Kosinj – riznica povijesti ili struje?

Već duže vrijeme u javnosti se raspravlja o svim okolnostima izgradnje Hidroenergetskoga sustava Kosinj, koji će dovesti do potapanja dijela Kosinjske doline. Stoga je 22. studenoga u Matici hrvatskoj održana tribina Prijepori oko izgradnje hidrocentrale u Kosinju, na kojoj su sučeljeni stavovi po pitanju potapanja dijela Kosinjske doline.

„Hidroelektrane su najčistiji oblik energije i građene su po najvišim ekološkim standardima i tu nastaje problem. Naš problem u Kosinju nije toliko ekološki standard nego kulturni standardi i sad se postavlja teško pitanje – vrijedi li za kapitalni gospodarski projekt ugroziti kulturni kapital? Vrijedi li za električnu energiju potopiti dva sela, nekoliko zaselaka, nekoliko crkava, nekoliko grobalja pa i poznatu krilaticu koja simbolizira Kosinj – ‘štampa naša gori gre’? To su vrlo teška pitanja na koja nije lako odgovoriti“, kazala je uvodno potpredsjednica Matice hrvatske, akademkinja Dubravka Oraić Tolić i pozvala na raspravu.

Dio Kosinjske doline, bogate kulturnim naslijeđem, planira se potopiti zbog izgradnje hidrocentrale / Snimio Bojan Haron Markičević / TZ RH

Kosinj je prava riznica naše povijesti, ocijenio je Ivan Mance, istraživač kosinjske povijesti, koji je sudionike tribine podsjetio na znanstveno-stručni skup koji je nedavno održan u Kosinju. Ako se realizira projekt gradnje hidrocentrale i potopi dio Kosinjske doline, kaže, ne ostaje mnogo vremena za brojna istraživanja, prije svega važnih arheoloških lokaliteta. Pritom je spomenuo 35 utvrđenih arheoloških lokaliteta. Među ostalim naveo je da su na spomenutom skupu, „podastrti novi dokazi u vezi s važnim pitanjima hrvatske kulture“, o Kosinju kao mjestu „naše najstarije tiskare“. Mance je okupljenima prenio i zamjerku na lošu i nedostatnu komunikaciju javnih vlasti i HEP-a sa stanovnicima Kosinja. Nisu uvažavani argumenti pojedinih stručnjaka o neopravdanosti projekta, kao ni, kazao je, „razumni zahtjevi stanovnika Kosinja kojima se mora osigurati pravična naknada za njihovu imovinu ako treba doći do realizacije projekta“.

„Ako se centar Kosinjske doline potapa danas, onda danas treba i početi raditi na izgradnji novoga kosinjskog centra“, osiguranjem potrebne infrastrukture, škole, ambulante, razvoja kraja i uspostavom funkcionalnog središta sa svim potrebnim sadržajima za stanovništvo, istaknuo je Mance. Govoreći o potencijalu na kojem se može graditi razvojna vizija Kosinja, naveo je nezagađen okoliš, velik broj životinjskih i biljnih vrsta, meandar rijeke Like, kosinjski most, deset kapela i crkava te brojne arheološke lokalitete.

Na tribini su podastrti odgovori na neka pitanja, a ostao je i svojevrstan poziv na nastavak dijaloga / Snimio MIRKO CVJETKO

Argumenti za i protiv

Župnik Gornjeg i Donjeg Kosinja vlč. Pero Jurčević ističe da se protivnici tog energetskog projekta ne protive izgradnji hidrocentrale nego potapanju dva sela u Kosinjskoj dolini – Gornjeg Kosinja i Mlakve i samim time „potapanju kulturne i prirodne baštine, po priznanju Ministarstva kulture, 66 objekata kulturne baštine“. „Ljude najviše smeta što ih se sustavno ignorira, ne razgovara se s njima, a sva komunikacija ide pisanim putem.“ Ljudi su, kaže župnik Jurčević, stavljeni pred gotov čin, većina ne želi iseliti, a određena im je cijena zemljišta i stambenog prostora. „Vjerujemo da postoje ne samo alternativni načini proizvodnje električne energije nego i konkurentni alternativni projekt, koji nikada nije izišao u javnost“, kazao je navodeći da je riječ o gotovoj studiji koju je HEP dobio na uvid. Zamjerio je i tijek radova na terenu, „od ekshumacije dva groblja“, do izvlaštenja i nedostatne komunikacije, što je kod ljudi izazvalo nezadovoljstvo. „Kako je moguće da se u Kosinju najprije sele mrtvi, a ne zna se kud će živi?“ pitao je župnik Jurčević.

Projekt Kosinj preduvjet je za izgradnju hidroelektrane Senj 2, kaže Vedran Jurić, direktor sektora za kapitalne investicije HEP-a, navodeći da je cilj osnažiti domaću proizvodnju energije s obzirom da je Hrvatska veliki uvoznik, kao i da se omogući potpuno iskorištenje hidropotencijala rijeka Like i Gacke. HEP nije nekritički inzistirao na aktualnom projektu te je uvažio i druge varijante, kaže Jurić. Na izjavu župnika Jurčevića o alternativnom projektu odgovorio je tvrdnjom kako je tu varijantu analizirao Energetski institut Hrvoje Požar i da se pokazala najmanje isplativom. „Na tome se zasnivala odluka HEP-a da započne razvoj ove varijante“, kazao je. Po pitanju arheoloških i ostalih kulturnih znamenitosti, navodi da je HEP, sukladno izdanom rješenju o utjecaju zahvata na okoliš i na prirodu, bio obvezan istražiti deset arheoloških lokaliteta na području zahvata. „Sve što radimo po dokumentima je izdanima od tijela hrvatske države!“ Na primjedbu o nedostatnoj komunikaciji odgovorio je da HEP ima ured u Perušiću koji je na raspolaganju stanovništvu. Nadalje, izjavio je da je HEP donio odluku da se kod procjene nekretnina tržišna procjena donosi „i za one građevine koje su nezakonito izgrađene“.

Izgradnja traje tri do pet godina

Na opaske o potapanju važnih arheoloških lokaliteta i da ih se neće istražiti odgovorio je voditelj projekta Tomislav Tomić (HEP). Rekao je da do potapanja neće doći preko noći već da izgradnja traje tri do pet godina te da nema prepreka da se u tom razdoblju provedu potrebna istraživanja. Za spomenutu alternativnu varijantu kazao je da je bila produkt rada „jednog djelatnika HEP-a koji je koristio HEP-ove podloge“, da je to detaljno pročitao i zaključio kako njezin autor nije imao prave podatke. HEP je, ističe, po tom pitanju tražio i mišljenje Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Na poziv moderatora tribine Branimira Bilića uslijedila su brojna pitanja iz publike, ponajviše o alternativnoj varijanti projekta. Posebice je istaknuto i pitanje visine naknade vlasnicima zemljišta i građevina, kako je rekao jedan sudionik tribine – „nečije djedovine“. Naglasili su da im je neprihvatljiva ponuda od 12 kuna za metar četvorni, na što se nadovezao Ivan Mance, koji je naveo iznos od 300 eura po kvadratu stambenog prostora. „U vrijeme kada u Gospiću ne možete kupiti kvadrat korištenoga stambenog prostora, dakle ne novogradnje, za manje od 1200 eura, tko bi od nas prihvatio 300 eura po kvadratu svoje kuće, bila ona legalna ili ilegalna, ako ja tamo živim i nemam gdje drugdje živjeti?“ upitao je Mance.

Darko Žubrinić, predsjednik Društva prijatelja glagoljice, smatra da HEP nije odgovoran za to što „do danas nisu obavljena elementarna arheološka iskapanja“. Ivan Mance složio se s opaskama o izostanku iskapanja i dodao kako u posljednjih sto godina u Kosinju nije napravljeno ni jedno sustavno arheološko istraživanje. Obavljena su, kaže, samo sondažna, dakle, najjednostavnija iskapanja.

Prof. Čengić mišljenja je da ni HEP-u u cijeloj toj priči nije lako i da je „veliki teret na njihovim leđima“, ali ipak misli da HEP „naginje tehnokratskom pristupu“. Za prof. Čengića problem je sadržan u jednom pitanju: „Zašto je Kosinjanima bilo kakav alternativni projekt bolji nego sadašnji projekt HEP-a?“ Odgovarajući na to pitanje, Čengić je iznio hipotezu da HEP rješava problem države, ali ne rješava razvojne probleme ni Kosinja niti Like. „HEP se mora ponašati drukčije, razumijemo da nam treba struja, ali HEP ne može imati filozofiju nastupa prema ljudima kao iz 60-ih godina, a od tada ide stav prema Kosinju kao elektroenergetskom rezervatu“, istaknuo je.

Zaključno, tijekom tribine na trenutke se razvijala polemična rasprava, no ipak su podastrti odgovori na neka pitanja, a ostao je i svojevrstan poziv na nastavak dijaloga, evaluaciju svih projekata kao i mogući poziv Vladi i ministarstvima da se pobrinu za sva ona pitanja koja ne može riješiti sam HEP.