Vijenac 749

Likovna umjetnost

Predrag Todorović u ljubljanskoj galeriji Atelje

Dobro iskorištena niša

piše Ivica Župan

U ljubljanskoj galeriji Atelje hrvatski umjetnik Predrag Todorović postavio je izložbu Pod površinom sastavljenu od starijih crteža nastalih grebanjem oštrim predmetom po posebno pripremljenoj metalnoj površini i novih radova u gipsu. Autorova ideja u stvaranju gipsanih radova neobična je: ispitati u kojoj se mjeri autorov ljudski i umjetnički habitus mogu ukloniti iz stvaranja slike. Konkretno, svjesno je težio depersonalizaciji autorskog učinka, dokidanju vlastite nazočnosti – u svim njezinim dimenzijama i aspektima – u slikarskom procesu. Ta je aktivnost nastavak njegova propitivanja slikarskog medija, ali i ispitivanja naravi i gradbenih mogućnosti uporabljenih materijala.


Predrag Todorović, Ispod površine, interaktivni poliptih, 2022.

Materijali koje rabi jeftini su, skromni, neuobičajeni u slikarstvu i kao takvi u pravim rukama redovito postižu posebnu ekspresivnost. Vrhunski poznavatelj sofisticiranih slikarskih operativnih tehnologija i receptura ovdje je potpuno pojednostavnio stvaralački proces – na tehnološki jednostavan, „zidarski“ način u materijal utiskuje trivijalne sadržaje iz okoline. Po podnici atelijera postavlja najlon koji na sebe prima ono što u hodu nanose cipele, ali i sve ono što se na najlon spušta iz prostora (prašina, otpad...), nešto što još nismo susretali kao slikarsku građu. Kada se sadržaj na najlonu osuši i stvrdne, Todorović na nj obilato nanosi gips-vapnenu masu s akrilnim vezivima, a kad se ta masa stvrdne i pretvori u tanku površinu, dobivenu situaciju izokreće, homogenizira gazom i kašira na slikarsko platno nategnuto na blind-ramu i tako dobiva sliku-reljef. Tijekom prijenosa na platno nanesena gips-vapnena masa mjestimice otpada i popuca, pa na dobivenoj površini uočavamo informelnu materičnost, ali u partijama na kojima je masa ostala čitava vjerno se reflektira situacija koja se nalazila na najlonu i podastire utišaniju ekspresivnost. Autorov udjel u konačnom ishodu sadržaja slike marginalan je, ali – boraveći u prostoru i hodajući po najlonu – on ipak ostavlja tragove svoje prisutnosti koji se pretvaraju u sadržaj slike-reljefa.

Nakon nekoliko realizacija slikar shvaća da su slike stvorene na takav način zapravo međusobno vrlo slične i da je već s nekoliko domašaja zadovoljio stvaralački izazov. Pored toga, tako dobivene slike ikonografski i koloristički skromne su, k tomu i ostvarene u nijansama bijele boje koje diktira boja aplicirane mase i „drži“ ih utišani rafinman i utjelovljeno bijelo raspoloženje. Stoga autor povećava svoj autorski ulog i utjecaj – aranžira situacije. Pored onoga što se tijekom vremena u atelijeru nanosi na najlon autor po njemu sada prosipa raznobojne pigmente, koji se s vremenom na najlonu međusobno izmiješaju. Kad se pigmenti osuše i stvrdnu, Todorović ponavlja postupak nanošenja gipsane mase, a sebe ponovno „istiskuje“ iz procesa. Iz dobivene površine, koja je veća od pripremljene blind-rame, nasumce, ne gledajući što je u postupku dobio, tj. ne okrećući površinu, reže je u jednake dijelove, tek ih sada okreće, lijepi na dimenzijama identična platna kaširana na blind-ramu te stvara atraktivne triptihe i poliptihe. Rezultat je vrlo sofisticiran mješanac informela i lirske apstrakcije, vrlo estetiziran i profinjen prizor s vlastitom pojavnosti emancipiranom od izvanjskog svijeta, vizualno atraktivan i smjesta plijeni motriteljevu pozornost.

Todorovićeva ideja očitovala se kao bizarna: a priori se znalo da je pokušaj isključivanja autorova habitusa iz stvaralačkog procesa tlapnja – i da je uposlio drugu osobu da izvede opisani postupak, njegov ulog u ovom poslu bio bi najveći jer je nastao na temelju njegove ideje! Ali njemu je ambicija bila – u procesu, praksi i materijalu – demonstrirati i dokumentirati tu nemogućnost, pa u konačnici u promatraču inicirati i razmišljanje o biti i tajnama stvaralaštva.

Sva je umjetnost današnjice eklektična – sretni su oni autora, poput Todorovića, koji uspiju naći nišu kojom će, barem nakratko, zabljesnuti i istaknuti se. Svjestan činjenice da ima vrlo malo manevarskoga prostora da ostvari nešto po čemu će se njegove slike izdvajati iz recentne slikarske proizvodnje i uopće stvoriti si potrebu da ih ostvari, Todorović je pronašao zanimljivu nišu u kojoj vješto ostavlja trag vlastite stvaralačke individualnosti, i to u izvrsnoj i dobro osmišljenoj i izvedbenoj strategiji. Uzak je to prostor, ali ga je umjetnik izvrsno iskoristio i izveo u maestralnoj likovnoj elaboraciji, prepunoj konceptualno-intelektualnog naboja!

Vijenac 749

749 - 17. studenoga 2022. | Arhiva

Klikni za povratak