Spremnost za darovitost

„Mi, roditelji, već od prve Martine godine života shvatili smo da je darovita jer je znala točno i detaljno ponoviti priču koju smo joj čitali. Kada je imala tri godine, pozvala nas je u dnevnu sobu i sama nam je pročitala priču. Naučila je čitati sama jer joj je bilo dosadno kada sam ja dojila njezina brata Tomislava. Danas je Marta odlična učenica, maturantica zagrebačke XV. gimnazije, u kojoj je imala sjajne mentore, sprema se za studij matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.“ To je svjedočenje tajnice Udruge za darovitost Dar, majke dvoje darovite djece i prosvjetarke Nade Vlajčević, koja je vrlo rano otkrila da redovit sustav obrazovanje ne može pružiti dovoljno njezinoj zahtjevnoj djeci. Njezino iskustvo potvrđuje jedan od glavnih problema istaknutih u nedavno objavljenoj knjizi Integralan pristup darovitosti – perspektiva u odgoju i obrazovanju profesorica Vesnice Mlinarević s osječkog Kineziološkog fakulteta i Smiljane Zrilić s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru: za otkrivanje, razvoj i pružanje potpore darovitoj djeci potreban je cjelovit sustav u kojem sudjeluju roditelji, odgajateljice, učiteljice, nastavnici, stručnjaci s raznih fakulteta, jedinice lokalne samouprave te Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Izd. Hrvatska sveučilišna naklada, Sveučilište u Zadru i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2021

A za cjelovit sustav potrebni su i pravilnici koji će omogućiti njegovu provedbu, što veoma detaljno autorice ove knjige analiziraju u poglavlju o hrvatskom zakonodavnom okviru. Otkrivaju neugodnu istinu kako je Strategija obrazovanja iz 2014. predvidjela niz mjera za stvaranje sustava potpore darovitima, no osam godina poslije i dalje imamo zastarjeli Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz 1991, a sličan za srednjoškolsku djecu iz 1993. Iz udruge Dar zalažu se stoga za zakon o darovitima, po uzoru na Mađarsku, o čemu su još prije nekoliko godina obavijestili i saborske zastupnike i Ministarstvo.

Iako su prošli strategijski rokovi za zapošljavanje dodatnoga stručnog djelatnika u vrtićima za otkrivanje darovitih, kao i onih s teškoćama u razvoju, mnoge jedinice lokalne samouprave to nisu učinile. Slično je i s dodatnim stručnjacima u osnovnim školama. „Na području grada Zagreba, osobito u nekim dijelovima, primjerice Novom Zagrebu ili u zapadnom dijelu grada, samo nekoliko osnovnih škola ima zaposlenoga stručnog suradnika psihologa“, upozorava Vesna Ivasović iz Agencije za odgoj i obrazovanje, „s obzirom na znatno pogoršanje mentalnoga zdravlja učenika, potreba za zapošljavanjem psihologa u školama je velika“.
Iako škole sustavom e-Matica vode evidenciju o darovitoj djeci te ih je u prošloj školskoj godini evidentirano tek 183, stručnjaci tvrde da točan broj darovite djece u Hrvatskoj nije poznat jer se u svim školama ne provodi sustavna identifikacija darovitosti. Iz udruge Dar procjenjuju na temelju Strategije obrazovanja da darovite djece u Hrvatskoj ima najmanje sedam tisuća. Do te brojke došli su procijenivši da će centre izvrsnosti (postoje tek četiri iako je Strategija previdjela da će to biti svaka deseta osnovna i srednja škola) proći 1 do 1,5 posto ukupnog broja učenika, a trenutno ih je u Hrvatskoj oko 450 tisuća. Možda bi stvaran, službeni broj darovitih aktualizirao pitanje je li milijun kuna (nepromijenjeno dvadeset godina) u proračunu dovoljno za rad s darovitima, koje za natjecanja mentori pripremaju besplatno.

Tomislav Vlajčević i njegova mentorica

Dodatni je problem što na svim fakultetima gdje se obrazuju buduće odgajateljice i učiteljice nema obaveznoga kolegija o darovitoj djeci, kao ni o onima s teškoćama u razvoju. „Postoje naime daroviti učenici s teškoćom u razvoju, takozvani 2e students twice – Exceptional Students, koje hrvatski školski sustav ne prepoznaje“, tvrdi predsjednik Dara Duboravko Čop. Prema stranim istraživanjima 10 posto nadarenih ima neku teškoću u razvoju poput disleksije, disgrafije, emocionalnih teškoća, Aspergerova ili ADHD-sindroma. „To je jedan od najčešćih razloga neotkrivanja darovitih, postojanje tzv. dvostrukih posebnih potreba – pa se darovitost ne uočava, odnosno teškoća maskira darovitost”, objašnjava Ivasović.

„Naravno da je nužno uvesti takav kolegij o darovitima, to pitanje već dugo postavljaju mnogi, no gdje je odgovor onih koji ih trebaju dati?“ upozorava s druge strane predsjednica Sindikata učitelja Ana Tuškan, „on je uvijek sličan, kao da će se napraviti posebna akreditacija za provođenje određenih programa i kolegija, no svejedno se tu neće mnogo promijeniti jer su, očito, lobiji koji žele da se ne talasa prejaki.“ Ministarstvo se opravdava činjenicom kako studijski programi koje izvode visoka učilišta pripadaju u domenu autonomije sveučilišta te ono nema mogućnosti utjecati na njih. Psihologinja iz udruge Vjetar u leđa Ksenija Benaković smatra da je potrebno kreirati cjelovitu edukaciju u trajanju od minimalno 100 do 250 sati, koja bi rezultirala obrazovnim stručnjacima osposobljenim da u vrtićima i školama budu nositelji brige o darovitoj djeci. Nedostatak dovoljno stručnih odgajatelja i učitelja za prepoznavanje darovitih pokušava ublažiti psihologinja Jasna Cvetković Lay iz udruge Bistrići, koja je s još tri koautorice nedavno objavila Priručnik za razvoj kompetencija učitelja u prepoznavanju, poticanju i vrednovanju darovitih učenika u okviru europskoga projekta EduDar.

Profesorice Mlinarević i Zrilić izvrsno su u svojoj knjizi pokazale zadatke za darovite te udruge, radionice i centre gdje ih roditelji mogu odvesti. Usto dale su izvrstan pregled kako se teorijski razvijala definicija darovitosti s proširenjem koncepta inteligencije s prijelomnim koncipiranjem darovitosti kao konstrukta višestrukih inteligencija američkoga psihologa Howarda Gardnera. One se zalažu za inkluzivno obrazovanje koje uključuje darovite. To bi im obrazovanje omogućilo dodatne programe i akceleraciju, preskakanje razreda u pojedinim predmetima, što još nije moguće u Hrvatskoj, kako im ne bi bilo dosadno u školi. To kod čitatelja može provocirati i pitanje je li inkluzivno obrazovanje moguće u ekskluzivnom društvu podobnih.

Dakle odnos društva prema darovitima odnos je prema temeljnim vrijednostima društvenog kapitala. Što psihologinja Benaković određuje kao preduvjete razvoja darovitih u Hrvatskoj: „Mislim da je važno stvarati kulturu u društvu koja će njegovati vrijednosti kao što su: ljubav prema učenju, ustrajnost, ulaganje truda, vrednovanje izvrsnosti i rada. Vjerujem da je važno odgajati mlade ljude da cijene svoj dar te razvijati kod njih stav da trebaju raditi na svom talentu za dobrobit sebe, ali i zajednice u kojoj žive.“
Ili rečeno konkretnim primjerom vrijednosti darovitih za društvo: nadareni je Tomislav Vlajčević iz obitelji s početka ovog članka nagovorio pola svojeg razreda da se prijavi na natjecanje iz matematike, što pokazuje kako nadareni imaju empatičnu crtu koja vuče društvo prema boljemu. Stoga je uvijek aktualno pitanje koje je postavila jedna slovenska pedagoginja, a valja ga uvijek nanovo postaviti svima. Daroviti učenici spremni su za učenje, ali jesmo li mi spremni za njih?