Stih je slika

Stihovi Vesne Boinović Grubić otkrivaju u širokom rasponu lirski glas za male i velike čitatelje. Riječ je o pjesnikinji koja je objavila više slikovnica za djecu i zbirki pjesama za stariju djecu, što je određuje kao plodnu i svestranu autoricu. U slikovnicama Žapčeva pjesma, Sreća, Pjesma o hrani i dr. izrazito sugestivnom slikovitošću stihova autorica eksplicitno komunicira s čitateljima uspostavljajući komunikacijski kanal velike protočnosti upravo tom snažnom likovnom sastavnicom u diskursu. A nije li slikovitost dječje percepcije svijeta životno razdoblje u kojemu ga počinju prepoznavati i spoznavati najjednostavnije u slikama, dakle, u onom razdoblju koje pokrivamo pojmom – djetinjstvo? Naivno i nevino djetinjstvo čovjeka analogno je istom takvom djetinjstvu svijeta, koje pak percipiramo također po slikama i kroz slike  upisane u onim arhetipskim i mitskim slikama u kojima čitamo o stvaranju svijeta i svega vidljivoga baš kao što dijete čita u slikama svijet što ga okružuje, svoju svakodnevnu okolinu, počinje ga otkrivati i prepoznavati svojim očima, pogledom, vidi u slikama čudesan svijet oko sebe. U slikama koje s vremenom blijede, a ne izblijede,  vrijeme prožima osjećajima prolaznosti i oblikuje emocionalnom sastavnicom sintagmu – drage slike – koje cijeloga života razvijamo u emulziji sjećanja i gledamo kao uspomene.

Stoga je slikovitost stihova Vesne Boinović Grubić gradbena sastavnica njezina jezika i determinira svaku napisanu, možda je bolje reći bojom naslikanu riječ. Gotovo bih mogao ustvrditi da ona više slika, a manje piše stihove.  Drukčije, a čini se i točnije, valjalo bi kazati da slika stihove, a piše slike. Likovnu sastavnicu stihova osnažuje i Karin Tancil ilustracijama. Suradnička kompatibilnost pjesnikinje i ilustratorice velika je – likovni prilozi nisu tek ilustracije nego nadahnuti prijevod stihova u likovni jezik s potpisom Karin Tancil. Iz svega se pokazuje da je za golemu likovnu energiju u slikovnicama Vesne Boinović Grubić i Karin Tancil točnije kazati – vizualna energija, najviše zato što taj termin cjelovitije sažima i potpunije izražava  supstanciju obaju jezika kojim govore sve tri slikovnice, jer, evidentno je, riječju i slikom oblikovana je u medij pisane i oslikane knjige. Dakle, govore u dvoglasju oba jezika, riječi i slike, književnom i likovnom.

U zbirkama pjesama za veliku djecu 6ti dio mene, TAKVA, Istina  autorica izražava iskonsku svoju prirodu osjećajima kojima govori gotovo u svakoj pjesmi o ljubavi otkrivajući da je to i njezina neiscrpna tema koju čitamo u različitim pojavnim oblicima: svakodnevnim prizorima iz života, dragim osobama, neizvjesnima, nepoznatim prostorima, slutnjama, tajanstvenošću, blagdanskom ozračju, dvojbama ljudskoga postojanja, samoći i napuštenosti, bolnim osjećajima prolaznosti, rastanka, odlaska i gubitka bližnjih... Sublimno je Damir Boras izrazio tu odrednicu ovim riječima: „Istina je naslov treće zbirke pjesama već prepoznate hrvatske pjesnikinje Vesne Boinović Grubić. I uistinu Vesna u svojim pjesmama otkriva na najizravniji način svoje osjećaje i svoja iskustva kroz vlastitu introspekciju ali i duboko proživljena iskustva svojih bližnjih.“  U trećoj zbirci pjesama objavljene su uglazbljene pjesme u notnim zapisima, što samo podvlači činjenicu da je glazba važna sastavnica u diskursu Vesne Boinović Grubić. Naime, već se i prije pokazivalo kroz različite oblike da je glazbena komponenta impostirana u autoričin lirski jezik, o čemu najbolje govori intenzivna suradnja s glazbenicima i sudjelovanje na festivalima na kojima je apostrofirana priznanjima i nagradama: prva nagrada žirija na festivalu Melodije dalmatinskoga juga – Opuzen 2019. i 2021. Zapažena je i njezina suradnja na drugim festivalima, primjerice, Slavonija na dlanu, Dobro jutro more... U zbirkama pjesama Vesne Boinović Grubić prepoznajemo da je ljubav ishodište lirskom subjektu i velika tema koja se u brojnim i različitim motivima isprepleće u svim trima knjigama u čvrstu strukture jedne pjesničke cjeline.