Izložba u čast Bauerova jubileja

-

U prigodi 110. godišnjice rođenja Antuna Bauera u Knjižnici Fakulteta hrvatskih studija od 8. lipnja do 30. listopada može se posjetiti izložba Gipsoteka Antuna Bauera. Izložbu su organizirali Gliptoteka, Arhiv za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Fakultet hrvatskih studija. Potkraj prošle godine organiziran je i znanstveno-stručni skup posvećen Antunu Baueru. Popratno je napravljena virtualna izložba, koja se može razgledati u sklopu ove postavljene izložbe u Knjižnici FHS-a na Kampusu Borongaj i na stranici  https://gipsoteka.hazu.hr/. Autorice su izložbe vanjska suradnica Fakulteta hrvatskih studija Magdalena Getaldić iz Gliptoteke, upraviteljica Arhiva za likovne umjetnosti Jasenka Ferber Bogdan i stručna savjetnica Andreja Der-Hazarijan Vukić. Zahvaljujući profesorici Jasni Jeličić Radonić izložba je postavljena na Fakultetu hrvatskih studija a otvorio ju je o.d. dekana akademik Stjepan Ćosić.

Antun Bauer u Arheološkom zavodu Sveučilišta, 1936.  / Izvor Gipsoteka Antuna Bauera

Skupom i izložbom nastojao se valorizirati doprinos Antuna Bauera u povijesno-umjetničkoj i muzeološkoj struci u cjelini. On je svojim vizijama, radom, brigom i donacijama utemeljio ili sudjelovao u osnivanju i radu niza kulturnobaštinskih institucija. Vlastitim darovanjima i prikupljenim umjetninama osniva, uz Gipsoteku 1937. i Arhiv za likovne umjetnosti 1943. Utemeljio je Galeriju umjetnina u Osijeku 1941, Muzejski dokumentacijski centar 1955, Galeriju umjetnina te Zbirku Bauer Gradskoga muzeja u Vukovaru. Potaknuo je osnivanje muzeja u Sisku 1943, Iloku i Šarengradu 1951. Svjestan važnosti muzejske djelatnosti u razvoju baštinske identifikacije naroda, dao je poticaj u osnivanju poslijediplomskoga studija muzeologije 1965. te je pokrenuo izdavanje muzeoloških časopisa Muzeologija (1953) i bilten Informatica museologica (1970). Cijeli život posvetio je sakupljanju, čuvanju i promicanju hrvatske kulturne i umjetničke baštine, ugradivši svoje nasljeđe u temelje brojnih umjetničkih institucija.

Začeci Gipsoteke

Gipsoteka je prva muzejska institucija koju je osnovao Bauer 1937. godine. Izložbom se kroz prikaz njezine povijesti ukazuje na Bauerovo razumijevanje kulturne potrebe za takvim muzejom te na njegov muzeološki rad, organizaciju i sustavno promišljene prve postave Gipsoteke. U okviru muzeja osnovan je prvi Arhiv za domaću umjetnost u Hrvatskoj. Muzej je jedinstven kako u vrijeme osnutka tako i danas jer sakuplja, čuva i povezuje umjetnička djela s područja kiparstva. Specijalizirani je muzej za skulpturu, jedini muzej u Hrvatskoj koji sustavno sakuplja i prezentira sadrene odljeve najvažnijih kulturnopovijesnih spomenika hrvatske spomeničke baštine još iz antike pa sve do renesanse.

Bauer je već od gimnazijskih i studentskih dana sakupljao umjetnička djela te bi u nedostatku sredstava u plastelinu otisnuo medalje i plakete, koje je poslije lijevao u gipsu. Nakon diplome postaje demonstrator Zbirke antičkih sadrenih odljeva u Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je shvatio njen potencijal i važnost. Kasnije je kroz studijska putovanja upoznao brojne europske zbirke odljeva i muzeje, što mu je bio dodatni poticaj i potvrda važnosti njegove namjere da u Zagrebu osnuje sličan muzej. Potaknut time, intenzivno je sakupljao sadrene odljeve, ali i modele hrvatskih kipara kojima nitko u to vrijeme nije davao na važnosti. Njegova je zbirka brzo rasla i prerasla mogućnosti privatnog smještaja, što je Baueru bio najveći problem. Bila je razasuta na desetak mjesta u gradu, stoga ju je odlučio darovati gradu Zagrebu, nakon čega je osnovan muzej.

Bauerovo razumijevanje važnosti uloge muzeja moguće je pratiti kroz izložbu, kroz njezin organiziran i pomno osmišljen muzeološki plan, kojim se potvrđuje njegova uloga u stvaranju te suvremene muzejske ustanove. Bauer je osmislio koncepciju prvoga stalnog postava Gipsoteke u kojem jednako valorizira sva područja plastičkog oblikovanja. Na panoima izložbe prati se slijed kronoloških i stilsko-morfoloških dionica postava. Bauer je izdvojio i sistematizirao pojedine zbirke prema stilsko-estetskom razvoju ističući osnovni cilj Gipsoteke, a to je što potpunije sakupiti zbirku sadrenih odljeva i modela domaćih kipara i majstora od najstarijih vremena do danas.

Od antičkog
do modernog kiparstva

Zbirka antičkog kiparstva izložena je na nekoliko panoa Knjižnice, a u muzeju je postavljena kao zasebna cjelina u tri dvorane južne zgrade. Skulpture su bile kronološki raspoređene prema glavnim razdobljima razvoja antičke plastike. Zasebnu cjelinu čine odljevi skulptura i reljefa atenskog Partenona s istočnoga i zapadnoga zabata te dio friza vanjskog zida cele. Izložene su i najpoznatije skulpture, poput Mironova Diskobola, Polikletova Dorifora, Lizipova Apoksiomena te skulpture Venere Milske, Gala na umoru, Apolona Belvederskog i Laokoontove skupine.

Zbirka hrvatskog modernog kiparstva najveća je i najsustavnije prikupljena zbirka koja daje pregled razvoja hrvatskoga kiparstva od druge polovice 19. stoljeća do danas. Na izložbi panoi prate cjeline po pojedinim prostorijama kako su izložene u prvom postavu Gipsoteke. Slijedi se kronološki i stilski poredak koji započinje djelima Ivana Rendića i Rudolfa Valdeca, prvih školovanih hrvatskih kipara. Nakon toga slijede dvorane s djelima Roberta Frangeša-Mihanovića, školovana u poznatim europskim centrima, koji u hrvatsku skulpturu unosi moderne europske stilove – simbolizam, secesiju i impresionizam.

U sljedećoj dvorani Branislav Dešković, naš najpoznatiji animalist, predstavljen je skulpturama pasa ptičara i portretima koje karakterizira impresionistička obrada površine. Najpoznatiji hrvatski kipar svakako je Ivan Meštrović, a zastupljen je djelima iz ranoga secesijskog razdoblja. Zatim su prikazani panoi s djelima umjetnika okupljenih oko Proljetnog salona, koji djeluju između dva svjetska rata. Uređene su i dvije izložbene dvorane s monumentalnim skulpturama Antuna Augustinčića, zatim dvorane Frane Kršinića, Ive Lozice i Grge Antunca, većinom sa skulpturama koje prikazuju ženske aktove, ali koje pripadaju mediteranskom krugu djela lirskih obilježja. Izloženo je i 31 djelo Vanje Radauša, čiji je opus najpotpunije sakupljen u Gipsoteci i zasebno izložen te predstavljen na izložbi. Njegove su kompozicije ekspresivne u snažnom, napetom pokretu i zamahu.

Ovim prikazom na panoima i pratećom virtualnom izložbom prvoga stalnog postava Gipsoteke ukazalo se na Bauerov pionirski doprinos muzeološkoj struci. Detaljno je predstavljen sadržaj zbirki bogatim arhivskim i fotografskim materijalom, gdje se pokazuje veličina sustavno sakupljenih odljeva antičkih i povijesnih spomenika te skulptura i sadrenih modela modernog i suvremenog kiparstva. Izložba je privukla brojene studente i profesore na Fakultetu hrvatskih studija, ali i širu kulturnu javnost.