Nova hrvatska poezija: MARKO PERUZOVIĆ
Pozdravljam svu djecu ustaša i partizana
braću i sestre s obje strane bodljikave žice
samozvane štovaoce Presvete Majke Istine
pozdravljam sve vjernike i nevjernike
bez obzira na vrstu i dubinu njihove sumnje
bez obzira na snagu njihova mističnog iskustva
pozdravljam sve one koji su sigurni
u ono što osjećaju misle i rade
kao i one malo manje sigurne ili
potpuno nesigurne i izgubljene
pozdravljam sve razočarane žene
koje nisu uspjele pronaći istinsku ljubav
i sve nikad odrasle muškarce
koji se nisu uspjeli adekvatno oteti od majke
svu djecu koja sjede pred osvijetljenim zaslonima
svu starčad koja kunja u naslonjačima
i prebire prstima po krunici preostalih sjećanja
čiji se savjeti nisu uspjeli primiti
pozdravljam sve lijeve desne i središnje
ljevoruke desnoruke i zloguke
sve anonimne utjerivače pravde
ljubitelje dobrog vina i eteričnih biljaka
pozdravljam sve teologe i marksiste
poklonike televizijskih serija
vlasnike kućnih ljubimaca
sve slobodno misleće intelektualce
i nepravedno zatočene domaćice
ovisnike o kavi cigaretama i svemu drugom
one na listama za odstrel
sve pokradene obespravljene i bolesne
vozače bicikliste pješake pjevače i trubadure
one nacionalno osviještene
kao i one neosviještene
one koji su se snašli i one koji nisu
sve ustreptale nesigurne i zagubljene
bez obzira na spol rod narod i izrod
bez obzira na imovinsko stanje
i svaku vrstu životnog opredjeljenja
želim reći samo nekoliko stvari
činjenica da čitate ovu pjesmu
dolijeva još nešto ulja
na slabašnu vatru nade
prijeteća hrpa neopranog veša
raste iz dana u dan
filozofsko otkrivanje tople vodice
šuć muć pa prolij zgodno je
zbog toga što je tako puno ugodnije
ispirati usta jer manje trnu zubi
najavljujem stoga još jedno alkemijsko vjenčanje
pa recite napokon ono što imate za reći
jednostavno onako kako je to Wittgenstein zapisao
ili o onome o čemu ne možete govoriti
pjevajte zauvijek
Upravo je čudesno (to)
kako čitanje dobre književnosti
može u trenu promijeniti
percepciju našeg
svakodnevnog svijeta
baš kao i ljubav
dobra knjiga čini
da naše oči vide
sve ono što inače
ne bismo mogli primijetiti
pijemo jeftini džin
pomiješan s tonikom
i pušimo duhan u potkrovlju
svatko na svom prozoru
sunce pomalo gubi snagu
i zrake prljava svjetla
oblizuju izduženu nježnost
tvoje blijede ruke
držiš usku cigaretu
i topli večernji vjetar
rastjeruje plavetni dim
uznemiren zrak
raznosi srebrni pepeo
prema centru opustjelog grada
ljeto je prezrela dinja
razmišljam o knjizi propovjednika
nakon koje poezija više nije moguća
i koja govori o tome
kako je sve ispraznost
ispraznost nad ispraznošću
i kako nema ničeg novog pod suncem
i da nema veće radosti čovjeku
nego jesti i piti
i biti zadovoljan svojim poslom
šutimo
tišinu tek remeti
zvuk večernjih vijesti
što dopire iz televizora
kojeg nitko ne gleda
resko brujanje automobila
i potmula buka
ponekog prigradskog vlaka
Postoji li nešto poput
pravog stanja stvari
ili je uvijek u pitanju
tek omeđena slutnja svijeta
istina je kraljevski virus
koji neprekidno mutira
(jasno je da su život i istina jedno)
i mogu postojati
samo u živom organizmu
razgranate krošnje jezika
nastojeći obuhvatiti bivanje (kao takvo)
tu neobjašnjivu igru među oprečnostima
koju ljudi nisu u stanju pojmiti
neizvjesnost je stoga bitna
da se oćuti ljepota
pa da misao rekne
dobro nam je ovdje biti
ali čini se da ono što uistinu jest
na kraju krajeva jednom ipak mora
proždrijeti samo sebe
Znam da u posljednje vrijeme
imaš pune ruke posla
neki sumnjivi izvori tvrde čak i to
da živimo u posljednjim vremenima
nažalost ja nisam toliko vidovit
(što nužno ne mora ni biti loše)
da bih sa sigurnošću mogao bilo što reći
ponekad znam biti optimističan
no utakmica za me traje
sve dok glavni sudac ne zasvira kraj
ili me trener ne izvadi iz igre
u ovom su slučaju
sudac i trener jedna osoba
i nimalo ne sumnjam u to
da se zna na koga pri tome mislim
moj mir nadalje ovisi tome
hoće li ona danas
biti blaga prema meni
katkad ovisi i o tome
kakvo je stanje na mom računu
svakog se jutra budim
s tihom strepnjom u prsima
ima li novih propuštenih poziva
kako onih uobičajenih
tako i onih s nepoznatih brojeva
ti imaš uvid u sve telekomunikacije
znam da nisi predugo
na ovom radnom mjestu
da sigurno imaš posla preko glave
no ipak se nadam da imaš upliv
na suvišne porive ljudi
i da tvoje ovlasti sigurno nisu tako male
te da ćeš pronaći
sasvim osobiti način
kako me možeš prikladno zaštititi
prije nego li se plješćući
rukama ponad glave
mirno zaputim prema svlačionici
Bog je velik
i još veći
Bog je Cjelina
Sveobuhvatni Cjelov
mirenje s Nemirom
dočim
Vrag je u pojedinostima
u rascjepu Stabla
Spoznaje Dobra & Zla
Bog je kretanje
dobro je rekao Galileo
nakon što je osuđen
na doživotni kućni pritvor
ipak se kreće
Dani su nalik na smotane cigarete
jedna ti ispadne dobro a druga baš i ne
ostalo je još nešto nosoroga
koje nisu uspjeli ubiti
komuniciramo na tajnim frekvencijama
otprilike onako kako to čine kitovi
preko poezije variva s mahunama
preko još nekih stvari koje nisu uspjeli provaliti
duhanskim dimom i porukama koje putuju
kroz zastarjeli sustav vodovodnih cijevi
plemenito podzemlje ima svoj lagani kontinuitet
i ptice katkada pomažu iako je eter zagušen
naša je geometrija neuništiva
budale to ne mogu znati
i zato vam kažem još jednom
sestre i braćo
ako laže koza
ne laže nosorog
Svako razdoblje zahtijeva drukčiju playlistu*
novi popis zadataka (to do lost**)
držim se grčevito za šalicu kave
stišćem je prstima
kao da mi život ovisi o njoj
bojim se
ako je ispustim past ću ponor
postoje i drugi rukohvati
facebook je plava infuzija
kojom smo priključeni na vanjski svijet
gamad koja prodaje to bezdušno koristi***
tu činjenicu shvaćam jer
svi smo mi zabrinuti trgovci
zaigrani marketinški stručnjaci
razlikujemo se samo po vrsti robe
koju podvaljujemo
u binarnoj igri nerava
koju možemo zvati ljubav
ili kako nam već drago
* neke pjesme ipak ostaju
** trebam li naglasiti da je slovo i zamijenjeno slovom o?
*** to znamo ali nas nije briga
katarza igra produžetke
i sve mi se čini da ćemo noćas
ponovo gledati jedanaesterce
osjećam bijele zidove
koji te čvrsto stežu
i kako te njihova studen
iz dana u dan sve više osljepljuje
suze ti kopaju obraze
a tijelom ti kola teška krv
večer je tamni groove
kosa ti za to vrijeme
posve nečujno raste
i plete se okolo oblaka
kao u lošem snu
neke nas ruke vuku
i koraci postaju bolniji
ne mogu pustiti glas
večer je tamni groove
i ja ti se zaklinjem na vjernost
u ime svih pregaženih životinja
ostavljenih na cesti
koje više nikada neće vidjeti proljeće
tvoja je šutnja prikladna
moja je istina logična
naše tišine se važu
večer je tamni groove
ulična rasvjeta zabada
svoje narančaste šiljke
u moju radnu sobu
i ja spuštam rolete
kako me noć
ne bi mogla pronaći
kosa ti za to vrijeme
dalje nečujno raste
i tiho se pretvara u cvijeće
večer je tamni groove
mrtvi mi slikari kucaju na vrata
a ja se pravim da nisam tu
prašina pada na podove i stvari
kao snijeg u Amarcordu
krećem se uskim stazama
od postelje do kuhinje i natrag
pauci drže sve kutove u stanu
i prozori se sve teže otvaraju
večer je tamni groove
dok moji zubi škripe
tvoja kosa sramežljivo raste
u nezgrapnoj inverziji
ti postaješ Odisej
a ja se pretvaram u Penelopu
nije mi jasno otkuda
ta bizarna zamjena lica
ali liječnici kažu da se u snovima
takve stvari događaju
večer je tamni groove
moji se poljupci skupljaju
u napuštenim satelitima
odakle će krenuti na jug
u još jednu besmislenu misiju
pripravni da se bore
za nešto što mi ne pripada
večer je tamni groove
radost mi se osvećuje
a slatkasti miris bazge
umrtvljuje moje iznenadne misli
tramvaji pletu plavetne mreže
kupole snažno pritišću grad
toplana čitavom utrobom
radosno kliče: imamo papu!
večer je tamni groove
skrivam te iza grkljana
ljubav je nemogućnost straha
rekla si: radi što želiš
i tako mi jezikom odsjekla
obje ruke
Noć je japanski drvorez
otisnut na rižinom papiru
plavetnilo se spušta
postupno
savršeno pravilno
odozgo prema dolje
kao boja nanesena valjkom
na ploču trešnjina drva
vješto
iskusnom rukom
starog majstora
breze su ogoljene i obasjane
svjetlima iz kuhinja
iz dimnjaka rastu bijeli dimovi
sipi sitna kiša i ovaj dio svijeta
polako ulazi u sjenu
sinoć mi je Tarkovski spasio dan
(otkad sam s njom brojim samo dane
kao male vječnosti između svitanja)
Andrej je nešto kao Božić
potreban je barem jednom godišnje
pomaže mi da shvatim
što je to poezija
što je to život
ona mi pomaže da shvatim sebe
a to uopće nije malo
možda je to ustvari i sve
sinoć sam puno shvatio
valja se stalno vraćati istim ljepotama
da vidimo koliko smo se
u međuvremenu promijenili
Zemlja se vrti oko svoje osi
ta brzina na ekvatoru iznosi 1674 km/h
prema polovima vrtnja biva sve sporija
Zemlja se još k tomu vrti i oko Sunca
brzinom od otprilike 107 290 km/h
Sunčev sustav se vrti oko središta Mliječnog puta
brzinom od oko 871 781 km/h
a cijela galaksija se kreće
brzinom većom od 2 000 000 km/h
sve u svemu jurimo kroz svemir
brže od 3 000 000 km/h
a da toga uopće nismo svjesni
niti smo u stanju to osjetiti
vrijeme je bolesti
nikad završenih ratova
i vrijeme potresa
treći po redu
planet od sunca
kašljuca
škrguće zubima
podriguje
ruše se domovi
padaju zvonici
životinje bježe
ljudi žive u strahu
kao u kući bez armature
ona mi priprema čaj
mirnim kretnjama gejše
kreće se stanom tiho
kao da lebdi
i nogama uopće ne dotiče tlo
ja je hvatam
rukama
očima
usnama
ona mi izmiče
znam da nije od ovoga svijeta
naivno pokušavam zaustaviti
svaku veličanstvenost običnog trenutka
ali ne uspijevam
nemam dovoljno
ruku
očiju
usana
Bio je jedan čovjek
u Pučišćima na otoku Braču
(bitno je ovdje mjesto radnje)
vješt klesar i darovit
ima od toga već dosta vremena
koji je naumio isklesati mali kameni jedrenjak
nekoliko je godina svakog dana
predano radio na tome
kažu da je bio toliko umješan
da je isklesao sve do najsitnijih brodskih detalja
čak i lanac s karikama koji drži sidro
sve iz jednog jedinog komada
kad je završio svoj opus magnum
kameni jedrenjak od bijelog vapnenca
postavio je na drveni stalak u tinel
ljudi su dolazili i divili se
tom prozračnom čipkastom čudu
no jednog su dana ulazna vrata ostala otvorena
i u kuću je ušetala koza
prošla kraj stalka i zakačila ga tako
da je brod svom silinom tresnuo o pod
čuvši (brodo)lom
škarpelin kalafat hitro dojuri u sobu
pogleda kozu
ostatke broda
pa opet kozu
duboko izdahne i mirnim glasom reče:
pa si baš ovuda morala proć
U trenucima kad svjetlo
gubi svoju snagu
(jer se i Bog ponekad treba odmoriti)
nebo postaje
nalik na tvoje oči
dan se ubrzano hladi i
ljubičasta se postupno
pretvara u crnu
gledam jedno od tvojih
mnogobrojnih lica
i jednostavno
ne mogu odrediti
koje od njih u sebi
sadrži više sna
Kad sam bio još sasvim mali
legao bih navečer u krevet
i čekao da netko od roditelja ugasi svjetlo
gledao sam tako još uvijek upaljeni
zidni luster s tri male minjonke
kada bih škiljio kroz poluzatvorene oči
stvarao se privid svjetlosnih šiljaka
koji se šire kroz prostor
što sam više stiskao kapke
šiljci su bivali sve duži
mislio sam da ću ih na kraju
moći dohvatiti rukom
nisam znao jesu li vrući ili oštri
ali svakako sam ih želio dodirnuti
no kako bih posegnuo rukom
sjajni šiljci su se povlačili natrag u žarulje
nakon par neuspjelih pokušaja
brzo sam shvatio da su šiljci tek optička varka
i da svjetlost nikako ne možeš uhvatiti
još sam neko vrijeme zbog toga bio jako tužan
***
Rođen sam bez jedne čakre
Mjesec u biku donosi nova saznanja
DNK-analiza jasno pokazuje
Ja sam križanac malog Ivice i profesora Baltazara
Mislim mislim i dosjetim se
Kog nacrtam bude živ
Grlim brezu bez korijena
Stablo koje se potom pretvara u pticu
Kuhinja je laboratorij
Hladnjak s propelerom
Na stolu dvije kutije šibica
Karton drvo i sumporna glava
Jedna s likom Marylin Monroe
Na drugoj Corto Maltese
748 - 3. studenoga 2022. | Arhiva
Klikni za povratak