Budi život svoga života!

S dubokom nevjericom i osjećajem nenadoknadiva gubitka primio sam vijest DHK-a o nemiloj i tragičnoj smrti njegova člana fra Ivana Kramara, predstojnika samostana sv. Vlaha u konavoskom Pridvorju, kapelana za policiju Dubrovačko-neretvanske županije, ali nadasve – iznimnog i vrsnog pjesnika; probila se kroz iransku internetsku blokadu, namijenjenu sprečavanju višetjednih uličnih prosvjeda, u mojoj teheranskoj komunikacijskoj izolaciji, djelujući tako još sablasnije i potresnije.

Fra Ivo, Bog mu dao mir i spokoj, nekoliko je puta uzastopce sudjelovao sa svojim prijateljem i supjesnikom Lukom Paljetkom na jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča – kaj – što; na 31. ovjenčah ga zasluženo Maslinovim vijencem i tako postade poeta oliveatus, a na 32. smotri, 5. kolovoza 2022, dva mjeseca pred svoj kobni odlazak, otkrivena mu je ploča sa Zida od poezije na središnjem trgu u bračkim Selcima, za koju sam izabra stihove: Budi život svoga života! Slikao se uz ploču, ponosno, i ne sluteći da je na fotografiji, koju i ovdje prilažemo, zla kob mu već najavljena riječju Kosac sa susjedne, Zidićeve ploče ponad njegove. Jungov sinkronicitet mogao je utjecati na njegov usud da se mogao ili uspio razabrati i detektirati na vrijeme – te tako zavarati Parke.

Izvrsno je čitao svoje stihove, lorkinske i imažističke, raskošnim baršunastim glasom pjevajući o konavoskom i jadranskom krajobrazu, o ljubavi i životu u koji bi uronjen daleko više od prosječnih životnika. Tekle su pjesme iz njegovih usta i srca posljednjih godina kano vrutak bez prestanka. Razašiljao ih je u audiosnimkama prijateljima, a također svoje zabilježene nedjeljne propovijedi, iznimno smišljene i proživljene, što krijepiše me u teheranskim osamama.

Dragi fra Ivane, Tvoja Bosna i Guča Gora, Tvoj široki svijet kojim prolazio si nesmiljeno u svojim svećeničkim misijama, Tvoje zadnje u nizu – dubrovačko odredište, Tvoja privrženost umjetnosti i duboko razumijevanje svih njenih formi kojima otvori svoj samostan i načini ga neformalnim, isijavajućim kulturnim središtem, uz Tvoju legendarnu druželjubivost i tako rijetku tješeću i utješnu ljudskost pamtit će mnogi. Nabrajati Tvoje vrline i unikatnu ljudskost, bilo bi predugo za ovaj kratki osvrt o Tvom tako ispunjenu i osmišljenu životu, predanu Bogu i Čovjeku, ali ponajprije muzama koje sada ponosno drže Te i njišu, poput odrasla dječaka, u svojim nebeskim dvorima.

Pridodajem kratku, neobjavljenu recenziju za dualnu knjigu koju napisa zajedno sa svojim družbenikom i poetskim subratom Lukom Paljetkom, u sjećanje na naglo prekinutu životnu i poetsku nahrupu koja imala je štošta dragocjena donijeti ljudima željnima istinskoga poetskoga srha.

Drago Štambuk

Teheran,  13. listopada 2022.