CD-i klasične glazbe i dalje su traženi

Unatoč sveprisutnosti streaming-servisa i kupnje glazbe na internetu, dobra stara kompaktna ploča i dalje se održava na tržištu. Svjestan je toga i nakladnik Croatia Records, koji kao nasljednik Jugotona bilježi ove godine 75 godina postojanja. Osnovan 10. srpnja 1947. kao Tvornica gramofonskih ploča i pribora, te galanterije iz plastičnih masa, kao prvo izdanje objavio je singlicu s dvjema dalmatinskim pjesmama u izvedbi Zagreb Male Quinteta (Ti tvoji zubići i Jedan mali brodić). No klasična je glazba brzo postala i do danas ostala važan element programiranja tvrtke, koja u jubilarnoj godini rođendan želi obilježiti u prosincu CD box-setom od čak 75 albuma s tog područja. Kao uvod u taj projekt Croatia Records predstavila je najnoviji album Hrvatski skladatelji. Na njemu se nalazi pet skladbi skladatelja različitih naraštaja – Dore Pejačević, Brune Bjelinskog te Ive Josipovića. Pogled na imena dirigenta (britanski maestro Jan Latham-König) i solistice (hrvatska sopranistica Marija Vidović) koji ostvaruju izvedbu uz Zagrebačku filharmoniju upućuje na koncertnu turneju po Engleskoj ostvarenu u travnju 2022. Engleskih šest koncerata pratio je i skladatelj Josipović, koji je posebno za tu prigodu pripremio skraćenu inačicu svoje skladbe P. P. M. C. – Pater Perotinus Millennium Celebrat koja je izvođena kao dodatak, uz burno oduševljenje publike.

Izd. Croatia Records 2022.

Pozitivna iskustva s prve postpandemijske inozemne koncertne turneje našeg najstarijeg orkestra bila su nakladniku poticaj da s tom energičnom glazbom bombastičnih ritmova i prštave orkestracije otvori album. Riječ je o skladbi nastaloj kao dio projekta Europske radijske unije (EBU) 2001. za ulazak u novo tisućljeće, kada su pojedine članice, tako i Hrvatski radio, naručivale od skladatelja svoje sredine novo orkestralno djelo s temom iz jedne od najstarijih sačuvanih skladbi poznatog autora gregorijanskog korala Viderunt omnes tzv. Noterdamske škole Pérotinusa. Josipović je drevnu temu skladno inkorporirao u svoj pitki neoklasični stil i dramaturški joj namijenio ulogu svečanih fanfara. Slušanjem te prve petominutne skladbe rađa se misao da taj skladatelj nakon izlaska iz politike zavređuje revalorizaciju. Stoga s nestrpljenjem iščekujemo praizvedbu njegove prve opere (Lennon), 22. travnja 2023. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u sklopu 32. Muzičkog biennala Zagreb. Sve rečeno u nastavku potvrđuje i njegova najizvođenija skladba, Samba brevis, skraćena i pojednostavnjena inačica mladenačke Samba da camera iz 1985. s kojom je Josipović osvojio Grand Prix Europske radijske unije. I ova je verzija za gudače nastala na poticaj ansambala koji su željeli imati efektni dodatak. Sada je u izvedbi Zagrebačke filharmonije ta četverominutna glazba dobila novi bogati ton i energiju, koja kulminira završnim usklikom „Samba!”. Središnjih dvadeset minuta albuma zauzeo je popularni Divertimento za orkestar Brune Bjelinskog, s kojim je Zagrebačka filharmonija, pod dirigentskim vodstvom šefa dirigenta Dawida Runtza, i počela sezonu u Dvorani Lisinski.

Jednake misli o nedovoljnoj zastupljenosti na koncertnim programima budi i taj autor neiscrpne glazbene maštovitosti, čiji se neoklasični stavci Tempo di marcia, Scherzando, Andante sostenuto i Allegro vivace doimaju kao da su iskočili iz suite neke njegove baletne partiture. Ove se godine ispunjava trideseta godišnjica njegove smrti, a album o kojem je riječ jedna je od rijetkih počasti autoru. Posljednjih pet brojeva na CD-u pripada Dori Pejačević, čija se 100. godišnjica smrti obilježava 2023. Poput svojih suvremenika, pisala je pjesme za orkestar u kojima stapa kasnoromantičnu narav i ekspresionistički duh vremena. Preobraženje i Ljubavnu pjesmu na stihove Karla Krausa i Reinera Marije Rilkea namijenila je altu, ali su pjesme ovom prigodom transponirane za viši glas. Iskričavu, svijetlu, „subretnu“ boju glasa Marija Vidović dodala je pomalo mračnoj glazbi, ali uz vrhunski izgovor njemačkog jezika. Mnogo prikladnije njezina je laga „legla“ na Dvije leptirove pjesme za mezzosopran i orkestar na stihove Karla Henckella. Za kraj, Filharmonija je uvrstila i Pejačevićkinu instrumentalnu Uvertiru za veliki orkestar, op. 49, iz istog skladateljičina stvaralačkog razdoblja (1919) podsjetivši time na temelj novim standardima hrvatske simfonijske glazbe. Omot albuma zaokružuje slika Vatroslava Kuliša, dok je tekst u knjižici pripremila Sanda Vojković.