Odlazak klauna ozbiljna lika

Nedavno preminula glumca Mladena Vasaryja voljeli su svi. I oni koji su poput autora ovog teksta u dječjoj dobi napamet znali svaku repliku njegova lika Pere Kvržice iz adaptacije romana Družba Pere Kvržice Mate Lovraka u režiji Vladimira Tadeja iz 1970, baš kao što su naizust znali i slijed svih filmskih scena. I oni koji su neumorno pjevušili pjesmicu Pao medo u bunar skladatelja i autora teksta Živana Cvitkovića iz tog filma, i time izluđivali roditelje. I oni koji su opet kao klinci tih davnih godina kao hipnotizirani na malim ekranima gledali Balade Petrice Kerempuha u režiji Ede Galića, a koje je unatoč nerazumijevanju i teksta i konteksta hipnotizirala upravo čarolija glume Mladena Vasaryja, Vere Zime i ostalih glumica i glumaca. I oni koji su njegov razigran i uvijek drukčiji glas slušali u dugom nizu sinkronizacija animiranih filmova i televizijskih serija, od lika Lumena u davnom serijalu Štrumpfovi iz sredine 80-ih i Gargamela u nanovo sinkroniziranim epizodama koje se posljednjih godina može pratiti na komercijalnim postajama, preko Čarobnjakova šešira Milana Blažekovića i kinohitova kakvi su Trolovi, Petar Zecimir i Medvjedić Paddington, kao i sjajnih glasovnih interpretacija u Disneyjevim uspješnicama Izbavitelji, Auti i Snježno kraljevstvo, da spomenemo samo neke, do praktički nebrojenih serijala za najmlađe poput Mumina, Trolova i nove Pčelice Maje. Bio je Vasary uvijek jedinstven i neponovljiv, uvijek svoj, a opet tako prepoznatljiv, uvijek histrionski razigran, ali u određenoj mjeri i nekako sjetan i tužan, klaun tužna lika koji je itekako svjestan stvarnosti koja ga okružuje, ali se toj stvarnosti i životu smije u lice, jer zna da drugog izbora nema.

Mladen Vasary – filmski Pero Kvržica / Snimio SANJIN STRUKIĆ /  PIXSELL

Zahvaljujući njegovoj fizionomiji i u svojoj debitantskoj filmskoj ulozi u Družbi Pere Kvržice bio je starmali klinac, prirodni autoritet i predvodnik skupine djece koji se ostalima nije nametao. Samozatajnost i nenametljivost bile su Vasaryjeve osobine i kao glumca i kao čovjeka, jer bio je jedan od onih umjetnika kojega se prosječan gledatelj ne može sasvim točno sjetiti: odnekud mu je poznat, zna da ga je gledao, ali nikako da ga smjesti u neku ladicu imaginarnih likova. Sasvim logično, jer Vasary nije podnosio smještanje u ladice, u teatru podjednako kao ni na televiziji, na velikom ekranu identično kao i u sinkronizacijama. Ludizam uz slutnju melankolije i gotovo tragike, razigranost sa zadrškom, smijeh i ponekad prividna infantilnost iza kojih se sluti nešto drugo i tamnije. Diplomirani glumac i profesor scenskog pokreta na Akademiji dramske umjetnosti koji je glumačko umijeće izučavao i u Školi fizičkog teatra Jacquesa Lecoqa u Parizu, gdje je sjajno usvojio znanja iz mimike i scenskog pokreta, bio je takav i u filmskim rolama. Od mladoga slikara u Kući Bogdana Žižića i prevoditelja u Seljačkoj buni Vatroslava Mimice, preko neprilagodljivog mladića Janka Vizeka u jednoj od svojih glavnih i najboljih filmskih uloga u Živi bili pa vidjeli Brune Gamulina i Milivoja Puhlovskog, te plahog Runca u drugom planu filma Horvatov izbor i kasnije serije Putovanje u Vučjak Eduarda Galića, do Trageda u međunarodnoj produkciji Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi Toma Stopparda, u kojoj je zaigrao pored Garyja Oldmana, Tima Rotha i Richarda Dreyfussa.

Sjajne je nastupe Vasary ostvarivao i na daskama koje život znače, u Gavelli i u Teatru &TD, u Komediji u Malom kazalištu Trešnja, na Dubrovačkim ljetnim igrama i na Splitskom ljetu, sve do Teatra Ulysses. I u svakom kazalištu i u svakoj predstavi davao se do posljednjeg daha, i kao Dromio iz Efeza u Shakespeareovoj Komediji zabluda u režiji Ivice Krajača u Komediji, i kao dirigent u Fellinijevoj Probi orkestra pod redateljskom palicom Edvina Liverića u ZKM-u, i kao lik u Molièreovim, Cervantesovim i Aristofanovim komadima. Dugogodišnji dramski pedagog i koreograf u europskim glumačkim školama od Helsinkija preko Pariza do Budimpešte, Vasary je i u TV-serijama ostvario niz intrigantnih uloga, primjerice u također Galićevu Nepokorenom gradu, u Sviličićevu Stipi u gostima i Matanićevim Novinama. A gledanost i trajnu popularnost kod publike te serije kao i svi projekti u kojima je glumio Mladen Vasary dobrim dijelom mogu zahvaliti upravo njemu i njegovu glumačkom umijeću.