Raskoš stvaralačke imaginacije

Riječ je o vrhunskom romansijerskom dometu, o sjajnoj prozi i nadahnutoj sposobnosti zamišljanja i prikazivanja u simbolima, metaforama i slikama jednoga još aktualna i svenazočna povijesnog razdoblja, Domovinskog rata, u koji su bez opsjena i privida obuzete vlastitim sanjarijama, osebujne, traumatski ukomponirane, u raznolikosti naracije, tri osobnosti: Emil Miler, apolitični, moralni intelektualac, Bojan Braun, opsjednut političkim aspiracijama, svojevrsni mešetar u traumatskoj trci za vlašću, što će ga na kraju stajati života (Posebne postrojbe za povećanje spremnosti – PPPS) i ambiciozna ljepotica Marija Markoff (Eva Braun), opčinjena ulogom Vođe, koju usprkos traumama svih vrsta dosljedno provodi, tjerajući svoje parapolitičke laži (Udruga udovica Domovinskog rata).

Izd. Fraktura, 2022.

Dvostruki život Eve Braun zaokuplja čitatelja meditativno-poetskim dionicama, što vibriraju potragom za ljubavlju, koje su i fatalnost katarze koja je etičko i duhovno pročišćenje, a ono dovodi do duhovne ravnoteže. Ljubavlju začarana bića obogaćuju romansijersko kazivanje delikatno naznačenim užicima, raskoš stvaralačke imaginacije raznolikošću zbivanja pridaje toj prozi maštovite dimenzije ljubavnog romana. Ljubav je ta koja promiče ljepotu bivstvovanja, kao što iznimno poetski naglašava Elizabeth Barrett Browning: „Make thy love larger to enlarge my worth“ (Uvećaj svoju ljubav da bi uvećao moju vrijednost), a tom se estetskom i etičkom principu priklonio i autor: „Držali su se za ruke, sjedeći jedno uz drugo. Preko njihovih dlanova ona je prebacila majicu, a preko majice raširili su novine. Stiskali su si ruke, milovali se stiskom i u tome je bilo toliko slasti da se činilo kao da ništa drugo ne postoji, a njih dvoje postaju jedno, jedan, jedinstveni užitak izvan svijeta... Postojao je i svijet izvan njih; oni nisu bili nevidljivi u svom izdvojenom svijetu... A ljubav, kada već o tome razgovaramo, kada već trošimo riječi na stvari o kojima se pametnije razgovara mimo govora, ljubav kada se jednom rodi, nikada više ne prestaje.“

Poglavlja maestralno osmišljena romana čitaju se nadušak, bez zastoja, evocirajući transcendentni spokoj, stanje duše koja iznutra treperi. Rečenice naviru skladno, sanjarije i žudnje iz djetinjstva promiču se u sintagmi mašta, memorija, upitna poetika prošlosti. Slijedimo opise novih povijesnih zahvata, osobnosti se mijenjaju, promjene sistema nadiru i svatko se od imenovanih likova snalazi tražeći sebe u novonastalom društvu. Domovinski rat ostvario je pravdu i sad treba krenuti dalje. Marija Markoff (Eva Braun) skuplja glasove birača, jer želi postati šefica države. Navodni suprug Eve Braun, Bojan Braun, pogine herojski sudjelujući u oslobađanju Hrvatske. Euforična Eva Braun, obuzeta svojom vizijom budućnosti, dočeka smrt u padu s balkona. Emil Miler, moralan i humanist, želi svima dobro: „Htio bih biti jednako dobar prema svima, ali stalno sam na klackalici koja i nema prave sredine jer uvijek moraš bježati s kraja koji preteže.“ Ne podvrgava se definitivnim iskoracima i zazire od etiketiranja. Žudnja za vlašću i bogaćenje nisu u sklopu njegovih sanjarija.

Ludwig Bauer obogatio je roman specifičnim jezičnim strukturama (narječja, standard, idiomi, polivalentnost), a osebujnost vokabulara promiče i suzdržani ironijski odmak. Riječju: s knjigom treba sklopiti uljudno prijateljstvo. Knjiga oživljava tisuću života. I treba biti odabrana, a čitatelj začaran. A tu je i imaginativna snaga Ljubavi. Zato ćemo njoj prepustiti kraj: „Zajecala je tiho, čini mi se da nisam u tom trenu mogao biti pouzdan svjedok, i privukla je moju glavu k sebi, i ja sam zaronio u tropsku toplinu i slast poput one u reklamama za slatkiše od kokosova oraha.“