Gradonačelnikova svjetla u magli

Već nakon prvih stranica novog romana Osječanina Josipa Cvenića Gradonačelnik u secesiji čitatelj će se zacijelo prisjetiti njegova prethodnog ostvarenja, također romana, Sablasti nad dvorcem (2018). Pa ako je pritom letimice pogledao još i „dodatke“ novoj knjizi – tekst više arhivistice Državnog arhiva u Osijeku Erike Žilić Vincetić O Vjekoslavu Henglu… i piščeve zahvale, bit će mu jasno i da je proces prikupljanja građe za novu prozu bio vrlo sličan onomu prije nje.

Pišući roman o Vjekoslavu Henglu (1875–1961), Donjomiholjčaninu koji je studij prava završio u Beču, a usredotočen na njegove osječke gradonačelničke godine (1920–1934, izuzev prekida 1927), Cvenić je morao proučiti brojne dokumente i literaturu pohranjene u Državnom arhivu u Osijeku; nastojeći se upoznati s osječkom svakodnevicom i atmosferama da bi likovima udahnuo život, pregledao je u knjižnici Muzeja Slavonije mnoga godišta starih novina, osobito Hrvatski list; u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici (koja je danas smještena u zgradi u kojoj su živjeli Vjekoslav i Matilda Hengl), baš u vrijeme kad je pisao ovaj roman bila je priređena inspirativna izložba O čemu su razmišljali Thildy i Vjekoslav Hengl; Cvenić navodi i nekolicinu knjiga znanstvenoga karaktera u kojima je našao zanimljive i korisne detalje za svoj roman.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Osijeku, Osijek, 2022.

Tko je zapravo Vjekoslav Hengl kojemu je Cvenić posvetio svoj roman? Oni koji to znaju – a pretpostavljam da su u velikoj manjini – slobodno mogu preskočiti ovaj pasus iz članka Erike Žilić Vincetić: „Zaslužan je [V. Hengl] za velika infrastrukturna ulaganja i urbanistički razvoj grada. Uz njegovo se ime veže rušenje tvrđavskih bedema u cilju povezivanja gradskih cjelina (Gornji grad, Tvrđa, Donji grad) električnim tramvajem. Dovršava se električna centrala, podižu se brojne javne zgrade, proširen je gradski vodovod, izgrađena carinarnica, gradska klaonica, škola u Novom gradu, Narodno kazalište, pučka kuhinja, dječji dom, napravljeni su pomaci na području gradske cestogradnje, kanalizacije i ostale gradske infrastrukture. Za vrijeme njegovog gradskog načelstva izrađeni su urbanistički planovi i regulatorne osnove koje su uvelike utjecale na današnji izgled grada. Gradska je uprava funkcionirala bez većih prigovora, a odnos prema kulturi i gospodarstvu bio je zapažen.“

U ovako sažetom nabrajanju postignuća osječkog načelnika Hengla u petnaestak godina intenzivna javnog djelovanja ne vide se, naravno, sve one manje i veće zapreke, zamke, podmetanja i poskliznuća koja truju i troše čovjeka, oduzimaju mu snagu i volju, navlače boleštine. Ali to i nije zadatak enciklopedijskih natuknica, time se bavi književnost. Cvenić je već u opremi romana – u naslovu, podnaslovu i žanrovskom određenju svoje proze – poslao čitatelju neke zanimljive signale. Tako u naslovnoj sintagmi (Gradonačelnik u secesiji) riječ secesija ima dvije odrednice: političku (odjeljivanje, razdvajanje, razdruživanje, odcjepljenje), koja se može odnositi na sve dublji politički raskol u novoformiranoj državnoj tvorevini u vrijeme u kojem je Hengl načelnik Osijeka), i likovnu (pokret u likovnoj umjetnosti i arhitekturi, na prijelazu iz 19. u 20. st. u Europi i Americi), koja sugerira vrlo vidljivu prisutnost toga stila u gradu, a i jedan od najbližih Henglovih prijatelja i suradnika istaknuti je osječki arhitekt Vladoje Aksmanović, autor zgrade kina Urania, projektirane u secesijskom stilu.

Podnaslov romana (Magle su bile sve gušće) izravno asocira na Stjepana Radića i sugerira čitatelju vrijeme u kojem su političke i međunacionalne napetosti došle do kulminacije: atentat u Skupštini na narodne zastupnike HSS-a (1928), uskoro i ukidanje parlamentarnog sustava i proglašenje kraljeve diktature (1929), a potom i atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića I. u Marseilleu (1934). Cvenić govori o tome kako su ti dramatični događaji odjeknuli u Osijeku, ali je naglasak zapravo na beogradskim intrigama koje su unosile nesigurnost i pomutnju na lokalnoj političkoj sceni. Stranka Hrvatska zajednica već je od sama ujedinjenja pobjeđivala na izborima u Osijeku, ali su parlament i vlada u Beogradu stalno ucjenjivali i odugovlačili s priznanjem izbornih rezultata. Na koncu, kod Hengla se nakupio zamor, narušeno mu je zdravlje, a bio je i razočaran nepovjerenjem pojedinih bivših suradnika i prijatelja, pa je dao ostavku .

Ispod naslova i podnaslova svog romana Cvenić je stavio i žanrovsku odrednicu cinema-novel pa s tim u vezi kaže da je shvatio kako u tekstu ima mnogo dijaloga „te se radnja odvija brzo, gotovo filmski, a roman izgleda kao scenarij za film“. Zanimljiva žanrovska dosjetka. U ovoj vrsti proze kakva je Gradonačelnik u secesiji, koja je u dobroj mjeri unaprijed „zadana“, ponekad se zna dogoditi da dokumentarni detalji jednostavno zasjene efekte onih izmišljenih. To se događa u trenucima kad se pojačano citiraju novinski tekstovi (npr. u priči o zarobljavanju Čaruge i njegovu ponašanju u zatvoru) ili u izvještavanju sa sastanaka, pa tekst romana djeluje neuravnoteženo. No neke su od izmaštanih sekvencija (ili onih koje tako djeluju) vrlo dojmljive: zadnja vožnja i oproštaj kočijaša konjskog tramvaja s kobilom Juliškom, slike iz bračnog života Vjekoslava i Matilde, zapažanja Bele Čikoša i Drage Iblera o arhitekturi, Čikoševa zamjerka Aksmanoviću zbog promjene prezimena, neki Henglovi moralni problemi.