Sinergija umjetnosti vučedolskog misterija

U Vukovaru je 29. rujna u Muzeju vučedolske kulture praizvedena skladba Dalibora Bukvića Horizont – vučedolski misterij. Skladba je to za ženski zbor i soliste uz pratnju klavira. Skladatelj Bukvić, profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, tim je djelom prikazao raskoš svojega skladateljskog imaginarija. Vještom primjenom različitih tehnika skladanja oblikovao je djelo bogato konsonantnim i disonantnim harmonijama, utemeljeno na osnovnoj niti vodilji – unisonom elementu. To je skladba koja godi izvođačima, ali i slušateljima, i kada se radi o parlando dijelovima i kada se gotovo solistički dijele glasovi među članicama zbora jer u trenucima najintenzivnijih harmonijskih razrada pjevaju u dvanaestotonskim suzvučjima. Horizont je dopadljiva i uhu ugodna moderna skladba, kakve i jesu skladbe koje imaju vrijednost: kompleksne, inovativne i već prvim slušanjem postaju jedno od dražih suvremenih glazbenih djela.

Horizont – vučedolski misterij u izvedbi Vokalnog ansambla Brevis i Zbora Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku / Snimio Tomislav Šilovinac

No, za izvrsnu izvedbu i zvučanje kakvo smo čuli na praizvedbi bit će potreban zbor vrhunskih izvođačkih umijeća. Skladbu neće biti lako izvoditi zborovima koji nisu kadri vješto balansirati intonacijom i koji nemaju snagu i pjevačku vještinu da svaki pojedini glas objedine u homogenost zajedničkog izričaja. Srećom, pjevačice Vokalnog ansambla Brevis i Zbora Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku ujedinjene u zbor koji je praizveo Horizont navedene karakteristike imaju godinama. Takva kvaliteta i cjelokupni dojam praizvedbe zasluga su dirigentice Antoanete Radočaj-Jerković. Slušajući, osjetili smo kako dirigentica i njezin zbor čine cjelinu koja počiva na međusobnom protoku zarazne energije poštovanja i ljubavi te iznad svega na visoko razvijenu glazbenom profesionalizmu i pjevačkom umijeću. Izvedbu je dirigentica promišljeno strukturirala tako da se glasovi unutar akorda više ili manje čuju, ovisno o tome što je prethodilo, a što slijedi u partituri, oblikujući fine nijanse zvuka u cijeloj izvedbi.

Tijekom izvedbe zbor je bio u specifičnoj boji i pri izmjenama unisonih elemenata s konsonantnim ili disonantnim, ali i u trenucima najvećih ekstrema s obiju strana dinamičkoga spektra. Izbor solistice, Anje Papa, bio je odličan, jer je profinjenim, a snažnim solo sopranom, koji je na trenutke i izvirao unutar zajedničkih pjevanja, dodatno oplemenila izvedbu. Kako je solistica nadograđivala izvedbu, jednako je uspješno činila i klavirska pratnja u izvedbi Davora Dedića. Klavirska dionica na trenutke dolazi kao izvrsna kulisa, ali je u dijelovima i protagonist glazbene radnje, posebice kada se uključivao književni tekst koji je korelirao s glazbom.

Praizvedba je naime bila dodatno upotpunjena dvama elementima: između stavaka interpretirani su ulomci iz knjige Kartografija ljubavi Dunavom književnice Helene Sablić Tomić, a tijekom cijele izvedbe na platnu koje je dijelilo publiku i izvođače prikazana je videosnimka izvedbe skladbe nastale ljeti. Na snimci su zboristice u autohtonom prostoru arheološkoga lokaliteta Vučedol, za koje je koreografiju sjajno osmislio Vuk Ognjenović, a kostimografski ih je dodatno istaknula lepršavim, jednostavnim a intrigantnim odjevnim kreacijama Zdenka Lacina Pitlik. Produkcijski je projekt vodila Majda Milinović. Autorski tim Horizonta profesori su, a autorica književnog teksta dekanica Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Sinergija glazbene izvedbe u realnom vremenu, uz koju je publika gledala videosnimke izvedbe, uklopljene sinkronizirano, odašiljale su impuls životnih radosti te podcrtavale i podsjećale na vremenske i životne mijene i kretanja. Autor je videomaterijala Josip Grizbaher. I vizuali su, kao i ulomci iz knjige o vučedolskoj kulturi u izvedbi glumice Ane Dore Bajto, ostavili snažan dojam na sve prisutne.

Ova praizvedba obrisala je granice različitih umjetnosti. Glazba, književni tekst, video, statičnost i pokret, emocije, dinamički kontrasti, isprepletenost konsonanci s disonancama, solo dionice i zborskog višeglasja tvorili su poseban, gotovo mističan dojam i nikoga u mnogobrojnoj publici nisu ostavili ravnodušnima. Koncept koji uključuje multiartističnost i multidimenzionalnost, gdje se glazba i njezina univerzalnost i svevremenost uz prisutnost drugih umjetnosti zaista potvrdila kao odličan putokaz za inovativne kulturne prakse i umjetničku budućnost primjer je kako suvremenom čovjeku podariti multisenzorni doživljaj utemeljen prije svega u izvrsnoj izvedbi glazbenoga sadržaja. Sabirući dojmove praizvedbe moj je dojam da sam poslije izvedbe ostala pobuđena, obogaćena i promijenjena jer Horizont – vučedolski misterij daruje i nosi energiju stvaranja, obnove, zajedničkoga doživljaja, rekreacije života minulih vremena. Energija koju nam je darovala ljepota izvedbe glazbenoga djela, a uz zajedništvo glazbe i drugih umjetnosti, snažni su poticaji da i dalje širimo vlastite horizonte i života i umjetnosti.