncert nego i za prisjećanje o utjecaju talijanske opere na bogato hrvatsko operno stvaralaštvo, ponajprije u djelima Ivana pl. Zajca, Josipa Hatzea i Jakova Gotovca. I prigoda za prisjećanje na dva ciklusa unatrag deset godina, Molto cantabile i Lisinski arioso, koji su Zagrebu osiguravali atraktivna pjevačka ostvarenja. Možda će ova sezona, koja je počela nastupom Piotra Beczałe u HNK-u, a u Lisinskom je potkraj godine trebao pjevati i Željko Lučić, ali je taj koncert nažalost otkazan, dati zamaha da se redoviti pjevački recitali nastave?

Vittorio Grigolo – jedan od najistaknutijih talijanskih pjevača u inozemstvu / Snimio Tomislav Jagar

Vittorio Grigolo (1977) rođen je u Arezzu. Odrastao je u Rimu, gdje je kao devetogodišnjak postao član dječačkog zbora Sikstinske kapele Pueri Cantores. U posebnoj školi za članove toga zbora, Scholi Puerorum, glazbu je učio na staroj notaciji. S trinaest godina debitirao je u ulozi pastira u Puccinijevoj Tosci, u Rimskoj operi, s Lucianom Pavarottijem u ulozi Cavaradossija! Punih 28 godina pjeva u vodećim svjetskim opernim kućama, uključujući Metropolitan i Kraljevsku operu u Londonu, koje su ipak prije nekoliko godina s njim prekinule suradnju zbog kontroverzija oko neprimjerena ponašanja prema kolegicama.

U Zagreb je stigao iz Bercelone, gdje je imao niz predstava Verdijeva Trubadura. Potkraj veljače očekuje ga solistički recital uz klavir te niz izvedbi Hoffmannovih priča u ožujku, u milanskoj Scali. U karijeri bilježi i neobične operne izvedbe poput Verdijeve Traviate na Glavnom kolodvoru u Zürichu, 2008, i Donizettijeva Ljubavnog napitka u zračnoj luci Malpensa u Milanu, 2015.

Hiperaktivni tenor hodao je, pjevajući arije, među publikom u parketu Lisinskog i između glazbenika u orkestru, dijelio gospođama u publici cvijeće, slao poljupce i dijelio srce, plesao, poticao publiku da plješće i da mu viče bravo. Izlazio bi iz dirigentova vidokruga pa i sluhokruga, sve dok mu maestro Lipanović naposljetku nije zapovjedio da stoji na mjestu u posljednjoj točki, ariji Cavaradossija E lucevan le stelle iz Puccinijeve Tosce, koju će ulogu u siječnju pjevati u Njemačkoj operi u Berlinu. Mora se priznati da je pritom dobro frazirao, visine su mu sigurne, dinamika bogata.

Šteta što se više ne snima Opera box, bilo bi tu sjajnoga materijala za tu emisiju. Grigolo je izveo i ariju Rodolfa iz Puccinijeve opere La bohème. Ivo Lipanović na čelu Zagrebačke filharmonije, sve u tutta forza zvuku, požrtvovno je pratio pjevača, njegovu agogiku, želje i ekshibicije.

Glas Vittorija Grigola ostao je u osnovi lirski. Ugodne je boje, nije suviše nosiv pa ga je Filharmonija (čiji je sastav, zapravo, predimenzioniran za tu vrstu operne literature) u više navrata pokrivala. Svoje lirske kvalitete prezentirao je u ariji Nemorina i duetu s Adinom iz Donizettijeva Ljubavnog napitka. Na početku je briljantno otpjevao ariju Vojvode La donna è mobile iz Verdijeva Rigoletta. Kabaletu Di quella pira iz Trubadura pjevao je u B-duru.

Posebno atraktivna trebala je biti poznata, orkestrirana osma pjesma La danza iz Rossinijeve zbirke Les soirées musicales (izvorno za tenor i klavir), jezikolomna slika zanosa ljepotom i mladošću, u ritmu napuljske tarantele. Otkrila je ponešto površan karakter Grigolove pjevačke ličnosti koji se oslanja na vanjski efekt briozne skladbe jer bi za potpunost interpretacije taj poletni tekst trebalo razabrati, a i čuti, dobro gristi, kako kažu pjevači.

Uz uvertire i intermezza iz opera Rossinija, Mascagnija, Verdija i Puccinija te napitnicu iz Verdijeve Traviate i pjesmu O. sole mio kao dodatak, sopranistica Darija Auguštan pjevala je arije Musette i Magde iz Puccinijevih opera La bohème i Lastavica. Uz dominantnog partnera osvajala je ljupkošću i predanošću glazbi, u pučinijevskoj melodici u kojoj je do punog izražaja došla nježna ljepota, ali i nosivost svijetloga glasa, lijepe visine i piana. Veseli što njezina karijera – nakon uspješna studija tijekom kojega se već iskazala i nametnula kao najperspektivnija mlada pjevačica naraštaja, niza nagrada i netom dobivena angažmana u Zagrebačkoj operi – kako se čini, kreće dobrim putem. Nije to bilo baš često u nizu slučajeva obećavajućih mladih pjevača.

U razgovoru poslije koncerta Vittorio Grigolo do kraja je šarmirao publiku, ali i na klaviru zorno objasnio kako Verdijeve ili Beethovenove motive, kao skladatelj, pretvara u pop-glazbu. On svoj imidž gradi na toj vrsti spontanosti, neposrednosti i šali, umjesto forme klasičnoga koncertnog nastupa, za što zagrebačka publika ima mnogo simpatija.