Bolji grad za bolji život

-

Neizvjesnost današnjega vremena opterećenog sukobima, katastrofama i krizama na globalnoj razini, aktualizira misli Marka Fishera, koji je ustvrdio kako nema alternative strukturnim procesima i ideološkim okvirima koji ih uzrokuju. Ipak, u svjetlu UN-ova Svjetskog dana gradova koji, s krovnom temom Bolji grad, bolji život, već godinama aktivno potiče razvoj inkluzivnih, otpornih i održivih urbanih struktura te promiče inovativno upravljanje, moguće je zamisliti bolju i svjetliju budućnost. Ovogodišnja podtema naglasak stavlja na lokalno djelovanje za postizanje globalnih rezultata, jačanjem saveza između gradskih vlasti, arhitekata i urbanista te građana, u svrhu podizanja kvalitete života i uspostave visokih kriterija samoodrživosti gradova u budućnosti. Ta je tema od egzistencijalne važnosti za mnoge hrvatske gradove, posebice one pogođene razornim zemljotresima.

Potreba za inovativnim urbanizmom

Premda neujednačen i usporen, prostorni razvoj Zagreba, a pogotovo Siska, Petrinje i Gline, dodatno je kompromitiran posljedicama potresa, dok su dugotrajna čekanja na početak obnove ukazala na višeslojnost problema u kontekstu institucionalnog funkcioniranja tih sredina. O nedostatku sinergije i konstruktivnog dijaloga između gradskih vlasti, stručnjaka kao što su arhitekti, urbanisti, konzervatori i građevinari, i građana dodatno svjedoči nepovoljan trenutni status obnove pogođenih gradova, te nesuglasje oko korištenja sredstava, rezultirajući još vrlo niskim postotkom utrošene financijske pomoći iz Fonda solidarnosti Europske Unije (SFEU). Naime, izostanku konsenzusa pridonose neslaganja unutar struke, kao i sukobi na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama vlasti, a naposljetku i nedovoljna uključenost građana u donošenje odluka.

Cilj je „proširivanja” gradskih površina (na slici centar Zagreba) inovativnim alatom kreiranje kolektivne mreže podataka o mapiranim prostorima, te otvaranje prikupljenih podataka građanima, stručnjacima kao i gradskim vlastima radi uspostave konstruktivnog dijaloga

Upravo su u tom smislu posljedice razaranja prilika za uspostavljanje inovativnih okvira suradnje te uključivanje šire zajednice u buduće prostorne intervencije, ne samo u potresom pogođenim područjima nego i u kontekstu drugih prostorno-društvenih izazova. Drugim riječima, aktualnost ovogodišnje podteme Svjetskog dana gradova u okvirima stvaranja zajedničkog prostora za dijalog i konsenzus najbolje ilustrira potreba hrvatskih urbanih sredina za inovativnim rješenjima dostupnima u kraćem vremenskom roku, a koja je moguće implementirati unutar postojećih infrastrukturnih te političkih okvira. U svrhu postizanja željenog efekta sinergije i suradnje, takva inovativna rješenja moguće je replicirati na razini lokalnih zajednica na efikasan i ekonomičan način. Ona moraju ispunjavati strateške ciljeve na lokalnoj, regionalnoj ali i globalnoj razini kako bi bila dugoročno isplativa.

Bogatstvo stručnih i građanskih mreža

U sklopu doktorata na bečkom Tehničkom sveučilištu između ostalog razvijam digitalni prostor za dijalog kao alat s informacijskim i participacijskim mogućnostima, koje podupiru veću ulogu građana i stručnjaka u raspravi s gradskim vlastima o budućim urbanim intervencijama. Tom višeslojnom te prostorno uklopljenom pristupu dodijeljena su znatna financijska sredstva austrijskog Znanstvenog fonda (FWF) u svrhu implementacije spomenutog sustava na više lokacija u gradu Beču, ali i drugim gradovima, sa svrhom postizanja efikasnijih prostornih intervencija u skladu s potrebama tih sredina. Riječ je o višedimenzionalnom pristupu koji predlaže inkluzivniji način doprinosa stvaranju grada u kojem građani, stručnjaci te gradske vlasti zajedničkim nastojanjima stvaraju, dodaju, ali i crpe vrijednosti, oslanjajući se na praksu koju Yochai Benkler naziva bogatstvom mreža.

Digitalni komunikacijski medij među ljudima i prostorom namijenjen je uklapanju u brzorastuće i stagnirajuće prostore (na slici Seestadt, brzorastuće naselje pored Beča)

Navedeni sustav, premda djeluje putem digitalnih kanala, čvrsto se povezuje sa specifičnim gradskim površinama od javnog interesa, posebice onima o kojima postoje sustavna nesuglasja među gradskim vlastima, stručnjacima i građanima. Njegova implementacija u fizičkom smislu oslanja se na definiciju proširenog prostora, koji je moguće opisati kao fizički prostor prekriven informacijama u dinamičnim promjenama. Cilj proširivanja pomno probranih gradskih površina takvim alatom upravo je uspostavljanje komunikacijskog medija između ljudi i prostora, sa svrhom kreiranja nove vrste podataka koji se kolektivno stvaraju, njeguju i koriste. Silna vrijednost podataka u kontekstu urbanog razvoja na globalnoj razini implicira sve veći naglasak na njihovo prikupljanje i dijeljenje na lokalnim razinama u budućnosti. Stoga taj pristup teži otvaranju prikupljenih podataka s jedne strane građanima i stručnjacima, a s druge gradskim vlastima kao oblik zajedničkog dobra za aktivnu uporabu. Brojna istraživanja sugeriraju da baze podataka koje se vežu uz konkretne prostore i izazove koji ih opterećuju omogućuju znatno kvalitetnije skrojene buduće intervencije te bolju podlogu za konstruktivan dijalog.

Navedeni sustav na temelju sudjelovanja prikuplja podatke o mnoštvu materijalnih i nematerijalnih parametara ili slojeva koji sačinjavaju prostor unutar kojega se nalazi, a njegova implementacija u gradove zamišljena je putem markera poput QR-kodova. Dok alat na intuitivan način potiče dokumentiranje svih relevantnih obilježja u neposrednoj okolini koristeći se različitim metodama – s pomoću fotografija, snimaka, skica, komentara, prijedloga ili glasova, individualna opažanja reorganizirana su u kolektivno znanje putem baze podataka dostupne svima. Priroda raznih prostornih procesa i fenomena koje možemo identificirati i izdvojiti iz okoline u obliku podataka potiče prostorno specifičan pristup funkcionalnosti sustava. Stoga građani, ali i stručnjaci, koristeći se navedenim sustavom mogu prepoznati, bilježiti te promišljati niz subjektivnih slojeva u neposrednoj okolini, što pridonosi kolektivnoj mreži podataka generiranih iz niza mapiranih komponenata. Ti slojevi mogu varirati od širih fenomena kao što su estetski dojam, povezanost i pristupačnost urbanog prostora, otpornost na vremenske uvjete te urbana sigurnost, do specifičnih fenomena uključujući količinu i primjerenost sadržaja te zelenih površina u određenom prostoru. U tom smislu, sve gradske površine proširene digitalnim prostorom postaju mjesta javnog referenduma sa svrhom usklađivanja gradova i njihovih javnih površina, infrastruktura i sadržaja te mobilnosti i drugih aspekata s potrebama i željama građana i stručnjaka. Premda je nov i pristupačan prostorni vokabular koji takav pristup pruža sam po sebi inkluzivan, on je ipak zamišljen kao argumentacijska podloga za dijalog i deliberaciju među različitim, često sukobljenim stranama, te se kao takav treba i promatrati.

Dugoročna rješenja
za hrvatske gradove

Višeslojni pristup znatno pospješuje efikasnost u detektiranju ključnih parametara i izazova u svjetlu budućih prostornih intervencija, a njegova fleksibilnost i jednostavnost omogućuju ekonomičnu implementaciju na razini lokalnih sredina. Za hrvatske gradove pogođene potresom trenutna je prilika u smislu svježih ideja koje bi, suočivši se sa znatnim infrastrukturnim izazovima, mogle potaknuti nove urbane transformacije. Tako se u zagrebačkom kontekstu osim same obnove oštećenih objekata nameću važna pitanja prometnih rasterećenja, ali i dugotrajnih projekata poput gradske željeznice, sjeverne prometne tangente i mnogih drugih. Zbog većih razaranja te masovnog napuštanja stanovništva i drugih postojećih izazova, Sisak, Petrinja i Glina zahtijevaju sveobuhvatnu obnovu života na prostornim ali i društvenim razinama, što podrazumijeva dugoročnu multidisciplinarnu suradnju te konsenzus u svrhu postizanja adekvatnih uvjeta za život i razvoj tih sredina. Premda je obnova oštećenih objekata u svim potresom pogođenim područjima od neposredne važnosti mnogim građanima, dosadašnji tijek obnove razotkrio je sustavna neslaganja te nejasnoće uzrokovane nedostatkom komunikacije. Stoga, radilo se o domovima građana ili objektima javnog interesa, ali i o prostornim pitanjima nevezanim uz obnovu, svijest javnosti kao i njezin dugoročan kapacitet za konstruktivan dijalog sa stručnjacima te gradskom vlašću može se dodatno uvećati samo u slučaju poboljšanja komunikacijske infrastrukture.

Premda je institucionalna zatvorenost u hrvatskom kontekstu i dalje zapreka postojećim stručnim vrijednostima te doprinosu građana, globalni trendovi ali i brzorastuće znanstvene discipline s fokusom na sudjelovanje šire zajednice kao što je citizen science sugeriraju sve veću uključivost u relevantna gradska pitanja. Stoga će sustavi koji promoviraju takav višeskalarni dijalog biti od presudne važnosti za kvalitetu i efikasnost donošenja odluka u budućnosti. Argumentacijska ali i logistička podloga mora biti uspostavljena i dostupna široj zajednici, a visoki standardi očuvanja tradicionalnih vrijednosti i identiteta kao i vizije budućeg razvoja spomenutih sredina u okviru obnove neizbježno će iznjedriti nove vrijednosti te uz otvoreni dijalog dati poticaj dinamičnom razvoju gradova, što je i globalna namjera krovne teme Svjetskog dana gradova Bolji grad, bolji život.