Autentično filmsko ostvarenje o tragediji Vukovara

Ratna drama Šesti autobus tek je peti grani film u nepunih sedam desetljeća dugu umjetničkom putu najproduktivnijega domaćeg redatelja Eduarda Galića. On je dominantno televizijski autor čija karijera traje još od prve polovine 60-ih, kada se predstavio nizom solidnih TV-filmova i kratkih dokumentaraca. Diplomiravši arheologiju te povijest i povijest umjetnosti, Galić je neko vrijeme na Katedri za srednjovjekovnu arheologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta bio asistent Milanu Prelogu, da bi se spletom okolnosti prebacio na tadašnju Televiziju Zagreb, gdje se ubrzo afirmirao kao redatelj spretan u adaptacijama djela iz dominantno hrvatske književnosti. Teško je i pobrojati sve njegove TV-drame i serije temeljene na domaćoj prozi, od serija Dnevnik Očenašeka i Sam čovjek prema djelima Vjekoslava Majera i Ive Kozarčanina, do TV-drama zasnovanih na djelima Vjenceslava Novaka, Janka Leskovara i Dinka Šimunovića.

U fokusu filma nalazi se zagonetka tzv. šestog autobusa, jednog od onih koji su nakon pada Vukovara zarobljene branitelje i ranjenike odvezli u nepoznatom smjeru

Najuspjeliji film u dosadašnjoj Galićevoj karijeri, dosadašnjoj jer on i dalje neumorno snima, jest uspjela ratna drama Crne ptice iz 1967. godine. Riječ je o dojmljivu modernističkom ostvarenju za koje je izvorni scenarij napisao Galićev tadašnji tast Grgo Gamulin, a na njemu je surađivao i Zoran Tadić, filmu koji prati bijeg zatvorenika iz logora Stara Gradiška pred sam kraj Drugoga svjetskog rata 1945. Modernost, sirovi naturalizam, povremeno animalna snaga, začudne stilizacije s poetskim odmakom te efektni pesimizam i mizantropija ostvarenja koje se skladno naslanja na crni talas tadašnjega srpskog filma u vrijeme premijere ostali su neprepoznati, zacijelo najvećim dijelom stoga što je iste godine premijeru doživio niz remek-djela poput Babajine Breze, Skupljača perja Aleksandra Petrovića i Ljubavnog slučaja ili tragedije službenice P.T.T.-a Dušana Makavejeva. Svojevrsnu zadovoljštinu Galić je doživio prije petnaestak godina, kad je njegov prvijenac prikazan u programu Subversive Film Festivala te kad je ispravno valoriziran i od strane mlade kritike, no ostaje dvojba što bi bilo da su Crne ptice prepoznate u pravo vrijeme, odnosno bi li autor u tom slučaju nastavio snimati i igrane filmove.

Filmom Šesti autobus Galić se dijelom vratio žanru ratne drame i realizirao sasvim solidno ostvarenje. Točnije, riječ je o kombinaciji ratne i postratne drame u kojoj se autor bavi pitanjem nestalih osoba u Domovinskom ratu. I čini to na intrigantan način, stvarajući fikciju koja se u velikoj mjeri temelji na istinitim događajima i stvarnim junacima Domovinskog rata. U fokusu filma koji kao suscenaristi potpisuju redateljev sin Dominik Galić te redatelj i scenarist Jure Pavlović nalazi se zagonetka tzv. šestog autobusa, jednog od onih koji su nakon pada Vukovara zarobljene branitelje i ranjenike odvezli u nepoznatom smjeru. Njihova sudbina još se ne zna, oni se vode kao nestali, a autori filma bave se mogućnošću da su odvezeni na Ovčaru i ondje pogubljeni. Premda na postavljena pitanja ne nude konkretne odgovore, koji su realno i nemogući, autori jasno sugeriraju najvjerojatniju tragičnu sudbinu nesretnih putnika šestog autobusa.

Rad na filmu trajao je petnaestak godina i podrazumijevao je opsežnu pripremu s temeljitim istraživanjima i dokumentarnim radom. To se u konačnici i vidi, jer je pred gledateljima u cjelini autentičan film koji je uglavnom spretno i pregledno režiran te uvjerljivo glumljen. Djelo koje je posvećeno u međuvremenu preminulu legendarnom vukovarskom branitelju Marku Babiću, u scenama ratnih borbi koje obiluju specijalnim efektima uspijeva biti i „veće od života“. Priča narativno skokovito koncipirana filma prati mladu američku novinarku koju u bavljenju temom šestog autobusa vode i intimni razlozi, a u važnim dramskim segmentima kroz profiliranje i vođenje likova te prikaze njihovih intimnih drama autori postavljaju važna etička pitanja o motivima prijateljstva, odanosti, požrtvovnosti i generalno čovječnosti. Unatoč povremenim otkliznućima u nepotrebnu patetiku i verbalno objašnjavanje onog što je očigledno, film Šesti autobus vrijedan je doprinos bavljenju Domovinskim ratom i tragedijom Vukovara u hrvatskom filmu.