Esejisti o ratu i miru

U Puli 21. i 22. listopada održani su, u prostorijama Kluba hrvatskih književnika, jubilarni 20. Pulski dani eseja. U sklopu bogata programa ugledni su znanstvenici promišljali o temi rata u hrvatskoj i svjetskim književnostima. Županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica i pulski gradonačelnik Filip Zoričić pozdravili su nazočne te istaknuli važnost manifestacije iza koje stoje Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i časopis Nova Istra.

Nagradom Zvane Črnja ovjenčana je
knjiga Božidara Petrača Čitanje tradicije. Kroatološke teme

Esejisti su iznosili svoja promišljanja o ratu i miru u četiri slijeda predavanja: prva dva 21. listopada, gdje su se u prvome esejističkome krugu predstavili Antun Pavešković (Jedan zaboravljeni rat), Cvijeta Pavlović (Autorice ratne literature) i Dragutin Lučić Luce (Dvije kratke rasprave o ratu). Nakon predaha i predstavljanja knjige Ante Cukrova U duhovnome logoru uslijedili su Dolores Butić (Obsidio ladrensis: opis rata i/ili politička manipulacija), Pavao Pavličić (Kako sam pisao o ratu), Jelena Lužina (Rat i mir, pa onda opet rat…) te uvid u časopis u časopisu: „Nova Istra“ u „Apokalipsi“.

Središnje je događanje bila dodjela nagrade Zvanje Črnja. Nagradu je ove godine dobio Božidar Petrač za knjigu Čitanje tradicije. Kroatološke teme (DHK, Zagreb, 2022), izabranu među osam pristiglih na natječaj, ocijenjenih kao stilsko-tematski raznovrsnih te iznimno zanimljivih.

Petračeva knjiga, podijeljena u četiri dijela, dijalektički je konsenzus tradicijskoga i suvremenog. Prvi dio uranja u zrinsko-frankopanske teme nastavljajući se u drugome dijelu na promišljanja o djelu Ivana Mažuranića, Nikole Andrića, Antuna Radića, Jovana Hranilovića i Mihovila Nikolića te o Nehajevljevoj Rakovici. Treći je dio posvećen Tijanu i Brajnoviću, da bi u četvrtome Petrač razmatrao opuse Slamniga, Šoljana, Kaštelana, Horvatića, Čuića i Gavrana. „Petrač uspijeva superiornim, nadasve lijepim stilom, ući pod kožu svakome od autora o kojima piše, afirmirati djelo afirmirajući čovjeka, potvrditi opus propitujući pretpostavke na kojima je nastao. Tu rijetku sposobnost superiorne aksiološke prosudbe i toploga psihološkog ocrta, spojenih profinjenim stilom znalca i estete, treba nagraditi i zato da bismo ovim priznanjem skrenuli pozornost širega čitateljskog općinstva“, navodi u obrazloženju povjerenstvo u sastavu: Antun Pavešković (predsjednik), Vanesa Begić (članica) i Evelina Rudan (članica).

Sljedećeg je dana u nova esejistička izlaganja uveo autor programa i voditelj Boris Domagoj Biletić, koji se predstavio esejem Dva romana o Puli za svjetskih ratova: I. Katušić & M. Rakovac. Slijedilo je izlaganje Igora Mikecina Luk i lira. Nakon predstavljanja romanesknoga prvijenca Robija Selana Kokosovi orasi promišljanja o ratu iznijeli su Sibila Petlevski (O ratu u književnosti – o književnosti u ratu) i Ivica Matičević (Dva prijatelja u dva rata: Josip Kosor i Stefan Zweig), da bi uslijedila zaključna rasprava.

I ove su godine Pulski dani eseja bili plodonosni unoseći u pojam rata – ambivalenciju. Tako za Igora Mikecina instrument lira u oprečnosti prema ubojitom luku pokazuje mnoštvo nadopuna, udvajajući se, a opet bivajući nešto istovrsno. Luk je lira bez struna, a oboje su uzoriti znameni sklada tek naizgled odvojeni.

Sibila Petlevski govorila je o izravnom uključivanju Amerike u Prvi svjetski rat, o književnosti u muških pisaca koji se na jednom mjestu predstavljaju kao pacifisti, dok na drugom glorificiraju ratne sukobe (Hemingway), no ponajprije o domorodačkom pristupu ratovanju (Indijanci Sjeverne Amerike). Koliko god su majke Indijanaca protestirale protiv uključivanja njihovih sinova u bjelačke sukobe, oni su im pristupali i samovoljno, potaknuti junaštvom.

Profesor Mikecin poentirao je ono što je prožimalo Pulske dane eseja: kada bi samo vladao mir bez rata, ne bi bilo sklada u bivanju. Prekomjerje jednoga ili drugoga vodi u nesklad. U ratu je mir – i u miru je rat, samo u različitu omjeru. Kao što ni rat nije sam po sebi zao, tako ni mir nije sam po sebi dobar.

Rat ili mir – na nama je da oprezno balansiramo između tih dviju krajnosti trudeći se očuvati u najvećoj mjeri sam Život.