Sva moć Xi Jinpingu

U Pekingu je nedavno okončan 20. kongres Komunističke partije Kine. Na prvom plenumu Centralnog komiteta, čiji je sastav obnovljen u dvjema trećinama, delegati su glavnom tajniku i predsjedniku Xi Jinpingu dali treći mandat te odredili sastav Stalnog odbora Politbiroa –najvišeg državnog tijela u Narodnoj Republici Kini. Dvadeseti kongres bio je istovremeno neobičan i epohalan. Xi je dobio treći mandat za upravljanje Partijom i Kinom. Koncept maksimalno dvaju uzastopnih mandata od pet godina, kojega su se političke elite pridržavale od vremena Deng Xiaopinga do danas, ukazivao je na to da je ciklus politike i planiranja trajao deset godina. Kineski čelnici imali su točno deset godina da poduzmu nešto konkretno i ostvare velike ciljeve. Xijevi prethodnici, Jiang Zemin i Hu Jintao, djelovali su unutar desetogodišnjeg ciklusa. Sada se pak Kina suočava s novim izazovima i velikim pritiskom. Stoga aktualni čelnik Xi Jinping radi planove čak do 2035. godine, pa i dalje. Osim toga, svjedočimo i porastu ideološkog narativa i sadržaja u politici i društvu.

Događanja aktualnog kongresa logično su se nadovezala na trendove koje je postavio prethodni, 19. kongres, održan u listopadu 2017. Tada je Xi uspio demontirati neslužbeni mehanizam transfera vlasti koji se pojavio u Kini 1980-ih za vrijeme Deng Xiaopinga, kao reakcija na kult ličnosti Mao Zedonga. Prema neslužbenoj normi koja se poštuje od 1992. glavni tajnik KP Kine (koji istovremeno obnaša dužnosti predsjednika te šefa Središnjeg vojnog vijeća) i premijer Državnog vijeća imali su dva mandata od pet godina. Nakon prvog mandata umirovljeni stranački čelnici bi iza kulisa odabirali nove lidere. Glavni tajnik i premijer nisu sudjelovali u tom izboru, što je štitilo sustav od koncentracije vlasti u rukama jedne skupine. To je načelo podupiralo sustav kolektivnog vodstva. Politbiro je bio sačinjen od predstavnika raznih grupacija koji su zastupali interese raznih utjecajnih ljudi i mreže njihovih štićenika. Svaki je lider promicao svoje ljude te regrutirao povjerljive kadrove.

Xi Jinping je dobio treći mandat te promjenio tradiciju biranja kineskih čelnika na 10 godina / Izvor KP KIne

Potpuna Xijeva kontrola

Jedan od bivših glavnih tajnika, Jiang Zemin, koji je u 1980-ima vodio gradski odbor Šangaja, postavio je na vrh kineske politike mnoštvo lojalista, koji su zauzvrat popunili niže slojeve birokracije svojim kandidatima kako bi razvili mrežu klijenata i osigurali neformalni utjecaj čak i nakon Jiangova umirovljenja. Hu Jintao je također formirao svoju mrežu štićenika u razdoblju kada je vodio Ligu komunističke mladeži. Partija ima planski horizont i sposobnost da slijedi stratešku liniju ne rukovodeći se hirovima birača i populizmom izbornih ciklusa. Mehanizam je imao dvije zaštite od pojave ekstravagantnog diktatora kakav je bio Mao: obveznu smjenu vlasti i kolektivno vodstvo.

No Xi je slomio taj mehanizam gotovo na samu početku svog mandata. Pokretanjem antikorupcijske kampanje, Xi je u razdoblju 2012–2017. očistio stranku od potencijalnih protivnika te je dodatno oslabio utjecaj Jianga i Hua masovnom čistkom njihovih najbližih suradnika. Kao rezultat toga, na 19. kongresu među sedam članova Stalnog odbora Politbiroa nije bilo mlađih ljudi koji bi se mogli smatrati nasljednicima Xija. Možemo govoriti o jačanju skupine tvrdokornih predstavnika kineske vlasti. Prije je Kina, unatoč mnogim oštrim izjavama, uvijek nastojala naći dodirne točke i voditi pregovore. Godine 2020. Kina je s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom sklopila sporazum prema kojem je Peking trebao kupiti prošireni asortiman američke robe te potrošiti više od dvjesto milijardi dolara za sanaciju američkoga trgovinskog deficita, odnosno uravnoteženje bilateralne trgovine. Odgovornost za pregovore sa SAD-om pala je na leđa tadašnjem potpredsjedniku Državnog vijeća Narodne Republike Kine, Liu Heu. No Liu He je u novoj konfiguraciji maknut iz svih tijela vlasti te ostao bez ikakve fotelje unatoč tome što mu je nekoć bilo obećano mjesto premijera. Na čelna mjesta postavljeni su tvrdokorni kadrovi poput aktualnog ministra vanjskih poslova Wang Yia, koji se sada pridružio Politbirou Centralnog komiteta. Jasno je da će unutarnja i vanjska gospodarska politika Kine postati oštrija, odlučnija, i možda manje sklona kompromisima.

Spomenuti Liu He vjerojatno je izgubio premijersku stolicu zbog svog prilično meka stava u pregovorima sa SAD-om. Novi favorit za tu dužnost je Li Qiang, tajnik Gradskog komiteta Šangaja, koji je unatoč izrazito loše organizirane i odrađene karantene u tom gradu ipak iskusan gospodarstvenik te – bitno – ideološki vrlo čvrst i lojalan Xi Jinpingu. Kako bi učvrstio vlast, Xi se nije oslanjao samo na strah nego i na priču o potrebi za teškim strukturnim unutarstranačkim reformama, koje su trebale pomoći Partiji da ostane relevantna i konsolidirana. Prema tom narativu, nagomilavanje problema u vezi s neobuzdanim rastom tijekom deset godina (vladavine Hua) prijetilo je kineskoj ekonomiji. Kako bi se spriječio kolaps, gubitak kontrole i bolje upravljalo problemima nagomilanim tijekom desetljeća neobuzdana rasta, zemlji je potrebna čvrsta ruka i jedno mišljenje, a ne fragmentirani Politbiro, gdje svaka grupacija ima pravo veta. Tako se Stalni odbor Politbiroa iz tijela u kojem se razgovara, pregovara i traže kompromisi pretvorio u skupinu savjetnika poslušnih vođi. Xijev treći mandat bio je riješena stvar, a glavna intriga 20. kongresa bila je dokle će glavni tajnik ići u želji da oblikuje sustav za sebe, i kakav će biti novi sustav. Stvarnost nam je otkrivena u konačnoj raspodjeli mjesta na vrhu Partije.

Stari sustav nestaje,
novi se još ne vidi

Uoči kongresa mnogi su se analitičari složili da, ako Xi već u potpunosti kontrolira vertikalu, i može si priuštiti da ne balansira između interesa raznih grupacija. Ipak, osim bezuvjetne lojalnosti i administrativnih kompetencija, kriterij za izbor novih ljudi nedvojbeno je bilo iskustvo u gospodarstvu. Pandemija, problemi u bankarskom i građevinskom sektoru, kao i tehnološki rat sa SAD-om spustili su stopu rasta kineskog BDP-a ove godine na 2,2–4,1 posto, sa službenim ciljem od oko 5,5 posto. Procjene najkompetentnijih kompanija koje prate kinesku ekonomiju poput Rhodium Grupe još su mračnije – oko 0–2 posto rasta za sljedeće tri godine.

Dvadeseti kongres podvlači crtu ispod razdoblja kada je Xi bio zauzet preoblikovanjem kineskog sustava moći za sebe. Stara pravila više ne vrijede, a nova se zasad ne artikuliraju. Jedno je jasno. Novi sustav traži bespogovornu poslušnost Xiju, posebno na vrhu hijerarhije. To znači da će u nadolazećim godinama osnovni smjerovi u domaćoj politici, ekonomiji i vojnoj industriji i sigurnosti biti utjelovljenje njegovih ideja, ideala i vizije. Naglasak na nacionalnoj sigurnosti umjesto na gospodarskom razvoju; izglađivanje društvenih proturječja preraspodjelom resursa u korist najsiromašnijih slojeva; samodostatnost u području tehnologija s prisilnom supstitucijom uvoza; uloga nacionalizma u vanjskoj politici – sve u kontekstu rastućeg suparništva sa SAD-om i zaoštravanja situacije oko Tajvana. Taj se smjer također odražava u novom sastavu Politbiroa, koji se sastoji od 24 člana. Tu je samo jedan makroekonomist, He Lifeng, koji poznaje Xija od vremena kad je bio njegov ekonomski pomoćnik u Xiamenu. Ali su zato čak tri osobe s bogatim iskustvom u svemirskom programu Kine i kineskoj vojnoj industriji odjednom ušle u Politbiro.

Prioritet – nacionalna sigurnost

Kongres je izglasao novi ustav Komunističke partije Kine, sa zadatkom ubrzanja razvoja kineskih oružanih snaga do svjetske razine i odredbom o suprotstavljanju neovisnosti Tajvana. Iako su te ideje i prije bile prisutne u službenim dokumentima, sada postizanje tih ciljeva postaje partijski zadatak koji se mora izvršavati bez pogovora. Ti su ciljevi sada posao i briga svakog od 96 milijuna članova KP Kine. O tim će se temama raspravljati na svim stranačkim sastancima svih razina te zahtijevati formalni doprinos ostvarivanju navedenih ciljeva. Ne radi se samo o naprednoj vojnoj tehnologiji. Riječ je i o moralu vojske i njezinoj motivaciji, jer Kina smatra stanovnike Tajvana sunarodnjacima; gubitak života Tajvanaca i razaranja na otoku mogla bi stvoriti unutarnje probleme i podjele, čak i vojsci. Zato je za Kinu važno stvoriti, Xijevim riječima, novi tip vojske.

Kina ulazi u najteže razdoblje od pokretanja reformi Deng Xiaopinga. Mnogi unutarnji i vanjski čimbenici koji stoje iza fenomenalnog uspjeha Kine više nisu relevantni ni primjenjivi. Urbanizacija se bliži kraju, stanovništvo ubrzano stari, a nekadašnji izvori rasta poput sektora visokogradnje potrošeni su i sada samo generiraju probleme poput goleme piramide dugova. Godine 2013. Xi je krenuo u rješavanje tih pitanja kroz strukturne reforme koje bi povećale ulogu tržišta u gospodarstvu i transformirale državu u učinkovita regulatora. No u stvarnosti se sve svelo na jačanje državne kontrole nad privatnim poslovanjem i regulatorne inicijative koje su bile nepredvidive za tržište.

Završilo je i doba kada se svijet rado otvarao prema Kini, puštao proizvođače na kineska tržišta, ulagao u Kinu i donosio tehnologiju. Konfrontacija Kine sa SAD-om bit će principijelna i oštra, no pitanje je hoće li to biti ekonomska utrka u području visokih tehnologija, ili će biti riječ o jačanju naoružanja i sveobuhvatnom jačanju moći. Washington je uspio stvoriti antikinesku arhitekturu i saveze, sa zemljama Europe, Australijom, Japanom i djelomično Južnom Korejom. Kina se zapravo našla okružena neprijateljskim državama. Mnogi su stručnjaci brojali učestalost korištenja određenih riječi i pojmova u izvješću Xija na otvaranju 20. kongresa. Najčešće su sigurnost i nacionalna sigurnost. Tu su dakako i razvoj, napredak, nadogradnja i sl. Ključni pojmovi prethodnih razdoblja bili su reforma i otvaranje. Drugim riječima, i ovo je dokaz preorijentacije zemlje s vanjske otvorenosti na unutarnji razvoj i obranu.

Tržišta su reagirala na Kongres vrlo negativno. Zadnji veliki kolaps burzi dogodio se 2015. i bio uzrokovan isključivo željom najbližih savjetnika da zadovolje hirove Xija te strahom čelnika Narodne banke i drugih regulatora od svađa s glavnim tajnikom. U međuvremenu, početak stoljeća pod vodstvom Hu Jintaa sada se u Kini naziva izgubljenim desetljećem zbog korupcije i nedostatka strukturnih reformi. No BDP je u to vrijeme rastao u dvoznamenkastim ciframa, zemlja je bila silno bogata, svemir su posjetili prvi kineski astronauti, a kineske tvrtke postupno su se probile na listu Fortune 500. Ne može se isključiti da će se nakon nekog vremena Huova era gledati kao zlatno doba.