Slojevita baletna torta

Po uzoru na operni gala koncert s proslavljenim svjetskim tenorom Piotrom Beczaɫom bio je zamišljen i Baletni gala koncert Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Razlika je u tome što se Beczaɫa organski uklopio u ansambl Zagrebačke opere sudjelujući, pored svojih arija, u više skupnih prizora s našim solistima i zborom. Baletni gala ugostio je šestero inozemnih gostiju, na čelu sa dobrim zagrebačkim znancem Robertom Bolleom, koji su, sa zagrebačkim prvacima, ispunjavali klasične, neoklasične i moderno koreografirane slojeve baletne torte. Plesače je pratio orkestar pod ravnanjem Srbe Dinića.

Soliste je u zaključnom valceru Maskerada predvodila nacionalna prvakinja Edina Pličanić, koja se tim nastupom iznenada oprostila od baletne scene / Snimila MARA BRATOŠ

U središtu pozornosti baletnih gala uvijek su pas de deuxi pa smo ih i ovdje vidjeli šest. Znalačka publika lijepo je, kao što je red, aplauzom pozdravila entrée solista Nicolette Manni i Timofeja Andrijashenka, u Grand Pas Classiqueu Daniela Aubera, u koreografiji Viktora Gzovskog, koji su oduševili elegancijom plesa i stila. Pod elegancijom se ne podrazumijeva nešto što bi samo po sebi bilo takvo, već dobra škola i marljiv rad koji elegancijom rezultiraju. Poslije su izveli i pas de deux iz baleta Carmen u karakterističnoj koreografiji Rolanda Petita koja naglašava ženstvenost Carmenina bića.

U virtuoznom Grand pas de deuxu iz baleta Don Quijote najviše su zadivili balansi Tatiane Melnik, prvakinje Baleta Mađarske državne opere. Njezin je partner Bakhtiyar Adamzhan, prvak baleta nedavno osnovane opere u Astani, novome glavnom gradu Kazahstana. Ostali gosti prvaci su baleta milanske Scale.

Zagrebački plesači izveli su dijelove iz svojega repertoara: ulomak sa stolcima Echad Mi Yodea Ohada Naharina iz njegova baleta Decadance te tri dueta. Guilherme Gameiro Alves plesao je s Natalijom Kosovac duet Emme i Leona iz Gospođe Bovary Valentine Turcu, a s Ivom Vitić Gameiro prizor na balkonu iz baleta Romeo i Julija, u koreografiji Patricea Barta. Anamarija Marković i Takuya Sumitomo pripremili su Grand pas de deux iz baleta Gusar, u koreografiji Mariusa Petipaa. Mlada se Anamarija Marković, nakon punih šesnaest godina dvaju dvostrukih ravnateljskih mandata, ako izuzmemo Ivu Vitić, profilirala kao jedina mlada hrvatska baletna solistica. Nije li to žalosno i zabrinjavajuće za hrvatsku baletnu umjetnost? Anamarija Marković pokazala je u duetu iz Gusara da joj dobro leži allegro, ali joj nažalost loš kostim nije išao u prilog.

Roberto Bolle pojavio se u dvije točke modernog izraza: u duetu L’altro Casanova, na Vivaldijevu glazbu, s partnericom Virnom Toppi i u solu In your black eyes, u koreografijama Gianluce Schiavonija i Patricka de Bane primjerenim njegovim godinama. U prvom su planu konture njegova snažnog tijela, ali i plesna poetičnost koja publiku ne ostavlja ravnodušnom. Još jedan solo In Awakening, u koreografiji Isyana Jianga, izveo je Bakhtiyar Adamzhan.

Gosti koji su sudjelovali jesu od ugleda, ali nisu od onih što bi oduševljavali bez zadrške. Svakako su tehnički besprijekorni, u snazi i dorađenosti, što je conditio sine qua non današnje svjetske baletne scene. Primjerice, Bakhtiyar Adamzhan fantastičan je u skokovima, ali mu je malena figura hendikep. Svaka usporedba naših plesača s njima nažalost ide na štetu naših. Solisti Zagrebačkog baleta, s iznimkom Natalije Kosovac, pate od tehničkih nedostataka i o tome se mora pomno razmisliti.

Hoće li to moći i zanima li to uopće umjetničkog oblikovatelja ovoga programa, talijanskoga koreografa Massimiliana Volpinija, o kojemu se šuška da je novi mogući ravnatelj Zagrebačkog baleta, tek će se vidjeti. On je koreografirao zaključni valcer Maskerada Arama Hačaturjana, za soliste i ansambl baleta HNK-a, poznatu točku koja vatrenošću označava vrhunac programa.

U njoj se dogodilo nešto potpuno neočekivano, nenajavljeno, a ponekom u gledalištu možda i nejasno što se točno događa. Soliste je predvodila nacionalna prvakinja Edina Pličanić, koja se tim nastupom iznenada oprostila od baletne scene. Ako se izglasa novi Zakon o kazalištima, a to može biti vrlo brzo, ona će po novim odredbama biti umirovljena po sili zakona. Baletni umjetnici sami su tražili da im se vrati mogućnost umirovljenja s beneficiranim radnim stažem, što će im se sada omogućiti. To dovodi do nimalo čudna paradoksa kakvih nam je zemlja, zbog kratkovidnosti, na svakom području prepuna: dvije nacionalne prvakinje, Edina Pličanić (1977) i njezina starija kolegica Irena Pasarić (1958) u mirovinu će zajedno! Eto kako baletni gala koncert može potaknuti na razmišljanje, a možda izazvati i glavobolju.

Edina Pličanić ispraćena je dugim i toplim aplauzom publike. Hvala joj za sve kreacije koje nam je podarila.