Parižanin s Vuke

Devetnaesti znanstveni skup u nizu Hrvatski književni povjesničari, posvećen Vukovarcu Nikoli Andriću, održan je od 20. do 22. listopada  u Zagrebu, Vukovaru i Pečuhu. Pod pokroviteljstvom Razreda za književnost HAZU, uz organizatora Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ponovno su se u suradnju uključili suorganizatori, ustanove iz većine znanstvenih i kulturnih središta u Republici Hrvatskoj: Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo Zagreb, Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli i Sveučilište u Zadru. Suorganizatorima su se priključile i dvije vukovarske ustanove, Područni centar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU. Na čelu organizacijskoga odbora, kao i prethodnih godina, bio je njegov predsjednik Tihomil Maštrović.

Nikola Andrić (1867–1942), bio je hrvatski književni povjesničar, prevoditelj, filolog, dramaturg, novinar, feljtonist, leksikograf i kazališni djelatnik / Izvor: Gradski muzej Vukovar (Zbirka fotografija)

Znanstveni je skup okupio dvadesetak znanstvenika iz osam hrvatskih znanstvenih središta (Zagreba, Zadra, Osijeka, Vukovara, Vinkovaca, Gospića i Varaždina) i inozemstva (Italije, Mađarske te Bosne i Hercegovine) kako bi predstavili svoja istraživanja o Nikoli Andriću u povodu 155. obljetnice rođenja i 80. obljetnice smrti. Skup je svečano otvoren u Zagrebu 20. listopada u dvorani Knjižnice HAZU. Akademkinja Dubravka Oraić Tolić prisutne je pozdravila u ime Razreda za književnost HAZU te je istaknula začudnu pluralnost Andrićeve djelatnosti, koja uz široku zamisao skupa nadilazi granice uže struke povijesti književnosti. U ime organizatora prisutne je pozdravio predsjednik organizacijskoga odbora Tihomil Maštrović, prisjetio se niza skupova i znanstvenih zbornika Hrvatskih književnih povjesničara, upoznao sudionike s programom skupa te istaknuo očekivanje da će prinosi nakon ovoga znanstvenoga okupljanja detektirati Andrićevu usredotočenost na znanost i njegov ukupan prinos hrvatskoj kulturi.

Vrijedni prinosi kroatistici

Niz izlaganja prve sjednice započeo je Maštrović izlaganjem Prinos Nikole Andrića hrvatskoj književnoj historiografiji. U široku rasponu Andrićeva znanstvenoga djelovanja Maštrović ističe povijest hrvatske književnosti u kojoj je sustavno proučio pojedine pisce i njihova djela te ih stavio u kontekst vremena. U izlaganju Mjesto i značenje Nikole Andrića u povijesti hrvatske književne komparatistike Slobodan Prosperov Novak naglasio je da su Andrićevi prinosi komparatistici iznimno vrijedni, pogotovo uzimajući u obzir da je djelovao u vrijeme kada još nisu bili izrađeni svi alati modernih književnih usporedbi, ali se i bez tih pomagala savršeno snalazio u poredbenom materijalu. Dodatno je istaknuo da bi njegov doprinos komparatistici trebao biti uzor najmlađim naraštajima hrvatskih komparatista. Damir Zorić govorio je o Nepriznatoj ulozi Nikole Andrića u obrani hrvatske usmenoknjiževne baštine te upozorio da je Andrić ostao nepoznat u hrvatskoj folkloristici iako je bio dugogodišnji urednik biblioteke Hrvatske narodne pjesme, jednoga od najvažnijih izdanja u povijesti Matice hrvatske, te polemični kritičar u zaštiti hrvatskih narodnih usmenoknjiževnih tradicija. Ana Lederer rekonstruirala je i opisala Andrićevo djelovanje u Hrvatskom narodnom kazalištu u radu Nikola Andrić i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Sanja Knežević zapitala se kako je Andrić pored svih profesionalnih interesa imao vremena i za putopise u izlaganju Putopisni diskurs Nikole Andrića. U središte interpretacije postavila je Andrićevu knjigu putopisa Od Balkana do Montblanca.

Drugu je sesiju započela Antonija Bogner Šaban izlaganjem Nikola Andrić, glumac, prevoditelj, dramaturg, intendant u Osijeku i Zagrebu, u kojem je kronološki osvijetlila sudjelovanje Nikole Andrića u umjetničkoj i organizacijskoj profesionalizaciji hrvatskoga kazališta. Spisi Nikole Andrića o srpskoj književnosti bila je tema izlaganja Perside Lazarević di Giacomo, koja je s povijesno-filološkoga stajališta analizirala Andrićeve književnopovijesne radove koji se odnose na srpsku književnost, a koji su i danas glavna referencijalna točka za proučavanje složenoga razdoblja srpske kulturne povijesti toga doba. Posljednje je bilo izlaganje prve sjednice Nikola Andrić i hrvatska kazališna historiografija Martine Petranović, u kojem je ona istražila Andrićev kazališnohistoriografski rad na ispisivanju, sistematiziranju i tumačenju povijesti hrvatskoga kazališta u Kazališnom almanahu. Spomen-knjizi Hrvatskoga zemaljskog kazališta pri otvorenju nove kazališne zgrade te u više kraćih članaka o povijesti hrvatskoga kazališta. U poslijepodnevnim satima, po dolasku u Vukovar, organiziran je posjet vukovarskom Vodotornju uz stručno vodstvo. Bilo je to lijepo iskustvo koje su pozdravili svi prisutni.

Matičina edicija Hrvatske narodne pjesme

Drugi radni dio održan je u Dvorani Hrvatskoga doma u Vukovaru. Prisutnima se obratio predsjednik Maštrović, koji je istaknuo da se Andrić ponosio vukovarskim podrijetlom i hrvatskom domovinom, a bio je i prvi počasni građanin Vukovara koji je rodom iz toga grada. Dobrodošlicu je poželjela i izaslanica župana Vukovarsko-srijemske županije Mirna Levaković Lombarović, a u ime vukovarskoga gradonačelnika prisutnima se obratio njegov zamjenik Filip Sušac. Slijedio je prigodni program Nikola Andrić „Parižanin s Vuke“, koji su osmislili učenici Osnovne škole Nikole Andrića, iz koje dolazi i djevojčica koja je na početku hrabro otpjevala hrvatsku himnu. Nakon zanimljivoga glazbenoga i glumačkoga dijela učenici su održali kviz o slabije poznatim riječima koje se mogu pronaći u Andrićevu slikovnom rječniku.

Najvažnije Andrićevo filološko djelo, 1911.

Radni je dio druge sjednice započeo Stipe Botica izlaganjem Nikola Andrić i hrvatska usmena književnost. Istaknuo je da je Matica hrvatska 60-ih godina 19. stoljeća počela zapisivati i prikupljati gradivo iz narodnoga života i običaja, što je rezultiralo s više od 250 rukopisnih zbornika. Početkom 20. stoljeća Andrić je preuzeo taj posao i uredio šest knjiga biblioteke Hrvatske narodne pjesme, a Botica je naglasio da je ta biblioteka upravo zahvaljujući Andriću uzorna i kanonska za sva kasnija istraživanja i izdanja narodnih pjesama.

Ružica Pšihistal analizirala je Andrićevo predavanje o Maruliću u kontekstu 400. obljetnice Judite te ga usporedila s predavanjima Josipa Florschütza i Ivana Milčetića, uz poseban osvrt na kontekst obljetnice, koja je uz književnopovijesnu i kulturnu ulogu imala i važno političko značenje povezivanja hrvatskoga sjevera i hrvatskoga juga. Pisano izlaganje Sande Ham, koja je bila spriječena osobno doći, Andrićev Branič jezika hrvatskoga pročitala je Dubravka Smajić. Sanda Ham Andrićeve jezične savjete podijelila je u skupine u okviru kojih ih je i opisala.

Hrvojka Mihanović Salopek održala je izlaganje Nikola Andrić kao putopisac, u kojemu je naglasila da se Andrićevi putopisi priklanjaju žanru duhovite, višestruko informativne i ležerno pisane izvjestiteljske reportaže, ali ne mogu se svesti isključivo na reportaže jer nose obilan interferencijski karakter te interpoliraju raznorodne dijelove drugih književnih oblika. Književnopovijesni pregled Nikole Andrića na hrvatsku književnost u austro-ugarskom kontekstu izlaganje je Anice Bilić u kojem se usmjerila na Andrićev literarnohistoriografski rad, a za cilj istraživanja postavila je upotpuniti profil polivalentne stvaralačke ličnosti Nikole Andrića analitičkim uvidima u dosad neinterpretiran književnopovijesni tekst Ergänzung zur kroatischen Literaturgeschichte objavljen u Beču 1902. Nakon održane sesije sudionici su zapalili svijeću pred kipom poprsja Nikole Andrića koji se nalazi odmah pored Hrvatskoga doma.

Branič jezika hrvatskoga

Niz izlaganja nastavila je Cvijeta Pavlović s temom Francuska književnost u Zabavnoj biblioteci Nikole Andrića, gdje je analizirala kvantitativne i kvalitativne odlike izbora književnih djela, uzimajući u obzir kriterije selekcije određenih naslova i kriterije prevoditelja, ističući francusku književnost primjerenim reprezentativnim uzorkom istraživanja. Modernističke tendencije i Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića izložila je Vlasta Novinc analizirajući najvažnije Andrićevo filološko djelo iz 1911. kao primjer modernistički intonirana diskursa čije se značenje ne iscrpljuje u onodobnoj političkoj aktualnosti. Dubravka Smajić održala je izlaganje Dragan Mucić o Nikoli Andriću (ili kazališni povjesnik o prvom osječkom intendantu) u kojem je istaknula da povijesnoteatrološka istraživanja Dragana Mucića otkrivaju iznimno važnu i vrijednu ulogu prvog osječkog intendanta te o njemu donose dragocjene podatke oživljujući nekoć burno vrijeme nastajanja druge hrvatske profesionalne kazališne kuće. Posljednje je izlaganje vukovarske sjednice Pogled na književni opus Nikole Andrića održala Jasminka Brala Mudrovčić o recepciji Andrićeve književne baštine.

Po završetku radnoga dijela, Lidija Bogović predstavila je Zbornik o Slavku Ježiću koji sadrži radove sa znanstvenoga skupa o Slavku Ježiću održana u listopadu 2021. Slijedio je posjet Gradskom muzeju Vukovara u kompleksu dvorca Eltz uz stručno vodstvo ravnateljice muzeja Ruže Marić, koja je sudionike provela kroz četiri kata u kojima je satkana cijela, pa i ona nažalost tužna, povijest grada Vukovara i njegovih ljudi.

Posljednja je sjednica održana na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu. Prisutne je na početku pozdravio predsjednik Maštrović, a pozdravne riječi uputio je predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj i ujedno predsjednik savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine Ivan Gugan, zatim generalni konzul Republike Hrvatske u Pečuhu Drago Horvat te u ime Katedre za kroatistiku Stjepan Blažetin.

Treću je sjednicu započeo Blažetin predavanjem Doprinos Nikole Andrića enciklopedijskom izdanju Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici. U tom enciklopedijskom izdanju u okviru poglavlja Duhovni život nalazi se članak Nikole Andrića Dopuna povijesti hrvatske književnosti. Blažetin je prikazao na koji se način pristupa hrvatskoj književnosti u tom djelu s posebnim naglaskom na Andrićev tekst. Robert Bacalja u izlaganju Nikola Andrić i recepcija Oscara Wildea u hrvatskoj književnosti osvjetljava ulogu prvih objava o Wildeu, čiji se rad ogleda i u djelima hrvatskih pisaca. Posljednji je izlagao Miljenko Buljac, pod naslovom Nikola Andrić – autor povijesnoga pregleda hrvatske književnosti obilježena apsolutizmom (1850. – 1860.), prezentiravši istražene i protumačene postupke i metode Nikole Andrića, njegove spoznaje i interpretacije u odnosu na preglede drugih književnih povjesničara.

Radni je dio zaključen završnom riječi Slobodana Prosperova Novaka, koji je istaknuo da je Nikola Andrić bio jedan od najinteligentnijih i najobrazovanijih Hrvata Matoševe generacije. Bio je prvi Jagićev student, osoba koja je učinila veliki pomak u duhovnosti Hrvatske, ali koji uza sve kvalifikacije nije uspio dobiti profesuru iz hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novak je govor zaključio riječima da je Andriću u to doba ostalo jedino u svemu biti najbolji.

Uz stručno vodstvo Stjepana Blažetina, sudionici su imali priliku razgledati grad Pečuh. Obišli su Hrvatski klub Augusta Šenoe, pečušku katedralu sv. Petra i Pavla, trg Széchenyi i na njemu školu u koju je išao August Šenoa, zgradu kazališta, Ured Hrvatske državne samouprave i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj. Tim je obilaskom završen znanstveni skup o Nikoli Andriću. Preostaje čestitati organizatorima na još jednom uspješno organiziranu znanstvenom skupu kojim je osviješteno Andrićevo značenje za književnu povijest i kulturu općenito, a tek će najavljeni Zbornik o Nikoli Andriću dati pravu sliku toga književnog povjesnika i vodećeg intelektualca svoga vremena, zbog čega ga valja iščekivati s posebnom znanstvenom radošću.