Mikuljna va Kraljevici

Od osamostaljenja Hrvatske uvelo se sasvim posebno hodočašće svetome Nikoli. Riječ je o morskom hodočašću, u ovom slučaju plovočašću, najstarijem svetištu zaštitnika pomoraca na sjevernom Jadranu. Na Dan svetoga Nikole, 6. prosinca, na desetke brodova isplovljava iz Rijeke, Kostrene i Bakra te se kreće prema Kraljevici. Ponavlja se svake godine, bez obzira na vremenske prilike, jugo s kišom ili jaku buru. Pomorci, ribari, brodari, studenti Pomorskog fakulteta sa svojom Kraljicom mora, Udruga pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana, učenici Pomorske škole Bakar s Vilom Velebita, apostolat mora Riječke nadbiskupije, kao i brojni poštovatelji pomorske tradicije i vjernici, često u narodnim nošnjama, plove prema Kraljevici u obliku obnove nekadašnje stare tradicije koja je s vremenom izumrla u socijalističkoj Jugoslaviji.

Kip svetog Nikole ispred crkve svetog Nikole u Kraljevici / Snimila Roberta F. / Wikipedia

Svetište svetog Nikole, kojega domaćini zovu Mikula, u Kraljevici osnovano je 1795, na zasadama srednjovjekovne kapele posvećene istom svecu u starom frankopanskom kaštelu. Kaštel je 1651. dogradio grof Petar Zrinski, a danas se u tom kompleksu nalazi uprava Grada Kraljevice, knjižnica, dva atrija i crkveni prostor. Iz luke se lijepo vidi i kasnorenesansni dvorac Nova Kraljevica, koji je nedavno obnovljen u velebno mjesto multifunkcionalnoga kulturnog centra, gdje se nalazi i sjedište interpretativnog centra kvarnerskih kaštela koji su povijesno pripadali obitelji Frankopan. Ta važna baština Kvarnera nije dovoljno prepoznata jer Kraljevica ostaje mjesto brodogradilišta, a manje turizma, što je šteta jer grad ima mnogo toga ponuditi u obliku kulturnog turizma.

Hodočašće morem

S obzirom da je Kraljevica oduvijek bila mjesto brodogradnje, nije čudno da se ovdje štuje sveti Nikola. Maloazijski svetac, biskup Mire, čudesno je smirivao uzburkano more i tako zaslužio naslov zaštitnika pomoraca. U drugim je krajevima daleko poznatiji kao zaštitnik djece, jer je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu. Pokopan je u Miri, ali je njegov sarkofag pred najezdom Turaka prebačen u talijanski Bari. Darovi i čizmice dio su duha došašća, a isto je s drvenim brodovima koji se tradicionalno pale u našim jadranskim mjestima. Naime, u primorskoj Hrvatskoj, sveti se Nikola prije svega smatra zaštitnikom pomoraca, a tek potom darivateljem djece.

No u cijeloj je domovini hodočašće svetom Nikoli u Kraljevici, na lokalnom narječju zvano Mikuljna va Kraljevici, posebno zbog načina dolaska u svetište morem, mise i slavlja u dvorcu s bakalarom i čašom vina uz primorsku pjesmu, nakon čega se narod vraća kućama također brodovima. Pritom svi dobivaju godišnji blagoslov, ali svetište postaje sve više i odredište hodočasnika izvan adventskog razdoblja. Posebno pomorci dolaze sa svojim zavjetima za sretan boravak na tko zna kojim od dalekih mora svijeta, molitve koje ne jenjavaju ni u ovo vrijeme visoke moderne tehnologije i sigurnosti plovidbe po čemu su Hrvati osobito poznati, a što je na osebujan način sačuvano u legendarnoj ženskoj klapskoj pjesmi Radojke Šverko i klape Luka Va dihe mora. Onaj koji svoj kruh zarađuje na težak način posebno vrednuje vjeru kada se nalazi usred oceana, s visokim valovima i bez ikakve pomoći, suočen samo s plavim horizontom i zvjezdanim nebom. Zbog toga nisu samo pomorci ti koji se utječu pod zaštitu Mikule, već su to i njihove obitelji.

Počast Nikoli i ispod mora

Od crkve se stepenice spuštaju prema luci, uz kip svetoga Nikole, rad akademskog kipara Josipa Diminića, a postalo je gotovo tradicija da hodočasnici uhvate Mikulu za nogu. Ono što mnogi posjetitelji ne znaju jest da postoje dva posve identična Nikolina kipa. Jedan je taj uz stube kojima se penje do crkve, a drugi je sedamnaest metara ispod površine mora, uz rt Lipica na poluotoku Oštro. Tako se svetome Nikoli može hodočastiti uzbrdo, ali i pod morem! Ta fascinantna jedinstvenost dio je iskustva hodočašća u Kraljevici koja duguje svoju posebnost Klubu podvodnih aktivnosti Adria u Kraljevici.

Nadmorski kip svetoga Nikole četvorica pomoraca nose od crkve do mora, okrenu ga na sve četiri strane svijeta te bace vijenac u more. Oni koji su iz Rijeke doplovili vraćaju se plavom magistralom natrag, a često su to i potomci onih pomoraca koji su kao zavjetni dar donosili maketu ili sliku svojih brodova u zavjetnu kapelu uz franjevački samostan na Trsatu. Ta poveznica djeluje vrlo skladno: zavjetni darovi ostaju na Trsatu, ali zavjetnim hodočašćima odredište je Kraljevica. Ima to dublje značenje, jer je Trsat posvećen Gospi, a ona je Stella Maris – Djevica Marija Zvijezda Mora. Tradicija apostolata mora i lučkih svećenika započela je s brigom francuskih augustinaca za pomorce potkraj 19. stoljeća. Formalni apostolat započeo je s radom početkom 20. stoljeća u škotskom Glasgowu, otkuda su brojne zemlje preuzele duhovnu brigu za pomorce.

Nažalost, u Hrvatskoj je apostolat mora na niskim granama. Često se radi tek o lokalnom župniku, čak i u velikim lučkim središtima poput Rijeke, koji se tim apostolatom bavi tek uz sve svoje druge obaveze. U važnim lukama redovito postoji crkva ili kapela, s ekumenskim pogledima, a svećenik redovito daje svu sakramentalnu i pastoralnu skrb pomorcima. Nekako je kapucinska crkva Gospe Lurdske neposredno uz ulaz u riječku luku preuzela mjesto molitve pomoraca, no hrvatske luke, kolodvori i zračne luke izrazito strše i Hrvatska u tom smislu u usporedbi sa susjednim zemljama zaostaje po osiguravanju mjesta za molitvu. Valjalo bi više pozornosti posvetiti duhovnim potrebama putnika, koji su također pod zaštitom svetoga Nikole.