Neusklađena simfonija strave za kraj

U ovo doba godine, oko blagdana Svih svetih, ljubitelji horora mogu biti sigurni da će ih u multipleksima dočekati obilna ponuda naslova omiljena im žanra. Zahvaljujući još jednom popkulturnom uvozu dominantno iz SAD-a, ali i iz Irske, Kanade, Australije i još nekoliko anglosaksonskih država, noć uoči blagdana u kojem se slave svi sveci i tijekom kojeg se prisjećamo svojih najmilijih koji više nisu s nama već odavno se pretvorila u svojevrsni festival horora. Dakako, poganski blagdan Noć vještica, koji je prema katolicima izravno suprotstavljen blagdanu Svih svetih, neizbježno uključuje pripadnu ikonografiju koja podrazumijeva maskiranje u brojne mitološke likove kakvi su vampiri, vještice, zombiji, duhovi, goblini i slična stvorenja iz svijeta mašte i nadnaravnog te ukrašavanje okućnica izrezbarenim bundevama, stiliziranim kosturima i paukovim mrežama kupljenima na sniženju u najbližem trgovačkom centru. Noć vještica podrazumijeva i gledanje horor-filmova, pa su i programi domaćih televizija kao i kabelski kanali te kina ovih tjedana pretrpani manje ili više znanim i popularnim naslovima koji publiku žele zabaviti izazivanjem straha i jeze. Taj strah i jeza odavno već nemaju veze s književnim djelima E. A. Poea, Brama Stokera ili Mary Shelley, već se dominantno svode ili na trivijalne i naglašeno komercijalno usmjerene pričice ili na derivativna ostvarenja u kojima se do posljednje kapi isplativosti bez imalo invencije eksploatiraju više desetljeća stari žanrovski klasici Johna Carpentera, Wesa Cravena, Georgea A. Romera ili Tobea Hoopera.

Završno poglavlje 44 godine dugoga serijala Noć vještica

Trenutačno se u domaćim kinima prikazuje čak pet filmova koji u užem ili širem smislu pripadaju žanru horora, od eksploatacijskih djela Morski pas ljudožder i Terrifier preko još jedne nemušte i nesuvisle vježbe na temu egzorcizma naslovljene Đavolji plijen, do svakako ambicioznijeg i uspjelijeg, makar uz određene ograde, naslova Smiješak redatelja Parkera Finna te filma Noć vještica: Kraj autora Davida Gordona Greena, koji je i tema ovog teksta. Svakom filmofilu, a osobito ljubitelju horora, zasigurno je zadovoljstvo pročitati ime Johna Carpentera na špici nekog filma, ma koliko nisko ono bilo navedeno. To svakako vrijedi za autora ovog osvrta, makar je itekako svjestan da to ime danas više funkcionira kao simbol bolje žanrovske prošlosti nego žive i uzbudljive sadašnjosti. Sa spomenutim klasicima žanra Cravenom i Romerom, u nešto manjoj mjeri i Hooperom, jedini još živući Carpenter zaokružuje poker asova kultnih majstora horora, filmaša koji su se i u trećoj životnoj dobi najupornije i najdosljednije držali, odnosno drže se, omiljenog žanra i njegovih odrednica. Već dvadesetak godina Carpenter je znatno produktivniji kao producent i skladatelj filmske glazbe nego kao redatelj, pa tako neumorno sudjeluje u realizacijama novih nastavaka svog amblematskog remek-djela Noć vještica iz 1978. Recentni horor Noć vještica: Kraj središnji je segment nove trilogije započete filmom naslova upravo Noć vještica iz 2018, trilogije koju autorski potpisuje David Gordon Green.

Kraj, obračun Laurie Strode i Michaela Myersa  / Izvor Digital Spy

Oni koji već barem četiri desetljeća iščekuju konačni obračun Laurie Strode i njezina pomahnitalog brata Michaela Myersa u svježem će nastavku dugovječne franšize konačno doći na svoje. Naslov uistinu ne laže, novi Halloween donosi završno suočavanje Laurie i Michaela, suočavanje nakon kojeg nezaustavljivi ubojica s nožem više svakako ne bi smio ustati. No valja odmah reći da je taj željno očekivan obračun i najuspjeliji segment filma, za koji potpisnik ovih redaka žali što nije potrajao i dulje. Jer trebalo je izdržati sva ta desetljeća, nekoliko trivijalnih i besmislenih eksploatacijskih nastavaka uz poneko intrigantnije ostvarenje, tijekom kojih je finalno odmjeravanje snaga neprestano odgađano.

Kad se kaže da je u novoj trilogiji Noć vještica zamjetna određena doza autorstva redatelja Davida Gordona Greena i kompletne postave, to se osobito odnosi na prethodni nastavak Noć vještica ubija. U tom su filmu Green i suscenaristi Scott Teems i Danny McBride dosta spretno u priču vratili neke sporedne likove iz izvornoga Carpenterova djela, tada djecu i tinejdžere a sad odrasle ljude, koji se čitavih života nose s doživljenim traumama.

Solidan Rohan Campbell

U završnom dijelu trilogije takva razina ambicioznosti izostaje, a zamijenjena je uvođenjem razmjerno kompleksna novog lika Coreyja Cunninghama, kojeg solidno ali i maniristički tumači Rohan Campbell. U priči koja počinje unatrag tri godine, tijekom Noći vještica 2019, Corey biva uveden kao plah i povučen mladić, koji spletom okolnosti svjedoči pogibiji jednog klinca, da bi ubrzo bio pogrešno optužen i osuđen zbog njegova ubojstva. Iako nevin, Corey će s trogodišnje robije izići kao zbunjen i nestabilan momak, a vrijeme njegova izlaska na slobodu upravo je uoči nove Noći vještica. Način na koji je priča u tim trenucima usmjerena upućuje na to da bi upravo Corey u doglednoj budućnosti mogao krenuti putem Michaela Myersa, odnosno prometnuti se u ubojicu s ne baš dojmljivom novom maskom na licu. K tome, odnos istodobne privlačnosti i nepovjerenja koji on dosta brzo uspostavlja s Laurienom unukom Allyson upućuje na varijaciju odnosa Laurie i Michaela, s tom razlikom što se sugerira mogućnost da bi ga Allysonina ljubav možda mogla spasiti prije no što nepovratno zaglibi na mračnoj strani.

Corey je psihotičan mladić kojeg snažno zavodi privlačnost iracionalnog zla i ubilačkog nagona Myersa, a znakovito je da se njihovi susreti odigravaju u podzemnim tunelima, na simboličkoj razini u nekoj vrsti ne samo odvojenosti od stvarnosti nego i podsvijesti. To što dio filma nitko osim Coreyja ne vidi Michaela i što on kreće njegovim stopama potpisanoga kritičara nagnalo je na pretpostavku da je Michael mrtav i da živi samo u Coreyjevu umu, te da će upravo mladić nastaviti njegovo djelo, odnosno nedjelo. Šteta je što je prebrzo potrošena takva zanimljiva postavka likova i njihovih odnosa, ne samo između Coreyja i Allyson nego i u trokutu koji zatvara Laurie Strode, koja je od sama početka sumnjičava prema mladiću te unuci savjetuje da ga se kloni. Razrješenjem priče, odnosno Coreyjevom pogibijom i obračunom Laurie i Michaela, tako ipak biva stavljena točka na dosadašnju franšizu.