Sit gladnu ne vjeruje

Izložba Etnografskog muzeja i Instituta za etnologiju i folkloristiku Lica gladi otvorila je temu o kojoj se ne govori previše u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj. Gladi se klone mnogi, pa se o njoj u javnosti jedva doznaje, a ipak je ta mučna pojava sastavni dio vjerskih običaja u obliku posta, političkih obračuna štrajkom glađu, pa sve do estetskih i zdravstvenih poteza uz jednu od bezbroj inačica dijete. Problem gladi i dalje je prisutan u mnogim državama svijeta, bez obzira na njihovu razvijenost. I u Hrvatskoj se suočavamo s glađu, posebno zbog siromaštva i nepogoda. Podizanje svijesti o problemu gladi, ali i poremećajima prehrane te o važnosti pripreme uravnoteženih obroka za sve dobne skupine bili su osnovni motivi izložbe u zagrebačkom Etnografskom muzeju. Autorice su izložbe Tanja Kocković Zaborski iz Etnografskog muzeja i Melanija Belaj s Instituta za etnologiju i folkloristiku. Izložba se može obići do 2. svibnja sljedeće godine.

Izložba u Etnografskom muzeju progovara o najvećem strahu čovjeka / Snimila Nina Koydl

Povijest nam govori mnogo o razdobljima gladi. No glad je i naša stvarnost. Drugi po redu cilj održivog razvoja UN-a do 2030. jest potpuno iskorjenjivanje gladi u svijetu. Ne ide baš po planu. Nakon postojanog smanjivanja gladi, od 2015. prevalencija pothranjenosti raste. Procjenjuje se da gotovo 690 milijuna ljudi, 8,9 posto svjetskog stanovništva, pati od gladi, od čega 135 milijuna od akutne gladi uzrokovane nasilnim sukobima, gospodarskim nedaćama i klimatskim promjenama. Ako se tako nastavi, do 2030. godine bit će 840 milijuna gladnih ljudi. Oni će biti na rubu egzistencije, ponajviše u južnoj Aziji (indijski potkontinent) i subsaharskoj Africi.

Glad se uvijek pojavljuje s velikim krizama, a nedavno je Hrvatska imala to iskustvo s pandemijom, lockdownom, a potom potresima u Zagrebu, Petrinji, Sisku, Glini, što je sve utjecalo na goleme gubitke financijske stabilnosti građana i posljedično dovelo do pothranjenosti. Kako glad može brzo i iznenada nastupiti, govori nam i oskudica izazvana ratom u Ukrajini, čime se mijenjaju gospodarski tokovi. To je iskustvo povijesno vrlo poznato, pa stoga ne čudi da su želje za punom trpezom i smočnicom bile sastavni dio zdravica. Dunja Rihtman Auguštin tako spominje u Knjizi o Božiću tradicionalne želje za blagdane i novu godinu: „Kobile vam se ždrebile, krave vam se telile, ovce vam se janjile, kokoši nesle jajca i legle se!“

Zimnica tijelo čuva

Takve zdravice neizravno govore da je prehrambena povijest čovječanstva obilježena razdobljima gladi. Upravo je glad bila ta koja je tjerala ljude na inovacije, utvrđivanje gradova, sustavnost poljoprivrede i stočarstva. I danas se većina gospodarskog djelovanja najvećeg dijela čovječanstva vrti oko pitanja kako priskrbiti za hranu. Autorice dostupnost hrane smatraju osnovnim ljudskim pravom, a glad i pothranjenost posljedica su nepoštivanja tog prava. Osiguravanje hrane stoga je kritična djelatnost. Ljudi spremaju zalihe pojedinačno, ali i kao obvezu državnih, gradskih i lokalnim službi u slučaju katastrofa ili društveno izazvanih kriza. Romantična je strana te djelatnosti zimnica, jedan od načina kako da se sačuva hrana za razdoblja kad je neće biti u izobilju. Povijesno su to bili zimski mjeseci, što je danas pomalo zaboravljeno s obzirom na veliku dostupnost hrane u supermarketima. Ipak, i danas je zimnica aktualna, gotovo nostalgična, a osim spremanja hrane u salamuri, povijest nas uči i sušenju hrane na suncu. Napokon, velika većina hrvatskih gastronomskih proizvoda kojima se naša zemlja diči upravo je posljedica brižljiva očuvanja hrane.

U vrijeme rata hrana je osobito oskudna, a kako doskočiti tomu, pokazuju pobjednički vrtovi. Tako se zvala djelatnost vrtlarenja u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji kada su se vrtovi s voćem i povrćem obrađivali uz vrtiće, bolnice, škole, vojne baze, čak i na crti bojišnice. Tako se osigurala prehrana svježim namirnicama, a i zagrebačka gradska uprava razvijala je sustav gradskih vrtova. Građani metropole ionako su navikli obrađivati svoje male parcele, što se sve manje vidi. Unatrag tek nekoliko desetljeća mnogi su građani koristili ledine, male prirodne zakutke, napuštena gradilišta, kako bi zasadili mrkvu i rajčicu za svoje potrebe.

Povijest gladi donosi inovativne načine prehrane. U raznim krajevima svijeta danas se jedu najčudniji izbori raslinja i životinja, a govorka se i o tome da su kineski gulaši od šišmiša zaslužni za izbijanje pandemije korone. Na stranu takve sumnjive teorije, ljudi doista jedu mačke, štakore, puhove, aligatore, skakavce. Danas je to većinom egzotična i bizarna hrana, dok je nekoć bila uobičajena prehrana životinjama iz najbliže okoline. Priskrbiti kalorije najvažnija je stvar u doba gladi, a na Jadranu se za kruh, beskvasne lepinje, pa čak i kao zamjena za kavu, koristilo brašno od žira crnike. Osim toga na siromašnom jadranskom stolu mogli su se naći rogoz, mirta, planika, kruška tepka, meso morske zvijezde, juha od kamena, lisice, ježevi, uši magaraca, kos, vrane, grlice. Jedan oveći morski kamen može dati četiri do pet tanjura juhe. Mnogi od tih proizvoda korišteni su za brašno, ali neki su bili jestivi tek kraće vrijeme. Na izložbi se mogu vidjeti upravo te namirnice iz neposrednoga prirodnog okoliša.

Tošo Dabac, Djeca pred tržnicom, 1935. / Izvor Etnografski muzej, Zagreb

Glad kao politička borba

Glad je i političko sredstvo poražavanja neprijatelja. Mnoge su ljudske sudbine u tom okrutnom načinu ratovanja zapisane u potresnim dnevnicima. Glad je bila sveprisutna i u logoru El Shatt u Egiptu, kao i za vrijeme opsade Sarajeva, a šokantna je priča o pet milijuna ljudi koji su namjerno ostavljeni da umru od gladi tijekom holodomora (gladomora) u Ukrajini. Tada je diktator Staljin zabranio podjelu žita vrlo plodne ljetine 1932/ 1933. I danas bogatstvo ukrajinske žitnice pokazuje snagu utjecaja na globalno prehrambeno tržište, koje se boji nestašice hrane i energenata. Drugi je oblik političkog obračuna štrajk glađu, koji se bilježi još u pretkršćanskoj Irskoj. Tu metodu nenasilne borbe primjenjivale su sufražetkinje, a Mahatma Gandhi pokrenuo je trend štrajkača gladi među političkim zatvorenicima. To je doista nenasilan čin, jer je štrajkač taj koji trpi i traži moralnu potporu.

Izgladnjuje se i namjerno, kako bi se dobila skladna forma tijela. Mediji nerijetko pridonose predstavljanju i percepciji tijela, posebno u današnje vrijeme elektroničkih medija. Suočavamo se sa sve većim porastom poremećaja prehrane, pogotovo mlade populacije, a vodeći su anoreksija i pretilost. Na ključnu riječi diets Google-pretraga sredinom kolovoza ove godine dala je 11.500.000 rezultata. Izložba pokazuje niz povijesnih novinskih članaka s primamljivim naslovima, npr. Kako sam omršavila za 15 kg u osam dana bez škodljivog gladovanja, Kuhinja za vitke, Da li vam je već netko rekao da ste predebeli? Siti ljudi nisu ni zašto, ili Hajdmo smršavimo skupa. Sve to govori kako je glad i kulturna i društvena činjenica koju u današnjem svijetu valja oprezno promišljati i interdisciplinarno joj pristupati. Zajednički je nazivnik pretjerani utjecaj tjelesnog izgleda i na vrednovanje vlastite osobnosti, osobito u adolescentskoj dobi.

Među inim, to se tiče i kulturoloških i vjerskih načela koja zahtijevaju post, suzdržavanje od posebnih jela i pića i drugih oblika izgladnjivanja. Razni rituali, svakodnevni i mitski, održali su te tradicije sve do danas. Tako se u kršćanstvu pojavljuju mnogi nemrsi, osobito petkom. Za vrijeme korizme vjernici se odriču mnogih jestivih i pitkih sadržaja, a barem na Čistu srijedu i Veliki petak održava se i potpuni post i nemrs. U islamu je ramazan mjesec potpunoga posta od izlaska do zalaska sunca, dok su mnogi drugi židovski i muslimanski običaji nastali kao rezultat zdravijega života u području ishodišta monoteističkih religija, od Izraela do juga Arabije. Tamo nije dobrodošao alkohol ni masna hrana, zbog čega je gotovo prirodna zabrana blagovanja tih namirnica pod žarkim suncem.

Iako obujmom relativno mala, ali bogata informacijama, izložba progovara o jednom od najučestalijih fenomena ljudske svakidašnjice. Autorice izložbe pogodile su bit odvajanjem raznih oblika gladi, a posjetiteljima ostavile podijeljene osjećaje o temi koja nas sve egzistencijalno zabrinjava.

* * *

Glad u Hrvatskoj

I u Hrvatskoj postoji glad, iako ne ona akutna. Začarani krug siromaštva vodi naše sugrađane u odricanje od hrane, pa među korisnicima socijalne pomoći gotovo 40 posto obitelji ne može si priuštiti jedan mesni obrok dnevno, a 33 posto njih nema novca za voće i povrće. Čak je nekoliko desetaka tisuća djece osnovnoškolske dobi pothranjeno. U četrnaest gradova otvorene su socijalne samoposluge, a u prostorima Crvenoga križa i drugih organizacija djeluju pučke kuhinje s toplim obrokom. U Hrvatskoj je među prvima dobrotvorni rad započelo društvo Prehrana, koje je 1914. osnovao zagrebački veletrgovac Šandor Aleksander.

* * *