Vijenac 748

Poezija

Nova hrvatska poezija: MARKO PERUZOVIĆ

Molitva anđelu propuštenih poziva

Priredila Darija Žilić

POZDRAV

Pozdravljam svu djecu ustaša i partizana

braću i sestre s obje strane bodljikave žice

samozvane štovaoce Presvete Majke Istine

pozdravljam sve vjernike i nevjernike

bez obzira na vrstu i dubinu njihove sumnje

bez obzira na snagu njihova mističnog iskustva

pozdravljam sve one koji su sigurni

u ono što osjećaju misle i rade

kao i one malo manje sigurne ili

potpuno nesigurne i izgubljene

pozdravljam sve razočarane žene

koje nisu uspjele pronaći istinsku ljubav

i sve nikad odrasle muškarce

koji se nisu uspjeli adekvatno oteti od majke

svu djecu koja sjede pred osvijetljenim zaslonima

svu starčad koja kunja u naslonjačima

i prebire prstima po krunici preostalih sjećanja

čiji se savjeti nisu uspjeli primiti

pozdravljam sve lijeve desne i središnje

ljevoruke desnoruke i zloguke

sve anonimne utjerivače pravde

ljubitelje dobrog vina i eteričnih biljaka

pozdravljam sve teologe i marksiste

poklonike televizijskih serija

vlasnike kućnih ljubimaca

sve slobodno misleće intelektualce

i nepravedno zatočene domaćice

ovisnike o kavi cigaretama i svemu drugom

one na listama za odstrel

sve pokradene obespravljene i bolesne

vozače bicikliste pješake pjevače i trubadure

one nacionalno osviještene

kao i one neosviještene

one koji su se snašli i one koji nisu

sve ustreptale nesigurne i zagubljene

bez obzira na spol rod narod i izrod

bez obzira na imovinsko stanje

i svaku vrstu životnog opredjeljenja

želim reći samo nekoliko stvari

činjenica da čitate ovu pjesmu

dolijeva još nešto ulja

na slabašnu vatru nade

prijeteća hrpa neopranog veša

raste iz dana u dan

filozofsko otkrivanje tople vodice

šuć muć pa prolij zgodno je

zbog toga što je tako puno ugodnije

ispirati usta jer manje trnu zubi

najavljujem stoga još jedno alkemijsko vjenčanje

pa recite napokon ono što imate za reći

jednostavno onako kako je to Wittgenstein zapisao

ili o onome o čemu ne možete govoriti

pjevajte zauvijek

LJETO U ZAGREBU

Upravo je čudesno (to)

kako čitanje dobre književnosti

može u trenu promijeniti

percepciju našeg 

svakodnevnog svijeta

baš kao i ljubav

dobra knjiga čini

da naše oči vide

sve ono što inače 

ne bismo mogli primijetiti

pijemo jeftini džin

pomiješan s tonikom

i pušimo duhan u potkrovlju

svatko na svom prozoru

sunce pomalo gubi snagu

i zrake prljava svjetla

oblizuju izduženu nježnost

tvoje blijede ruke

držiš usku cigaretu

i topli večernji vjetar

rastjeruje plavetni dim

uznemiren zrak 

raznosi srebrni pepeo

prema centru opustjelog grada

ljeto je prezrela dinja

razmišljam o knjizi propovjednika

nakon koje poezija više nije moguća

i koja govori o tome

kako je sve ispraznost 

ispraznost nad ispraznošću

i kako nema ničeg novog pod suncem

i da nema veće radosti čovjeku

nego jesti i piti 

i biti zadovoljan svojim poslom

šutimo

tišinu tek remeti

zvuk večernjih vijesti

što dopire iz televizora

kojeg nitko ne gleda

resko brujanje automobila

i potmula buka

ponekog prigradskog vlaka

NEMOGUĆNOST SVEOBUHVATNOSTI

Postoji li nešto poput

pravog stanja stvari

ili je uvijek u pitanju

tek omeđena slutnja svijeta

istina je kraljevski virus

koji neprekidno mutira

(jasno je da su život i istina jedno)

i mogu postojati

samo u živom organizmu

razgranate krošnje jezika

nastojeći obuhvatiti bivanje (kao takvo)

tu neobjašnjivu igru među oprečnostima

koju ljudi nisu u stanju pojmiti

neizvjesnost je stoga bitna

da se oćuti ljepota

pa da misao rekne

dobro nam je ovdje biti

ali čini se da ono što uistinu jest

na kraju krajeva jednom ipak mora

proždrijeti samo sebe

MOLITVA ANĐELU PROPUŠTENIH POZIVA

Znam da u posljednje vrijeme 

imaš pune ruke posla

neki sumnjivi izvori tvrde čak i to 

da živimo u posljednjim vremenima

nažalost ja nisam toliko vidovit

(što nužno ne mora ni biti loše)

da bih sa sigurnošću mogao bilo što reći

ponekad znam biti optimističan

no utakmica za me traje 

sve dok glavni sudac ne zasvira kraj

ili me trener ne izvadi iz igre

u ovom su slučaju

sudac i trener jedna osoba

i nimalo ne sumnjam u to 

da se zna na koga pri tome mislim

moj mir nadalje ovisi tome

hoće li ona danas 

biti blaga prema meni

katkad ovisi i o tome

kakvo je stanje na mom računu

svakog se jutra budim

s tihom strepnjom u prsima

ima li novih propuštenih poziva

kako onih uobičajenih

tako i onih s nepoznatih brojeva

ti imaš uvid u sve telekomunikacije

znam da nisi predugo

na ovom radnom mjestu

da sigurno imaš posla preko glave

no ipak se nadam da imaš upliv

na suvišne porive ljudi

i da tvoje ovlasti sigurno nisu tako male

te da ćeš pronaći 

sasvim osobiti način 

kako me možeš prikladno zaštititi

prije nego li se plješćući 

rukama ponad glave

mirno zaputim prema svlačionici

EPPUR SI MUOVE

Bog je velik

i još veći

Bog je Cjelina

Sveobuhvatni Cjelov

mirenje s Nemirom

dočim

Vrag je u pojedinostima

u rascjepu Stabla

Spoznaje Dobra & Zla

Bog je kretanje

dobro je rekao Galileo

nakon što je osuđen

na doživotni kućni pritvor

ipak se kreće

PLEMENITO PODZEMLJE

Dani su nalik na smotane cigarete

jedna ti ispadne dobro a druga baš i ne

ostalo je još nešto nosoroga 

koje nisu uspjeli ubiti

komuniciramo na tajnim frekvencijama

otprilike onako kako to čine kitovi

preko poezije variva s mahunama

preko još nekih stvari koje nisu uspjeli provaliti

duhanskim dimom i porukama koje putuju

kroz zastarjeli sustav vodovodnih cijevi

plemenito podzemlje ima svoj lagani kontinuitet

i ptice katkada pomažu iako je eter zagušen

naša je geometrija neuništiva

budale to ne mogu znati

i zato vam kažem još jednom 

sestre i braćo

ako laže koza

ne laže nosorog

NOVA PLAYLISTA

Svako razdoblje zahtijeva drukčiju playlistu*

novi popis zadataka (to do lost**)

držim se grčevito za šalicu kave

stišćem je prstima

kao da mi život ovisi o njoj

bojim se

ako je ispustim past ću ponor

postoje i drugi rukohvati

facebook je plava infuzija

kojom smo priključeni na vanjski svijet

gamad koja prodaje to bezdušno koristi***

tu činjenicu shvaćam jer

svi smo mi zabrinuti trgovci

zaigrani marketinški stručnjaci

razlikujemo se samo po vrsti robe 

koju podvaljujemo

u binarnoj igri nerava

koju možemo zvati ljubav

ili kako nam već drago

* neke pjesme ipak ostaju

** trebam li naglasiti da je slovo i zamijenjeno slovom o?

*** to znamo ali nas nije briga

VEČER JE TAMNI GROOVE

katarza igra produžetke

i sve mi se čini da ćemo noćas

ponovo gledati jedanaesterce

osjećam bijele zidove

koji te čvrsto stežu

i kako te njihova studen 

iz dana u dan sve više osljepljuje

suze ti kopaju obraze

a tijelom ti kola teška krv 

večer je tamni groove

 

kosa ti za to vrijeme

posve nečujno raste

i plete se okolo oblaka

kao u lošem snu

neke nas ruke vuku

i koraci postaju bolniji

ne mogu pustiti glas

večer je tamni groove

 

i ja ti se zaklinjem na vjernost 

u ime svih pregaženih životinja

ostavljenih na cesti

koje više nikada neće vidjeti proljeće

tvoja je šutnja prikladna

moja je istina logična

naše tišine se važu

večer je tamni groove

 

ulična rasvjeta zabada

svoje narančaste šiljke 

u moju radnu sobu

i ja spuštam rolete 

kako me noć 

ne bi mogla pronaći

kosa ti za to vrijeme

dalje nečujno raste

i tiho se pretvara u cvijeće

večer je tamni groove

 

mrtvi mi slikari kucaju na vrata

a ja se pravim da nisam tu

prašina pada na podove i stvari

kao snijeg u Amarcordu

krećem se uskim stazama

od postelje do kuhinje i natrag 

pauci drže sve kutove u stanu

i prozori se sve teže otvaraju

večer je tamni groove

 

dok moji zubi škripe

tvoja kosa sramežljivo raste

u nezgrapnoj inverziji 

ti postaješ Odisej

a ja se pretvaram u Penelopu 

nije mi jasno otkuda 

ta bizarna zamjena lica

ali liječnici kažu da se u snovima 

takve stvari događaju

večer je tamni groove

 

moji se poljupci skupljaju

u napuštenim satelitima 

odakle će krenuti na jug

u još jednu besmislenu misiju

pripravni da se bore

za nešto što mi ne pripada

večer je tamni groove

 

radost mi se osvećuje

a slatkasti miris bazge

umrtvljuje moje iznenadne misli

tramvaji pletu plavetne mreže

kupole snažno pritišću grad 

toplana čitavom utrobom

radosno kliče: imamo papu!

večer je tamni groove

 

skrivam te iza grkljana

ljubav je nemogućnost straha

rekla si: radi što želiš

i tako mi jezikom odsjekla 

obje ruke

NOĆ JE JAPANSKI DRVOREZ

Noć je japanski drvorez

otisnut na rižinom papiru

plavetnilo se spušta

postupno

savršeno pravilno

odozgo prema dolje

kao boja nanesena valjkom

na ploču trešnjina drva

vješto

iskusnom rukom

starog majstora

breze su ogoljene i obasjane

svjetlima iz kuhinja

iz dimnjaka rastu bijeli dimovi

sipi sitna kiša i ovaj dio svijeta

polako ulazi u sjenu

sinoć mi je Tarkovski spasio dan

(otkad sam s njom brojim samo dane

kao male vječnosti između svitanja)

Andrej je nešto kao Božić

potreban je barem jednom godišnje

pomaže mi da shvatim

što je to poezija

što je to život

ona mi pomaže da shvatim sebe

a to uopće nije malo

možda je to ustvari i sve

sinoć sam puno shvatio

valja se stalno vraćati istim ljepotama

da vidimo koliko smo se

u međuvremenu promijenili

Zemlja se vrti oko svoje osi

ta brzina na ekvatoru iznosi 1674 km/h

prema polovima vrtnja biva sve sporija

Zemlja se još k tomu vrti i oko Sunca

brzinom od otprilike 107 290 km/h

Sunčev sustav se vrti oko središta Mliječnog puta

brzinom od oko 871 781 km/h

a cijela galaksija se kreće

brzinom većom od 2 000 000 km/h

sve u svemu jurimo kroz svemir

brže od 3 000 000 km/h

a da toga uopće nismo svjesni

niti smo u stanju to osjetiti

vrijeme je bolesti

nikad završenih ratova

i vrijeme potresa

treći po redu

planet od sunca

kašljuca

škrguće zubima

podriguje

ruše se domovi

padaju zvonici

životinje bježe

ljudi žive u strahu

kao u kući bez armature

ona mi priprema čaj

mirnim kretnjama gejše

kreće se stanom tiho

kao da lebdi

i nogama uopće ne dotiče tlo

ja je hvatam 

rukama

očima

usnama

ona mi izmiče

znam da nije od ovoga svijeta

naivno pokušavam zaustaviti

svaku veličanstvenost običnog trenutka

ali ne uspijevam

nemam dovoljno

ruku

očiju

usana

KAMENI JEDRENJAK

Bio je jedan čovjek

u Pučišćima na otoku Braču

(bitno je ovdje mjesto radnje)

vješt klesar i darovit

ima od toga već dosta vremena

koji je naumio isklesati mali kameni jedrenjak

nekoliko je godina svakog dana 

predano radio na tome

kažu da je bio toliko umješan

da je isklesao sve do najsitnijih brodskih detalja

čak i lanac s karikama koji drži sidro

sve iz jednog jedinog komada

kad je završio svoj opus magnum

kameni jedrenjak od bijelog vapnenca

postavio je na drveni stalak u tinel

ljudi su dolazili i divili se

tom prozračnom čipkastom čudu

no jednog su dana ulazna vrata ostala otvorena

i u kuću je ušetala koza

prošla kraj stalka i zakačila ga tako

da je brod svom silinom tresnuo o pod

čuvši (brodo)lom 

škarpelin kalafat hitro dojuri u sobu

pogleda kozu

ostatke broda

pa opet kozu

duboko izdahne i mirnim glasom reče: 

pa si baš ovuda morala proć

PRIJE NOĆI

U trenucima kad svjetlo 

gubi svoju snagu

(jer se i Bog ponekad treba odmoriti)

nebo postaje 

nalik na tvoje oči

dan se ubrzano hladi i

ljubičasta se postupno 

pretvara u crnu

gledam jedno od tvojih 

mnogobrojnih lica

i jednostavno 

ne mogu odrediti 

koje od njih u sebi 

sadrži više sna

HVATANJE SVJETLA

Kad sam bio još sasvim mali 

legao bih navečer u krevet

i čekao da netko od roditelja ugasi svjetlo

gledao sam tako još uvijek upaljeni 

zidni luster s tri male minjonke

kada bih škiljio kroz poluzatvorene oči

stvarao se privid svjetlosnih šiljaka

koji se šire kroz prostor

što sam više stiskao kapke 

šiljci su bivali sve duži

mislio sam da ću ih na kraju 

moći dohvatiti rukom

nisam znao jesu li vrući ili oštri

ali svakako sam ih želio dodirnuti

no kako bih posegnuo rukom

sjajni šiljci su se povlačili natrag u žarulje

nakon par neuspjelih pokušaja

brzo sam shvatio da su šiljci tek optička varka 

i da svjetlost nikako ne možeš uhvatiti

još sam neko vrijeme zbog toga bio jako tužan

***

Rođen sam bez jedne čakre

Mjesec u biku donosi nova saznanja

DNK-analiza jasno pokazuje

Ja sam križanac malog Ivice i profesora Baltazara

Mislim mislim i dosjetim se

Kog nacrtam bude živ

Grlim brezu bez korijena

Stablo koje se potom pretvara u pticu

Kuhinja je laboratorij

Hladnjak s propelerom

Na stolu dvije kutije šibica

Karton drvo i sumporna glava

Jedna s likom Marylin Monroe

Na drugoj Corto Maltese

Vijenac 748

748 - 3. studenoga 2022. | Arhiva

Klikni za povratak