Pljesak za vrhunske umjetničke dosege naših glazbenika

U okviru ciklusa Lisinski subotom u Zagrebu je priređeno gostovanje Placida Dominga u ulozi dirigenta sa Simfonijskim orkestrom i Zborom HRT-a i solistima sopranisticom Lanom Kos, mezzosopranisticom Jelenom Kordić, tenorom Filipom Filipovićem i basom Ivicom Čikešom. Pretpostavljamo da je izvedba Verdijeva Rekvijema bio izbor u goste pozvana dirigenta, a za suradnju je dobio ponajbolje hrvatske izvođačke snage. Izvedba je u Velikoj dvorani Lisinskog održana 12. studenoga, a ulaznice, prodavane po prilično visokoj cijeni od 500, 700 i 900 kuna, bile su u prodaji dulje vrijeme. Reklame i najave intenzivirane su posljednjih dana, kada je Placido Domingo stigao u Zagreb, uz niz prikaza s proba na društvenim mrežama, kojima je neosporna namjera bila povećati zanimanje potencijalne publike i poboljšati prodaju ulaznica. Jer, usprkos velikoj slavi sada već 81-godišnjega glazbenog umjetnika, nije baš sve teklo prema predviđanjima organizatora događaja i u dvorani je ostalo mnogo slobodnih mjesta.

Predstavljati legendarnoga španjolskog opernog pjevača, u mladosti baritona, potom desetljećima proslavljena tenora, pa aktualno opet baritona Placida Dominga, čije su dirigentske ambicije poznate i okušane, zacijelo nije potrebno u tekstu ograničena opsega. No globalni sjaj slave jednog od najuglednijih svjetskih glasova druge polovice 20. stoljeća zatamnila je unatrag nekoliko godina hajka na muškarca u čijem se tijelu taj toliko slavljeni glas nalazi, a koji je osim pjevačkih nastupa tijekom karijere obnašao i brojne važne funkcije u opernim institucijama, napose u SAD-u. Dogodio se američki #MeToo, ponešto zakašnjelo ali ne manje ubojito otkrivanje, najčešće anonimno, bliskih i skliskih međuljudskih odnosa u opernim kućama, osobito u operi u Los Angelesu u kojoj je Domingo bio direktor. I sad?

Plácido Domingo dirigira Verdijev Requiem u Lisinskom / Snimila Neja MarkiČeviĆ / CROPIX / KD V. Lisinski

Verdijeva Misa za mrtve, jedno od najvažnijih glazbenih ostvarenja u povijesti europskog skladanja uopće, velebno je, duhovno, glazbeno, umjetnički bogato djelo i svaki je susret sa živom izvedbom događaj. Izvođačke snage okupljene u izvedbi u Lisinskom 12. studenoga svojim su sastavom najavljivale ne samo osobit glazbeni događaj nego i mogućnost osobitog umjetničkog doživljaja. Pa ako je prije izvedbe objavljeno da se sopranistica Lana Kos ujutro probudila sa zdravstvenim poteškoćama pa moli razumijevanje, publika je pljeskom uglednoj umjetnici unaprijed dala potporu. Toplo je pozdravljen pri dolasku na podij i dirigent Placido Domingo. Nedvojbeno mu je to bilo drago. Iz tišine, polako, smireno, započinje molitva, zborski Pokoj vječni daruj im, Gospodine, započinje sat i pol glazbene čarolije, uranjanja u umilnost glazbe koja tješi, ali i upozorava, dakle jednog od antologijskih uglazbljena katoličkog teksta mise za mrtve. Možda ipak najveličanstvenijeg? No te raspre prepuštam svim dobrim poznavateljima vokalno-instrumentalnih partitura drugih rekvijema.

Bitno je da doista imamo vrsne interprete, i to je ono što je potvrdilo događaj i doživljaj. Lana Kos ispjevala je nježno i toplo sve visine, a u duetu Recordare, Jesu pie (Sjeti se, o spase mio), postigla je s mezzosopranisticom Jelenom Kordić trenutke uzvišene duhovnosti i glasovnoga sklada. Jelena Kordić iskazala se u svim nastupima pa bi ju bilo lijepo češće čuti u Zagrebu. Dok je za iskusnog i moćnog basa Ivicu Čikeša to bilo jedno od već potvrđenih sudjelovanja u Verdijevu Rekvijemu, mladi tenor Filip Filipović svježinom i sigurnim zapjevom u potpunosti je potvrdio opravdanost za sudjelovanje i njegov Ingemisco tamquam reus (Uzdišem ko krivac hudi) bili su osobiti trenuci divljenja novoj uzdanici hrvatske pjevačke reprezentacije s tako lijepim tenorskim glasom. Uopće, iz stavka u stavak solisti su iznosili glazbene sadržaje puninom profesionalne pripremljenosti i umjetničke evokacije.

Posebno valja istaknuti odlične nastupe Zbora HRT-a, sjajnu dikciju, sigurnost i srčanost nešto pojačana Zbora HRT-a, kao i podatno muziciranje Simfonijskog orkestra HRT-a. Bilo je moguće vidjeti i čuti angažiranost svih pjevača i instrumentalista, očitu želju da izvedbama u svim dionicama Verdijevu glazbu, a zna se da im Rekvijem nije nepoznat, iznesu što je moguće ljepše i osmišljenije.

A dirigent? Kao prvo, objavljeno je u knjižici da su pripreme odradili kao asistent dirigenta Ivan Hut te kao zborovođa i korepetitorica Nina Cossetto. Dakle, Placido Domingo došao je na dobro pripremljenu izvedbu. Trebao je prema tome dodati tek onaj umjetnički glanc koji se očekivao od glazbenika njegova kalibra. No to se nije dogodilo. Da je Domingo pouzdano veliki glazbenik enormne muzikalnosti, dokazao je cijelom svojom pjevačkom karijerom i tomu se možemo samo pokloniti. Želju da dirigira, k tome još u godinama koje je, hvala Bogu, doživio, zacijelo samo on može obrazložiti. Pa eto, Zagreb mu je dao tu priliku. Pljeskalo se našim glazbenicima vrhunske kvalitete i jednoj velikoj umjetničkoj karijeri. A ako se gentil uomo kompromitirao vrsta je problema o kojoj se možda ne bismo trebali previše brinuti.