Mirna trajnost pod difuznom svjetlošću

U organizaciji Ogranka MH u Metkoviću otvorena je 14. studenoga vrijedna izložba ulja na platnu Julije Stapić i Augustina Kujundžića. Uz autore, izložbu je otvorila predsjednica Ogranka MH u Metkoviću Zorana Vekić. Opus izložbe čine slike nastale tehnikom ulja na platnu, na kojima prevladavaju motivi dalmatinskoga krajolika – ljudi, stare kamene kuće, crkve, životinje, pejzaži itd. Izložba je posvećena hrvatskim braniteljima, pa neke od slika prikazuju i motive iz rata.

Augustin Kujundžić, Zorana Vekić i Julija Stapić

U predgovoru kataloga izložbe Zorana Vekić zapisala je: „Varijantom poetskog realizma, s prevladavajućom lirskom konotacijom, Julija i Augustin mjerom slikarske spontanosti interpretiraju karakteristična stanja i situacije juga upisanih u scene emotivne bliskosti. Njihove slike nisu samo lijepe ili ljeporječive, one prolaze tu plošnu interpretaciju, interveniraju, ne dopuštaju da naši vrijedni, a ugroženi aspekti običnog života ostanu nezapamćeni i da nestanu pod prijetnjom suvremenih promjena. Oni slikaju ono što nestaje. S njima smo tu – doma! Gotovo geometrijski stilizirane kuće i seoski kameni kućerci uglavljeni su u precizne pejzažne situacije. Rahla smeđa zemlja sigurno nosi nepravilno kamenje kuća i suhozida. Iz svega isijava dojam drevnosti. Struktura tla i neba susreće se poput živog bića. Grmoliko mediteransko raslinje odolijeva vremenu,otporno na sva godišnja doba. Difuzno svjetlo daje im lakoću. Mirnu trajnost! Zatišje!

Životinje u suživotu ambijenta otkrivaju intimu života u kojima se ne može skriti ljubav za genius loci, koji postaje ujedno genius patriae. Ljudi u solilokviju matoševskog Samca. Neokrnjena stvarnost težačkog života. Zaustavljeni trenutak. Smirujući i primirujući u lirskim prizorima ponekad djeluju nestvarno poput hipnotičkih sanjarija. I jedno i drugo nudi nam jak figurativni izričaj koji iznova stvara neumornu strast i zaraznu ljubav prema onome što ostaje. Iskonsko, vječno opuštajuće.“