Vijenac 750

Glazba

In memoriam: Antun Petrušić (Zagreb, 3. ožujka 1935–Zagreb, 20. studenoga 2022)

Maestru Antunu Petrušiću sa zahvalnosti

piše Zdenka Weber

U 88. godini preminuo je maestro Antun Petrušić, istaknuti dirigent, sveučilišni profesor, skladatelj, prevoditelj, glazbeni publicist, neumorni organizator kazališnog i širega glazbenog života, a za vrijeme gotovo tri desetljeća provedena u Operi HNK-a u Osijeku i redatelj

U Zagrebu je 20. studenoga u 88. godini preminuo maestro Antun Petrušić. Bio je dragi Tonči dirigent, sveučilišni profesor, skladatelj, prevoditelj, glazbeni publicist, neumorni organizator kazališnog i širega glazbenog života, a za vrijeme gotovo tri desetljeća provedena u Operi HNK-a u Osijeku i redatelj.

U osječki HNK otišao je Antun Petrušić 1963. na mjesto dirigenta zajedno sa suprugom Šteficom, sopranisticom, cijenjenom opernom primadonom, te su zajedno desetljećima ostvarivali bogat operni repertoar. Po povratku u rodni Zagreb, na mjesto zborovođe u Operi HNK-a u Zagrebu, postao je ugledni maestro i sveučilišni profesor na Muzičkoj akademiji. Na središnjoj je hrvatskoj visokoškolskoj ustanovi 1961. u razredu Slavka Zlatića diplomirao dirigiranje i bilo je logično da se obogaćen iskustvima vrati u grad i ustanove iz kojih je krenuo u profesionalni život.

Još kao student bio je korepetitor Baleta zagrebačkog HNK-a, dirigent zbora Ivan Goran Kovačić i suradnik redakcije ozbiljne glazbe Radija Zagreb. U Osijeku je ostvario raznolik repertoar od osamdesetak opernih naslova od Monteverdija do Dallapiccolle i Brittena, a osobitu je pozornost posvećivao djelima hrvatskih skladatelja ravnajući s 25 naslova, među kojima su bile praizvedbe opera Dragutina Savina (Scherzo), Bruna Bjelinskog (Močvara i Zvona), Borisa Papandopula (Kentervilski duh) i prva izvedba prerađene Jadranske duologije Jakova Gotovca (Stanac i Dalmaro). Od 1989. prvo zborovođa, a potom i dirigent Opere HNK-a u Zagrebu, od 1990. docent, a zatim izvanredni te redovni profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, bio je Antun Petrušić od 1995. i pročelnik Odsjeka za pjevanje. Osobito aktivan kao prevoditelj opernih libreta s talijanskog, njemačkog, engleskog i ruskog jezika, osobne je intelektualne interese iskazivao i u muzikološkom radu posvećujući se istraživanjima hrvatskih skladatelja, a osobitu je pozornost posvećivao solo popjevkama Dore Pejačević, koje je uredio, preveo i objavio, kao i djelima Mirka Kolarića i Franje Krežme.


Antun Petrušić – dirigent, sveučilišni profesor, skladatelj, prevoditelj i glazbeni publicist / Privatna arhiva

Kao srednjoškolac osnovao je Antun Petrušić i deset godina vodio ansambl koji je nazvao Opera u sobi, da bi prema tom uzoru 1992. utemeljio Zagrebački operni studio. Upravo zalaganje za afirmaciju opere i opernih umjetnika potaknulo je Antuna Petrušića da 2003. utemelji Udrugu poklonika Milke Trnine, s kojom se zdušno zalagao za afirmaciju ne samo imena i karijere jedne od najvećih hrvatskih sopranistica sa svjetskom opernom karijerom nego i za nastupe mladih pjevačica i pjevača koji su tek na pragu opernih uspjeha.

Dobitnik je mnogih priznanja, nagrade Milka Trnina 1974. i nagrade osječkog HNK-a 1978, a predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ga je 2017. Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u dugogodišnjem pedagoškom radu i podizanju kvalitete glazbeno-kulturne scene u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Uvijek aktivan u stručnim društvima i udrugama kao i ugledni član Hrvatskog Europskog pokreta i od 1996. Američkog biografskog instituta, ostvario je maestro afirmaciju na međunarodnom planu pa su njegove biografske jedinice objavljene u mnogim međunarodnim edicijama (Dictionary of International Biography, Cambridge, Engleska, International Book of Honor, Raleigh, USA i Five Hundred Leades of Influence).

Usnuo je vječni sanak Antun Petrušić tiho, uz suprugu Šteficu u Domu za starije osobe u rodnom Zagrebu. Ostaju sjećanja mnogih, opernih pjevačica i pjevača, glazbenica i glazbenika, s kojima je desetljećima ostvarivao čaroliju glazbe, glazbene scene i opernog čina. A ostaje i zahvalnost tisuća vjernih posjetitelja kazališta i generacija studenata koje je nesebično upućivao u tajne odabranoga profesionalnog puta. I ostaje tuga svih nas koji smo s njim nastojali u Udruzi poklonika Milke Trnine ohrabrivati mlade, jednako izvođače kao i slušatelje, na posvećivanje pozornosti opernoj umjetnosti kao izvoru mnogih estetskih i umjetničkih užitaka. Slava Ti, dragi Tonči. Počivaj u miru Božjem!

Vijenac 750

750 - 1. prosinca 2022. | Arhiva

Klikni za povratak