Sokrat hrvatske humanistike

Matica hrvatska, Mađarski institut u Zagrebu i Hrvatsko filološko društvo organizirali su u 8. studenoga u Matičinoj središnjici u Zagrebu obilježavanje stotog rođendana Bulcsúa Lászla, jednog od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, poliglota, prevoditelja, informatologa i dugogodišnjeg profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. László, po ocu Mađar, a po majci Hrvat, rodio se u Čakovcu 1922, a umro je 2016. u Čabrajima kod Križevaca.

O perfekcionistu koji je na jezičnu stvarnost primjenjivao rigorozne matematičke odnose i koji iz ruku nije htio dati ništa dok nije bio potpuno siguran da je u redu, odnosno da se ne može osporiti, govorili su njegovi štovatelji, suradnici, studenti i prijatelji, među njima akademik Karolj Skala, predsjednik Hrvatskoga filološkog društva Davor Dukić, Bojan Marotti iz Zavoda za povijest i filozofiju HAZU, akademik Mislav Ježić. Skup je moderirala vodeća hrvatska indologinja i profesorova suradnica Zdravka Matišić.

Simpozijem je 8. XI. obilježen stoti rođendan Bulcsúa Lászla, velikoga hrvatskg jezikoslovca, poliglota, prevoditelja

Skala je govorio o Lászlóvoj ulozi u promociji mađarskih kulturno-znanstvenih krugova u Hrvatskoj i diljem svijeta, dok je Dukić sažeo golemi opus toga, kako je rekao, legendarnoga hrvatskog jezikoslovca koji je prevodio i u poznim godinama u domu umirovljenika. László je bio od početka aktivan u hrvatskom lingvističkom krugu, koji je 80-ih godina postao popularan baš zbog njegova sudjelovanja i razgovora koji su se iščekivali. Dolazio je svečano odjeven, a razgovori su počinjali kada bi on došao, rekao je Dukić.

Zdravka Matišić istaknula je da četiri osobe temeljito poznaju profesorov opus, a to su Bojan Marotti, Marko Tadić, Zorislav Šojat i Vjera Lopina.

Bojan Marotti sažeo je Lászlóv put od njegovih studentskih dana, kada se sprijateljio s bardom hrvatskoga jezikoslovlja Stjepanom Ivšićem, kod kojega je i diplomirao, prvog zaposlenja 1952. na sinjskoj gimnaziji, radu na sveučilištima u SAD-u, Varšavi i naravno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja. Bio je poliglot, a koliko je jezika znao, samo se nagađalo. Čini se da ih je znao 123, rekao je Marotti ustvrdivši da je László bio „Sokrat cjelokupne hrvatske humanistike“.

Akademik Mislav Ježić ispričao je da je za Lászla prvi put čuo kada je upisao Filozofski fakultet. Prisjećajući se studentskih dana ispričao je da je kao profesor često bio nerazumljiv što je mnogim studentima predstavljalo veliku poteškoću u polaganju ispita, pa su više puta pokretali akcije da ga se isključi iz ispitivanja i predavanja. Kod njega su ispiti bili dugotrajni. Ipak, bilo je i studenata, među kojima je bio i Ježić, koji su ga branili i smatrali genijalnim antipedagogom od kojega se moglo mnogo toga naučiti. Veliku potporu imao je i u profesoru Radoslavu Katičiću, rekao je akademik Ježić.

Nakon studija elektrotehnike u Budimpešti László je na Sveučilištu u Zagrebu studirao slavistiku i diplomirao 1952. Neko vrijeme radio je kao profesor u sinjskoj gimnaziji. Već je tamo dao popisati sve gramatičke tvorbe lokalnog izričaja. Bio je olimpijski plivački reprezentativac (1948. kandidat za OI u Londonu) i hrvatski rekorder u klasičnome plivanju leptirovim načinom.

Kao učenik i asistent Stjepana Ivšića te poznavatelj mnogih jezika, Bulcsú je od 1955. bio zaposlen na Filozofskom fakultetu, gdje je predavao slavistiku, rusistiku, opće jezikoslovlje i informatologiju. Od 1964. do 1970. predavao je slavistiku na sveučilištima u SAD-u (Indiana, Chicago, Yale), a doktorirao je 1986. na Sveučilištu u Chicagu. Zarana se počeo baviti proučavanjem brojevnih relacija u jeziku te matematičkih aspekata jezika. Jedan je od malobrojnih pionira uporabe računala u obradbi jezika. Utemeljio je Katedru za informatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Među ostalim bavio se filološkim tumačenjem i jezikoslovnom raščlambom asirske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa drevne mezopotamske književnosti. Poznat je i kao veliki borac protiv tuđica u hrvatskom jeziku, osobito anglizama i balkanskih riječi. Bio je zagovornik morfonološkog (tvorbenoga) pravopisa.

Bio je počasni član Matice hrvatske u Varaždinu te član Akademskoga korpusa Mađarske akademije znanosti. Hrvatsko filološko društvo 2017. utemeljilo je i dodjeljuje nagradu Bulcsú László za filologiju, a na skupu je najavljeno da će u zagrebačkoj Savskoj ulici 1, gdje je živio, uskoro biti postavljena spomen-ploča.

 Skup je u ime Matice hrvatske pozdravio glavni tajnik Marijo Dominiković.