Zagonetna svojstva vode

Voda je najzastupljeniji spoj na Zemlji, temelj svih organskih procesa, kralješnica biosfere, a kretanje vode u prirodi pokazuje se kao kretanje sama života. Ljudska se staništa razvijaju oko vode, a ideja vode pojavljuje se kao metafora postanka u začetku gotovo svake civilizacije. Jednostavna molekula građena od dva vodikova i jednog atoma kisika vezanih kovalentnom vezom u mnogim nam je stvarima i danas neobjašnjiva. Vodikove veze koje povezuju molekule vode čine mrežu čija se struktura geometrijski opisuje kao fraktal. Fraktali su nepravilni oblici koje klasična euklidovska geometrija ne može opisati, a njihova je glavna karakteristika samosličnost, što znači da posjeduju istu strukturu u bilo kojem mjerilu. Zbog toga će vrtlog koji nastaje kada puštamo vodu u odvod iz kade imati jednaku strukturu kao vrtlog koji nastaje kada morska struja udari u statični predmet.

Iz postava izložbe / Snimio VANJA BABIĆ

U prirodi je mnogo primjera fraktala, no ono što je zanimljivo kod vode jest njezina sposobnost da od jednostavnih stvara sve složenije oblike bez utjecaja vanjske sile. U posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući promatranju, to svojstvo predlaže se kao ključ razumijevanja uloge vode u živim organizmima jer kompleksna struktura mreža vodikovih veza pospješuje protok elektrona unutar proteina, a time i komunikaciju unutar molekule DNK-a. Uzimajući u obzir fraktalnu geometriju mreža molekula vode postavlja se pitanje kako se očituje i na što utječe samoorganizacija vode u većim mjerilima u kojima još nije promatrana. Za objašnjenje spontane fraktalne samoorganizacije molekula vode traga se za svojstvima vodikove veze, dakle u osnovi načinima na koji se molekule vode povezuju. Za razliku od, primjerice, algi ili krvnih žila koje se organiziraju po principu fraktala trošeći energiju, mogli bismo reći – stvarajući fraktalne strukture, voda to čini spontano, kao taloženje pijeska na obali – postajući fraktal.

Kompleksne strukture

Matko Meštrović, fasciniran zagonetnim svojstvima vode za vrijeme studija fotografije na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, udaljava se od dotadašnje metode i fotoaparat zamjenjuje tehnikom fotograma kako bi se što više približio motivu. Kadicu napunjenu vodom ostavlja na kiši kako bi kapljice uzburkale površinu, a zatim fotopapir koji se nalazi na dnu kadice osvjetljava bljeskalicom i na taj način dokumentira jedinstveno zatečeno stanje. Sličan postupak ponovio je i u kontroliranim uvjetima u svojem domu, gdje površinu vode namjerno uzburkava objektima i kapljicama, a poslije kadicu zamjenjuje limom za pečenje, koji postavlja na zvučnik kroz koji vibracijama pokreće vodu. Rezultat su oblici koji kompleksnom strukturom ostavljaju dojam reda, pravilnosti, ali ne one geometrijske, pojednostavnjene, nego nedokučivoga reda same prirode.

Jedan od izložbenih radova

U postavu izložbe Osjetljivost kaosa kustosica Jelena Šimundić Bendić u prvome dijelu izložbenog prostora predstavlja radove koji su nastali već opisanim procesom mehaničkog utjecaja na vodu. Ovdje se nalaze fotogrami nastali na kiši i u studijskim uvjetima, među kojima je nekoliko kolaža nastalih uobičajenim procesom dokumentiranja stanja vode preko postojećeg crteža koji dekorativnom jednostavnošću stvara ugodan kontrast i balans kompleksnoj strukturi vode. U crnim okvirima, fotogrami bez boje nenametljivo ispunjavaju prostor bogatstvom oblika. U drugoj, manjoj prostoriji izložbenog prostora, osvijetljeni s unutrašnje strane samih okvira predstavljeni su fotogrami nastali vibracijama na vodi. Time što su jedini izvor svjetlosti u prostoriji same slike postiže se svečana atmosfera. U posljednjem kutu izložbenog prostora nalazi se plitica napunjena tekućinom čija površina vibrira zvukom koji dolazi od zvučnika na koji je smještena. Taj dramski moment pozornost promatrača prvi put odvlači od apstraktnih oblika vode na autorov proces stvaranja. S obzirom da je riječ o doista jedinstvenu i inovativnom stvaralačkom procesu, intervencija mi se čini opravdanom.

Voda kao metafora

Vođen tradicijom taoizma Matko Meštrović u svome radu pratio je princip wu wei. U doslovnom prijevodu wu wei izrazili bismo kao nedjelovanje, ali to nije afirmacija statičnosti, već pokreta koji je u potpunosti u skladu s prirodom. Nedjelovanje bi tako jednostavnije bilo shvatiti kao nenametanje svoje volje i svojih želja djelovanjem. Tradicionalni primjer toga načela koristi se upravo vodom kao metaforom: kada stablo pada na potok, njegov tok odmah se prilagođava prepreci i teče uz deblo ne pokušavajući ga probiti. Matko Meštrović svoje fotografsko istraživanje prirodnih fenomena započinje pokušavajući uhvatiti fenomen turbulencije. Fluid koji se kreće umjerenom brzinom struji u slojevima (laminarno), no nakon prelaska kritične brzine dolazi do turbulencije, miješanja slojeva, stvaranja vrtloga i drugih poremećaja. Eksperiment je završio uspjehom na način da je uspio uhvatiti plin u trenutku kada iz reda prelazi u kaos, ali fotografije nisu imale zadovoljavajuće likovne kvalitete. Oslobodivši se fotoaparata i otvorivši svoju kadicu atmosferskim utjecajima Meštrović se napokon pronašao na pravome putu. Iako su fotogrami nastali vibracijama predstavljeni kao vrhunac tog pokušaja, na izložbi je prikazan čitav razvitak, od ranih pokušaja do kraja. Fokalna točka sačinjena od plitice i zvučnika u prostoru zaziva upravo taj duhovni aspekt rada. Uz nju se u mašti nazire slika umjetnika kako dugo uz brujanje zvučnika gleda u titravu površinu vode pod crvenim svjetlom strpljivo čekajući da opali bljeskalicom.