Nagrada Gjalski Ludwigu Baueru

Nagrada Gjalski, ugledna hrvatska književna nagrada koju od 1981. dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i Grad Zabok, ove je godine pripala Ludwigu Baueru za roman Dvostruki život Eve Braun (Fraktura, 2022). Plodni romanopisac, autor devetnaest romana, Bauer je za svoj rad višekratno nagrađivan. Za roman Zavičaj, zaborav dobio je nagrade Meša Selimović, Fran Galović i Kiklop, dok je za roman Muškarac u žutom kaputu dobio godišnju nagradu Vladimir Nazor. Nagradom Gjalski pridružio se važnim imenima hrvatske proze koja su u protekla četiri desetljeća dobila tu nagradu, poput Ivana Aralice, Irene Vrkljan, Nedjeljka Fabrija, Miljenka Jergovića, Gorana Tribusona i Pavla Pavličića. Članovi prosudbenog povjerenstva bili su prošlogodišnji dobitnik nagrade Gjalski Zoran Ferić, Ivica Matičević, Sofija Keča, Ingrid Lončar i Julijana Matanović, koja je kao predsjednica povjerenstva u obrazloženju nagrade navela da se Bauerov opus u kontekstu suvremene hrvatske književnosti izdvaja po tome što je svaka njegova knjiga istodobno nov, a opet prepoznatljiv doživljaj.

Laureat Ludwig Bauer i predsjednik DHK Zlatko Krilić / Snimio Dragutin Škremblin

Dvostruki život Eve Braun nastavlja liniju Bauerovih novopovijesnih romana, započetu prije više od tri desetljeća romanom Kratka kronika porodice Weber. Kako je sam autor rekao u razgovoru za zanimljiv list koji organizatori manifestacije Dani K. Š. Gjalskog već godinama objavljuju uz manifestaciju, roman „nastoji ponuditi društvenu sliku naših prostora kada se euforična obnova i izgradnja već počela zamarati. Troje vršnjaka, adolescenata, izrastaju u tom svijetu u relativnoj izolaciji u naselju uz veliku tvornicu i kroz njihovo sazrijevanje vidi se otisak vremena na ljude različitog podrijetla“, odnosno nasljeđa, prema čemu se svaki od junaka odnosi na drukčiji način. Naslovna junakinja Eva Braun do svog imena dođe pukim slučajem i udajom, što je u trenucima političkih promjena i raspada Jugoslavije navede na pomisao da ima neko posebno poslanje te u novonastalim okolnostima ta se „nedužna i zapravo pretjerano čedna djevojka“, kako kaže Bauer, zahvaljujući imenu podudarnom onom Hitlerove ljubavnice, „pretvara u književnu Evu Braun i počinje zastupati nekakav neofašizam kod nas“.

Politika je važan dio romana i sigurno će biti različitih čitanja, što se može iščitati već i iz obrazloženja nagrade: „Poneki će si čitatelj možda postaviti pitanje je li u nas devedesetih godina doista bilo onakvih ljudi kakvi su protagonisti ove Bauerove priče, pa će jedni odgovoriti na jedan, a drugi na drugi način. Ali, pravo pitanje nije, naravno, je li takvih ljudi bilo, nego jesu li postojali društveni – psihološki, ideološki – preduvjeti da se oni pojave.“ Konačno, „Ludwig Bauer čini ono što književnost i inače treba činiti: ne daje odgovore, nego postavlja pitanja, ne nudi rješenja, nego pokazuje koje su nedoumice“, napisala je Julijana Matanović.

Na samoj dodjeli, održanoj u nekadašnjem dvorcu Gjalskog, nagradu su dobitniku uručili predsjednik Društva hrvatskih književnika Zlatko Krilić, gradonačelnik Ivan Hanžek i državni tajnik Ministarstva kulture i medija Ivica Poljičak. Krilić je tom prigodom rekao da veličinu neke nagrade čine knjige i autori koji su je dobili, a ovogodišnjim izborom listi je dodan autor koji se može ponositi nagradom, ali i autor kojim se može ponositi nagrada. Bauer je zahvalio na nagradi te između ostalog rekao da je „u javnom prostoru tajno“ i da nagrada može donijeti veću vidljivost njegovim knjigama. Na kraju je istaknuo otvorenost i inkluzivnost Društva hrvatskih književnika, u kojemu je zavladala atmosfera gdje se cijeni knjiga i ono što se piše, a ne kojem dijelu političkog spektra autor poklanja naklonost.