Hrvatski u službi odgoja čitatelja nekad i danas

U povodu Mjeseca hrvatske knjige 24. listopada u Maloj dvorani Matice hrvatske održano je predavanje Od šlabikara do lektire. Predavanje iz povijesti Hrvatskog kao nastavnog predmeta održale su Lahorka Plejić Poje (profesorica na Filozofskom fakultetu, Katedra za stariju hrvatsku književnost) i Ana Ćavar (docentica na Filozofskom fakultetu, Katedra za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti). Unatoč tome što Hrvatski jezik kao nastavni predmet ima sličnu formu posljednjih pedesetak godina, on se kontinuirano prilagođavao i mijenjao od trenutka kada je uvedeno javno državno školstvo te Hrvatski kao obavezni predmet potkraj 18. stoljeća. Tada nastaju i prvi dokumenti koji uređuju Hrvatski kao nastavni predmet poput uredbe Ratio educationis (1777) te prvi udžbenici koji su bili dvojezični i znatno drukčiji od današnjih.

U idućih dvjestotinjak godina mijenjali su se i način poučavanja Hrvatskog kao nastavnog predmeta i građa: napušteno je šlabekovanje – metoda učenja slova abecednim redom, čitanke su prestale biti dvojezične, uvedene su obavezne lektire, promijenjena su književna djela u čitankama (na početku su to uglavnom bile usmene predaje i narodne pjesme) te su književni tekstovi u čitankama počeli biti korišteni samostalno, a ne kao potkrepa lekciji iz drugog nastavnog predmeta.

Ana Ćavar i Lahorka Plejić Poje

Bogoslav Šulek 1850. objavio je metodički priručnik Naputak za one, koji uče čitati za učitelje i roditelje i Malu čitanku za početnike, namijenjenu učenicima

Učenici OŠ u Čelinama s učiteljicom, 1944. / Izvor: Hrvatski školski muzej

Profesorica Plejić Poje naglasila je važnost odgojne i obrazovne funkcije koju je Hrvatski imao od samih začetaka, kao i ulogu u oblikovanju te učvršćivanju individualnog, ali i nacionalnog identiteta. Profesorice navode da je povijest Hrvatskoga kao nastavnog predmeta važno proučavati i zbog lakšeg suočavanja sa suvremenim problemima, kao što su to sastavljanje novoga kurikuluma te kriza čitanja. „Mi smo krenuli s novim kurikulumom, a da se nismo upitali kako smo do sada radili? Nismo se ni jednom osvrnuli unatrag i to sigurno nije dobra pozicija za ulazak u nešto novo, a da nismo preispitali i usustavili što smo radili do sada“, istaknula je profesorica Plejić Poje o pitanjima novog kurikuluma. Hrvatski jezik kao nastavni predmet uz obrazovnu ulogu trebao bi, kao i nekad, ponajprije imati odgojnu ulogu mlade čitateljske publike.

Jednostavnog rješenja za krizu čitanja nema, no Ana Ćavar navodi da treba naći alternativu kako bi se mladi potaknuli na čitanje, a posebice oni od šestog razreda i stariji, koji su najmanje motivirani za čitanje: „Bitno je na neki način naći konsenzus da čak i kanonske tekstove koji učenici čitaju pokušamo odabrati tako da oni budu reprezentativni, ali ipak razumljiviji.” Tekstove koji su odveć zahtjevni treba približiti učenicima, u nastavi im pristupiti takoda zainteresiraju učenike.